Puna borbena sprema radi adrenalina

AT Spartan okupio je 10 momaka iz Lipika, Pakraca, Ilove i Kutine željnih adrenalina i treninga te zabave i druženja u prirodi. „Klub funkcionira na principu tko voli, neka izvoli. Ne plaća se članarina, nema nikakvih obaveza članova prema klubu i svi su dobrodošli. Za sada ne primamo nikoga direktno u klub, ali pojedinci koji bi se željeli baviti ovim sportom mogu nam se priključiti tijekom naših treninga ili susreta te se pobliže upoznati se s airsoftom.“, rekao nam je Rajko Šurkalović iz Lipika, jedan od članova AT Spartan. Klub zasad čine, osim Rajka Šurkalovića, Danijel Lenička, mladić koji se krije iza FB-profila Maximus Decimus Meridijus, Davor Bestić, Matija Jozipović, Branimir Marinković-Krco, Antonio Zanetti, Dario Cesarec, Emanuel Kozić i Branislav Komlenac. Na treninzima i susretima kluba redovito sudjeluju i dva člana AT 53, Marijan Guga Gurdon i Željko Širac. Doživljaje članova kluba s treninga i susreta na airsoft poligonima može se pratiti preko njihovog službenog  FB profila, AT Spartan.

Airsoft klubovi danas postoje gotovo u svakom gradu i mjestu u Hrvatskoj te klubovi često održavaju zajedničke treninge i susrete, a AT Spartan često održava svoje treninge na poligonu u Ilovi kod Kutine.

Na jednom treningu sudionik bi trebao imati bar jednu repliku puške ili pištolja te zaštitne naočale. „Tako je bar kod nas u timu, a od ostale opreme kako tko može.“, rekao je Rajko. Međutim, najbolje da svatko ima svoju odoru, zaštitne naočale, borbeni prsluk, pušku, pištolj za blisku borbu i nekoliko rezervnih spremnika municije. Kada se netko počinje baviti airsoftom za najjeftiniju opciju opreme treba izdvojiti oko 1000 kuna što uključuje zaštitne naočale i replika oružja izrađenog od plastike koje je slabije kvalitete. Za kvalitetniju repliku puške izrađenu u potpunosti od metalnih dijelova potrebno je potrošiti oko 3 do 4 tisuće kuna pa na više ovisno o modelu. „Cifre se dižu i na oko 15.000 kuna što zavisi od opreme i naoružanja za pojedinca. Cijene se dižu gore kao i u svakom sportu.“, kaže Rajko koliko je potrebno potrošiti kako bi se bilo u potpunosti opremljen.

Jedna od skupljih replika naoružanja koju su članovi kluba imali priliku iskušati je 20.000 kuna vrijedna replika američke strojnice Browning iz 2. Svjetskog rata koju su donijeli članovi gostujućeg tima na jedan zajednički trening. Inače, u Hrvatskoj se sva airsoft oprema može nabaviti samo u jednoj specijaliziranoj trgovini u Zagrebu i dolazi iz uvoza, a tamo svoje replike oružja i novu municiju nabavljaju i Spartanci.

Airsoft kao i svaki sport ima određena pravila koja igrači trebaju poštivati, a stvorena su i radi zaštite igrača. „Ima jako puno pravila, ali pridržavamo se nekoliko osnovnih. Obavezno je nošenje zaštitnih naočala. Zabranjeno je pucanje rafala u zatvorenim prostorijama osim ako se puca prema van, znači oni koji su u objektu smiju pucati rafalno samo prema vani, a prema unutra nikako. Ne puca se na udaljenosti manjoj od 15 m već se izgovori BANG-BANG. Sve se bazira na fair-playu i pogodak se priznaje osim ako se desi da se u trku ne osjeti udarac zrna. Tada onaj koji gađa opomene i većina priznaje pogodak, ali ima onih koji i dalje ne žele.“, ispričao nam je Rajko.

U airsoftu ne postoji bodovanje. Svaki od dva tima dobiju suprotstavljene zadatke u okviru jednog scenarija koje timovi trebaju izvršiti. Scenariji mogu biti osvajanje zastave, baze, objekta ili uklanjanje eksploziva, oslobađanje taoca i slično. Jedan tim napada, a drugi brani. Tim koji uspije izvršiti svoj zadatak u određenom scenariju je pobjednik bilo da je napadao ili branio.

Airsoft se ubraja u ekstremne sportove i igračima prijete razne opasnosti. Najveća od njih je pogodak u glavu pa se zbog toga koriste zaštitne naočale. No, povrede nisu tako česte jer se svi igrači pridržavaju i drugih pravila poput zabrane pucanja rafala u zatvorenim prostorijama te glasovnog upozorenja ako se nalazi na maloj udaljenosti od druge osobe koju se gađa. „Međutim, ima pojedinaca koji to ne poštuju pa raspale rafal.“, kaže Rajko.

Pogodak u glavu dobije se na svakom treningu i susretu, ali pitanje je s koje udaljenosti. Zato igrači ne skidaju zaštitne naočale kad je za njih igra završena jer su pogođeni te čekaju ostale da završe scenarij. Pogodak kuglice ostavi ožiljak na koži gdje je pogodio, a o udaljenosti ovisi koliko dugo će ožiljak ostati vidljiv. Najčešće ostavi trag samo kao ubod komarca…