Lipik i Pakrac su tolerantni, otvoreni i suradljivi

Od kad ste ravnatelj i što se je sve ostvarilo tijekom tog vremena?

Posao ravnatelja u ovoj ustanovi obavljam od 1.10.2017. godine. U ove tri godine, kako sada stvari stoje, uspjela se sačuvati tradicijska vrijednost Dječjeg doma Lipik. Nismo se iselili već se ojačala uloga svih zgrada u sjedištu ustanove. Značajno smo podigli broj korisnika na preko 100 korisnika svih usluga. Sačuvala su se sva radna mjesta, vraćena su sva radna mjesta koja su u jednom trenutku bila izgubljena (medicinska sestra, pralja…). U trenutku preuzimanja dužnosti ravnatelja u Domu je radilo 18 radnika od čega realno 15 radnika (ostali na bolovanju), dok danas realno rade čak 23 radnika, dok ih je ukupno zaposleno 24. Od navedenih 23 radnika imamo i dvije pripravnice čime smo se također uključili u programe zapošljavanja mladih ljudi. Pokrenuli smo iz ničega uslugu pomoći u kući za starije osobe kroz svakodnevnu dostavu kuhanog obroka na kućnu adresu i danas tu uslugu pružamo za 45 korisnika na području Lipika i Pakraca. Aktivno smo se uključili u prihvate djece na hitni smještaj. Uskoro se širimo i na područje Novske kroz otvaranje grupe djece na poludnevnom boravku u Gradu Novska, a isti planovi širenja nas očekuju i za područje Kutine, Jasenovca i Okučana. Od Ministarstva imovine smo dobili na raspolaganje i korištenje dva stana, po jedan u Lipiku i Pakracu, koje ćemo nadalje s postojećim dislociranim nekretninama izvan sjedišta Doma (kuća i stan) koristiti za daljnji razvoj usluge organiziranog stanovanja za starije korisnike. Naposljetku, sada dnevno opet radimo blizu 150 obroka kroz sve usluge i time smo se vratili na nekadašnju punu iskoristivost kuhinje. Nakon više od 5 godina opet su nam u funkciji sve tri zgrade u sjedištu i to smatram bitnim iskorakom u stabilizaciji našeg rada, sada se možemo prepustiti pravom socijalnom i odgojnom radu i planirati nove usluge, bez grča i hrpe upitnika iznad glave.

S početkom školske godine primjetna je veća gužva u domu?

Da, veća je gužva jer su nam se djeca vratila u Dom, tj. opet pružamo uslugu smještaja za 30 štićenika – djece bez roditelja ili odgovarajuće roditeljske skrbi. Ovoliki broj djece na smještaju smo imali zadnji put 2013. godine. Trenutno smo potpuno okupirani ovim povratkom smještaja, koordinacijom svih usluga, pripremom infrastrukture (i unutarnje i vanjske) za prihvat i smještaj djece, realiziranjem novih zapošljavanja s obzirom da otvaramo i grupu predškolaca. Ujedno, u tijeku je donošenje novog Statuta, nove sistematizacije radnih mjesta, planiranje svega što je potrebno… 

Od kuda su sve ta djeca?

Djeca nam dolaze i kod nas su smještena iz 6 županija, temeljem rješenja nadležnih centara za socijalnu skrb.

Imali djece s područja Pakraca i Lipika? 

S područja naših gradova Lipika i Pakraca imamo samo korisnike socijalne usluge poludnevnog boravka, dok u ovom trenutku nemamo djece s našeg područja na smještaju.

Koliko je trenutno ukupno štićenika doma i u kojim sve programima?

Trenutno stotinjak štićenika

U ovom trenutku naše usluge pružamo za 100-tinjak korisnika u svim programima koje pružamo. Usluga smještaja u sjedištu Doma ima 30 štićenika, usluga poludnevnog boravka u Poljani 8 korisnika, usluga savjetovanja i pomaganja 15 korisnika i usluga pomoći u kući 45 korisnika a ovdje je riječ o starijim i nemoćnijim osobama kojima je zbog promjena u zdravstvenom stanju potrebna pomoć druge osobe, u našem slučaju kroz svakodnevnu dostavu kuhanog obroka u kuću/stan. Uskoro ćemo imati još desetak djece u poludnevnom boravku Novska.

