Lipik mi dao prekrasno djetinjstvo i mladost

Prije naučio crtati nego pisati

Starije generacije Lipičana sjetit će se mirnog i staloženog, ali duhovitog i zabavnog Nike. Makar to vjerojatno ni ne znaju, Niku znaju i mlađe generacije, osnovnoškolci, jer upravo je Niko autor brojnih ilustracija u njihovim udžbenicima ili knjigama koje su u programu lektire. Također, ukoliko su skupljali sličice nogometaša koje su lijepili po svojim albumima, trebali bi znati da je upravo Niko autor brojnih karikatura nogometaša. Niko Barun je rođen 1965. godine nedaleko Livna, a odmah nakon njegovog rođenja roditelji i obitelj su se preselili u Lipik, u nekadašnju Ulicu Miše Todorovića, današnju Ulicu Ivana Mažuranića koju svi znaju kao „Dakićev sokak“. Osnovnu školu Niko je pohađao u Lipiku, a sjeća se da je već prvih dana škole svojim crtežima podjednako oduševljavao i svoje vršnjake, ali i učitelje koji su odmah zaključili: „Ovo dijete je rođeni talent za crtanje“. - Ja sam praktički prije naučio crtati nego pisati i crtanje je za mene bilo nešto potpuno prirodno, kod nas u kući su svi crtali. Sjećam se da su se učitelji i djeca okupljali oko mene kada bi nešto crtao i svi su se pitali kako ja znam tako crtati, a meni je to bilo toliko prirodno da sam se pitao pa kako oni ne znaju crtati?, pojašnjava Niko koji je nakon osnovne škole, u Pakracu završio i pedagošku gimnaziju.

Ilustrator Niko Barun je specifičan u svijetu ilustratora jer, kako sam kaže, nije se specijalizirao za određene teme nego radi knjige, slikovnice, udžbenike, magazine, novine, stripove, karikature, storyboarde, animacije, radi ilustracije za računalne igre, bavi se i dizajnom, radio je i dizajnirao promidžbene spotove za brojne tvrtke i kampanje te surađivao s gotovo svim većim marketinškim agencijama ne samo u Hrvatskoj nego i u inozemstvu. – Radim sve to i mogu reći da me to zabavlja, prebacujem se s jedne vrste posla na drugu i zato me ovaj posao vjerojatno ne umara. Iako mi je radni dan prosječno trajao i po 15 sati ali sam sad smanjio taj intenzitet. Zvučat će nevjerojatno, ali prije sam znao po tijekom mjesec dana odspavati samo pola sata i onda raditi u krug i na tri različita projekta u isto vrijeme. Niko je i važan dio popularnog Samoborskog fašnika na kojem već godinama dizajnira dekoracije, a posao je to na kojem upravo radi ovih dana.

Autorska djela su mi najdraža

Ima status samostalnog umjetnika i uglavnom radi po narudžbi, ali je ujedno i samostalni autor pa je do sada izlagao na nekoliko samostalnih izložbi.

– Autorska djela su mi najdraža jer iziskuju puno više mene. Kada dobijem zadatak napraviti ilustraciju za nekog drugog autora, nastojim nacrtati onako kako to autor želi i vidi. A gdje predstavljam sam sebe to je izazovnije i malo je teže jer ne želim plasirati nešto što mi se ne sviđa i za što mislim da se ne bi svidjelo nekom drugom. Želim biti originalan i zabavan, pojašnjava Niko.

Osim u Hrvatskoj, radi i u inozemstvu, a prisjeća se da mu je prvi značajniji posao bio upravo u inozemstvu, konkretnije radio je za jedan njemački strip.

Svojevremeno je radio u diskografiji, ali je vidio da ne može dovoljno kvalitetno raditi dva posla odjednom i odlučio se potpuno posvetiti crtanju i ilustraciji.

Usprkos nesumnjivom znanju i kvaliteti koje Niko posjeduje, ističe da stalno mora dodatno ulagati u sebe, biti u korak s vremenom i educirati se, posebno danas kada se sve više ide prema digitalizaciji. – Bojim se će uskoro bez posla ostati oni koji se bave samo takozvanim „ručnim radom“ jer je digitalizacija preuzela najveći dio kolača, a jedan od primjera je što strip polako gubi utrku s video igricama i upravo generacija koja sada odrasta će nam u skoroj budućnosti kreirati svijet.

Profinjen i intelektualan humor

U ilustratorskim krugovima, ali i kod šire publike Niko Barun je poznat i cijenjen i kao ilustrator s profinjenim smislom za humor i karikaturu. Tvrdi da mu nikada nije cilj izrugivati se nekome. Za sebe kaže da je po tom pitanju „blaži“, ne želi raditi prostački i prizemno nego više ide na intelektualan, dopadljiv humor. Dobri primjeri su njegove ilustracije Peđe Grbina kao „Kralja lavova“ ili ilustracija Ivice Todorića kao kauboja u westernu „Za šaku tolara“.

Ne krije da mu je vrlo važno što danas radi ono što voli. – Kao klinac, dok sam čitao knjige i lektire, ja sam si volio bilježnice ukrašavati s ilustracijama odnosno crtati slike koje sam u sebi vidio dok sam čitao te knjige. Na kraju mi je to postao i posao i zato nije ni čudno da sam izbio na prvo mjesto najposuđivanijih autora jer sam stvarno ilustrirao puno knjiga i to najpoznatije autore koji su jako puno čitani. Mislim da ću na tom mjestu dugo i ostati jer se svake godine izbaci 5 do 10 novih naslova istih tih renomiranih autora i u nakladi velikih izdavačkih kuća s kojima dobro surađujem, kaže Niko.

Pitali smo ga i kako se živi od ilustracija.

– Sada živim uglavnom od kruha koji zaradim u Hrvatskoj i jedino ako puno radiš, ako se profiliraš, možeš od ovog posla živjeti ok. Bila su bolja vremena prije krize kada se brzo moglo napredovati, ali kada su došli problemi, kada su se počele gasiti firme s kojima se prije dobro radilo, bilo je važno snalaziti se na druge načine. Sada je dobro i može se solidno živjeti, ali o nekom bogatstvu nema govora. Najveće bogatstvo je spoznaja da čovjek radi ono što voli, tvrdi Niko koji je radio i na našem području jer je autor „Kume kune“, maskote Turističke zajednice Grada Pakraca.

Želim nešto vratiti Lipiku

Na kraju je priznao da i danas puno razmišlja o Lipiku. – Lipik je meni ispunio lijepu mladost i želja mi je da i ja danas – sutra nešto dam i vratim Lipiku. Imao sam neke vizije i ideje i vjerujem da će se u budućnosti neke stvari i realizirati. Volio bih makar posjetiti školu, školsku knjižnicu, upoznati djecu i mlade da saznaju da je onaj koji crta u njihovim udžbenicima u knjigama u stvari njihov sugrađanin jer, kako sam već rekao, ja se i danas osjećam Lipičaninom.

Niko je oženjen i otac je 4 djece i nimalo ne čudi što i oni imaju umjetničkih afiniteta. Najstarija kći, 23-godišnja Ana Dominika završava dizajn i upravo je dobila ponudu za rad na jednoj računalnoj igrici. I dvije godine dana mlađa kći Simona koja studira kontrolu leta također ima talenta za crtanje, dok su 11-godišnji Roko i 5-godišnja Rafaela još premladi za neke ozbiljnije ocjene, kaže Niko i dodaje da djeca imaju i dodatnu umjetničku širinu jer su glazbeno obrazovana.