Koliko je zaposlenih i kakva je struktura zaposlenih?

U ovom trenutku u Domu rade  23 radnika, od čega je 12 stručnih radnika (odgajatelji, stručni tim), 2 pripravnice (socijalna radnica i psihologinja), a ostalo su radnici koji obavljaju pomoćno-tehničke poslove i uprava.

Ima li ili će biti potrebe za dodatnim zapošljavanjem?

U svakom slučaju ima, i uskoro očekujemo nova zapošljavanja prvenstveno radi povratka smještaja, povećanja broja korisnika i otvaranja predškolske grupe djece, ali i zbog planiranog daljnjeg širenja novih deinstitucionaliziranih usluga, te širenja na okolne županije. Najbolji pokazatelji su naši interni akti sistematizacije radnih mjesta i broja radnika, gdje smo s 22 sistematizirana radna mjesta iz 2003. godine, pa preko prijedloga sistematizacije na samo 15 radnika iz početka 2017. godine, sada narasli na 53 sistematizirana radna mjesta što nam daje mogućnost da radimo ozbiljan posao i da se uhvatimo u koštac sa socijalnim potrebama šireg područja.

Kako sada i institucija i deinstitucija?

Svakome od nas prvenstveno je u interesu da dijete, ako se već mora izdvojiti iz biološke obitelji, da to bude posvojenje ili udomiteljstvo, a ne smještaj u ustanovu. No, ja osobno ne gledam ustanove kao nužno zlo već kao potrebu u ovom trenutku, i mogućnost da se djeci za koju je potrebno osigura smještaj, skrb i briga unutar sustava, ako već nije moguće kroz udomiteljstvo. S obzirom da raste potreba za smještajem djece u domove to znači da imamo nedovoljno udomiteljskih obitelji.

Pozivam da se jave potencijalni udomitelji

Stoga ja koristim i ovu priliku da pozovem i motiviram sve one koji imaju želju da postanu udomitelji da se odvaže i jave nadležnom centru za socijalnu skrb. S druge strane, predviđam da će uvijek biti jedan broj djece za koju će jednostavno biti potrebno i nužno imati smještajne kapacitete unutar domova, i ovdje ja vidim našu ustanovu kao ključnu ustanovu za podmirenje potreba nekoliko susjednih županija. Mi u isto vrijeme pružamo i smještaj kao institucijsku uslugu ali i cijelu lepezu deinstitucionaliziranih usluga – organizirano stanovanje, poludnevni boravak, savjetovanje i pomaganje, pomoć u kući, a uskoro i ranu intervenciju i psihosocijalnu podršku. Mi radimo sve, ne biramo korisnike, mi smo tu za svu djecu u potrebi i radit ćemo što god bude bilo potrebno s obzirom na trenutne okolnosti na terenu, u društvu ili u našem resoru socijalne skrbi.

Znače li svi ovu programi i potrebu za modernizacijom?

Naša ustanova vapi za modernizacijom već zadnjih 10 godina stoga smo u dogovoru s resornim Ministarstvom uspjeli osigurati zamjenu i obnovu kuhinjskih uređaja, obnovu krova na Gospodarskom objektu, opremanje dijela dječjih soba i unutarnjeg prostora u zgradi Švicarac, obnovu voznog parka i uređenja dvorišta doma uz obnovu dječjih sprava i postavljanje vanjske rasvjete kako bi se podigla sigurnost igre djece ali i napokon spojilo to slijepo crijevo između bolničkog dijela parka i Ulice hrvatske mladeži. Nadalje u planu je zamjena vanjske stolarije i odvajanje i postavljanje zasebnih sustava centralnog grijanja za sve tri zgrade, te daljnja zamjena i obnova interijera.

Kako stojite s prijavama na EU natječaje?

I ovdje pratimo trendove te smo se aktivno uključili u sve dostupne natječaje tijekom zadnje tri godine, a sve u suradnji i uz planiranje resornog Ministarstva. Tako smo prijavili 15 milijuna težak ERDF infrastrukturni projekt „Zajedno za sutra“ u listopadu 2019. godine, za koji s obzirom na rangiranje još uvijek čekamo povratnu informaciju. U svibnju ove godine prijavili smo ESF projekt „Korak prema vama“ težak oko 5 milijuna kuna koji predviđa pokretanje usluge rane intervencije u zgradi Švicarac uz opremanje kabineta stručnjaka, manje infrastrukturne radove, nova vozila, nova zapošljavanja i pokretanje usluge mobilnih stručnih timova za šire područje od Kutine i Popovače do Novske, Jasenovca, Okučana i Daruvara. Ove godine u ožujku nam je prošao projekt „Dom izvan doma“ gdje smo partneri Gradu Novskoj te otvaramo grupu poludnevnog boravka u Novskoj, uz zapošljavanje novog odgajatelja. Zajedno s Lirom i udrugom „Ocean znanja“ partneri smo u projektu stranog volontiranja kroz program Europske snage solidarnosti Agencije za mobilnost i programe Europske unije, kroz koji će se uskoro vratiti strani volonteri u naš Dom, prvi put nakon 2007. godine. Naposljetku, partneri smo i/ili korisnici u mnogim manjim projektima koje provode Sloga Pakrac, Centar Sirius, Outward Bound Croatia…

Kako se korona odrazila na život u Centru? Koji su najveći problemi?

Djecu je najteže pogodila izoliranost

Za sada smo se uspjeli zaštititi od zaraze Covidom, ali to je od svih nas zahtijevalo izuzetne napore, posebice od strane djece i radnika. Sva sreća da naši štićenici imaju svoje dvorište i svoja igrališta koja su smjela koristiti i tijekom epidemije i barem se malo ispuhati i istrčati. Cijelo vrijeme epidemije i lockdowna smo radili svaki dan, primali smo djecu na hitne smještaje, provodili samoizolacije, testirali i radnike i djecu. U onim prvim trenucima kada smo gledali one stravične slike iz Italije sa sanducima na cestama i kada smo se pripremali na pojavu virusa o kojemu smo tada svi jako malo znali, bilo je izuzetno teško raditi i svaki dan djeci osiguravati zdravlje, skrb, odgoj ali i školu na daljinu, a u isto vrijeme se paziti i čuvati od zaraze. Zahvaljujući velikoj solidarnosti i profesionalnoj odgovornosti svih radnika kroz to najgore razdoblje smo uspjeli proći neokrznuto. Problemi su bili vezani uz izoliranost i odvojenost naših štićenika od svojih članova obitelji tijekom zabrane posjeta ili odlazaka, jer oni su jedini morali biti u Domu cijelo vrijeme odvojeni od svojih obitelji, te jednim dijelom Škola na daljinu u smislu tehničke infrastrukture i optimalnog osiguravanja internet veze za 20-tak djece, organizirati sva spajanja, prijave, testove i pisanja zadaća.

Jedna od vaših usluga je i dostava toplih obroka, koliko dnevno, za koliko osoba i u kojem sve krugu? Jeli to optimalan broj ili će biti povećanje? 

Priprema i dostava toplog, kuhanog, obroka je jedan segment socijalne usluge pomoći u kući za starije i druge osobe kojima je zbog tjelesnog, mentalnog, intelektualnog ili osjetilnog oštećenja ili privremenih ili trajnih promjena u zdravstvenom stanju potrebna pomoć druge osobe. S obzirom da raspolažemo kuhinjom i radnicima ušli smo i u tu deinstitucionaliziranu uslugu, to znači usluga koja se pruža u domu korisnika odnosno izvan institucije i time se zapravo sprječava institucionalizacija ljudi, i jako brzo se pokazalo da smo bili u pravu i da smo potrebni i u ovome segmentu socijalne skrbi. Danas uslugu pružamo za 45 korisnika na području Lipika i Pakraca, uključujući i okolna sela. S obzirom na povratak djece u Dom i drugačije potrebe za radnicima u dijelu rada s djecom, što je nama osnovna djelatnost, ne planiramo daljnje širenje u tom smjeru. No, ako se pokaže velika potreba na terenu koju nitko drugi ne bi mogao pokriti ne isključujem mogućnost da i ostanemo u navedenoj usluzi ali uz nova zapošljavanja uz suglasnost Ministarstva.  

Kakvo je stanje sa štićenicima koji nisu u samom Centru? 

Kuća i stan su jedinice za pružanje usluge organiziranog stanovanja, odnosno deinstitucionaliziranog oblika smještaja, smještaja korisnika izvan ustanove. Postoje dva oblika organiziranog stanovanja – uz sveobuhvatnu podršku za djecu 7-21 godine, i povremenu podršku za korisnike starije od 18 godina odnosno iznimno od 16 godina ako je ujedno smješten i punoljetni korisnik. Sveobuhvatna podrška zamjenjuje smještaj uz 24-satnu nazočnost odgajatelja, dok povremena podrška više predviđa samostalniji život korisnika uz povremenu nazočnost odgajatelja, ne stalnu pokrivenost smjene. U ovom trenutku pružamo samo povremenu podršku za dva korisnika, uskoro za njih pet ili šest. Smisao ove usluge je razvoj samostalnosti i pripremanje za kasniji samostalni život. Nema smisla da nam stambene jedinice stoje praznima, a toliko djece je u potrebi za barem i privremenim smještajem. Popunjenost svih kapaciteta je korektan i profesionalan pozitivan odgovor na potrebe u socijalnoj skrbi.

Koliko je ukupno ovakvih domova u Hrvatskoj i je li tendencija povećanja ili smanjenja broja tih domova? 

U Hrvatskoj postoji 14 ovakvih dječjih domova ili centara za pružanje usluga u zajednici u vlasništvu RH, samo tri doma/centra ne pružaju uslugu klasičnog smještaja. Ostalih 11 ustanova, među kojima je i Lipik, pružaju uslugu smještaja. Nadalje, od ovih 11 ustanova otprilike polovica njih pruža kao i Lipik paralelno više usluga – i institucijski smještaj i ostale deinstitucionalizirane usluge. Ovakvu poziciju Lipika ocjenjujem jako dobrom i razvojnom. Moje iskustvo govori da će potrebe za smještajem uvijek biti, posebno ako je ustanova/Dom smješten, kao Lipik, na sjecištu više županija. Paralelno sa smještajem, razvijanjem i širenjem deinstitucionaliziranih usluga zaokružit ćemo cijeli ciklus, cijeli krug socijalnih usluga.

Po Vašem mišljenju koliko se štićenici Centra kvalitetno integriraju u zajednicu u kojoj žive? 

Ugodan ambijentom kao poseban adut

Mi smo primjer dobre prakse u Hrvatskoj, naša lokalna zajednica Lipika i Pakraca. Kada god mogu ističem upravo tu prednost kao razlog za prihvat i skrb o djeci. Mali smo, topli, suradljivi, solidarni. Redovito tko god dođe kod nas u Dom, bilo iz Ministarstva ili drugih ustanova, ostanu iznenađeni ambijentom, mirnoćom i niskom razinom stresa ove naše male lokalne zajednice i ustanove kraj stoljetnog parka, te se svi slažu da, ako već postoji potreba za smještajem djece u dom, onda su ovakva lokacija i ambijent idealni za zdravi razvoj djece, daleko od asfalta, gužve i prometa. Kod nas je sve nekako pitomo. S druge strane, prednost ovakve male lokalne zajednice je i bolja povezanost svih subjekata, bolja komunikacija, izlaženje u susret, podrška na svakoj razini.

Najavljuje se prihvat određenog broja djece migranata, Da li će Lipik biti u tim kombinacijama? 

Lipik je u takvim kombinacijama već 5-6 godina odnosno od prve pojave migranata ili kako se to točnije naziva – djece bez pratnje. Ali ne samo Lipik već svi domovi i sve ustanove socijalne skrbi koje pružaju usluge smještaja ili imaju slobodne kapacitete i koji su u vlasništvu Republike Hrvatske. Lipik je već jednom primio troje djece bez pratnje, bilo je to 2017. godine, dvoje djece je nakon par dana otišlo dalje, a jedan korisnik je još uvijek kod nas, potpuno se adaptirao na našu lokalnu zajednicu, dio je nje, i predstavlja svijetli primjer i razbija predrasude o takvoj djeci i takvim ljudima. Ovdje moram spomenuti upravo ulogu Osnovne škole Lipik koja nam je bez problema izašla u susret i omogućila školovanje našeg korisnika što je imalo presudan utjecaj na njegovu daljnju integraciju u našu lokalnu zajednicu jer je naučio naš jezik, pričati, čitati i pisati. Upravo jezična barijera predstavlja prvi i možda najveći problem koji smo uspješno riješili. Nadalje, Srednja škola Pakrac je omogućila upis u srednju školu što je također bitan korak u skrbi o djeci. Sve su ovo prednosti ali i uspjesi naše male lokalne zajednice i međusobne koordinacije i suradnje, gdje smo pokazali da su Lipik i Pakrac i njihovi stanovnici itekako tolerantni, otvoreni i suradljivi. Dijete bez pratnje je dio i Zakona o socijalnoj skrbi odnosno predstavlja kategoriju korisnika o kojima skrb preuzima hrvatska država u slučajevima i pod uvjetima određenim zakonima. Naposljetku, lipički dom je u vlasništvu Republike Hrvatske tj. resornog Ministarstva te postoje dvije direktne upute Ministarstva (2015. i 2019.) o obveznom prihvatu na smještaj i takve djece. Svako dijete, bez obzira na vjeru, spol, boju kože ili nacionalnost, nikada ne može biti krivo ili pogrešno, ono je uvijek samo dijete i kao takvo zahtjeva posebnu skrb i brigu sustava, države i međunarodnih organizacija. Osobno, kao dijete koje je proživjelo izbjeglištvo odnosno prognaništvo na samome početku Domovinskog rata mogu razumjeti plan da im se pomogne.

Dom uskoro očekuje visoka obljetnica. Kakve su najave?

Istina, 2022. ćemo proslaviti 100 godina od osnutka Doma (osnovan 1922.), a tu veliku obljetnicu planiramo proslaviti i obilježiti na značajan način. Naime, Lipik je četvrti dom po starosti u Hrvatskoj, a stariji od Lipika su samo Zagreb, Osijek i Selce.

Vaša poruka za kraj

Povratkom smještaja u dom vratila su se i djeca stoga koristim ovu priliku da se iskreno zahvalim na pomoći i podršci Upravnom vijeću ustanove, resornom Ministarstvu, gradovima Lipiku i Pakracu, Požeško-slavonskoj županiji, široj lokalnoj zajednici, gradu Novskoj, osnovnim i srednjim školama, centrima za socijalnu skrb, javnim ustanovama, te radnicima naše ustanove. Posebne zahvale upućujem našim donatorima i sponzorima, firmama, tvrtkama i raznim organizacijama, udrugama i pojedincima koji nam pomažu i ulažu u poboljšanje kvalitete života naših malih sugrađana, kako se nekad znalo reći – najbrojnije lipičke obitelji. Dom više nije ničiji, nije prazan i opet ispunjava svoju osnovnu svrhu zbog koje je i osnovan prije 100 godina – a to je briga i skrb o djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi, odnosno pomoć i skrb za svu djecu kojoj je potrebna pomoć. Interes djeteta nam mora biti uvijek na prvom mjestu bez obzira na uslugu koju pružamo.