Slikar nesvakidašnjeg talenta čije je svako djelo autoportret umjetnika

Poslije glazbene uvertire u izvedbi učenika Osnovne glazbene škole „Pakrac“ Andreja Žilija na glasoviru ravnateljica Gradske knjižnice i čitaonice Lipik Jasna Molnar-Kukić izrazila je dobrodošlicu slikaru iz Kutine, Ivici Ici Bilandžiću, dugogodišnjem prijatelju Lipika koji je dosad sudjelovao u nekoliko likovnih kolonija, a po prvi puta izložio djela na samostalnoj izložbi u Lipiku.

Povjesničarka umjetnosti Ivona Pavković istaknula je kako je prošlo svega tri godine od izložbe u Kutini kada je bila 42. po redu autorova izložba što dovoljno govori koliko je u par godina s 12 novih samostalnih izložbi slikar aktivan na hrvatskoj likovnoj sceni. „Ivica Bilandžić je slikar nesvakidašnjeg talenta. Njegova djela jako dobro pokazuju koliko je neosnovana podjela na akademske i samostalno obrazovane likovne umjetnike u kojoj samo prvi vrijede. On znalački usmjerava svoj doživljaj u likovna djela tijekom 45 godina bavljenja slikarstvom i 40 godina izlagačkog rada te sustavno istražuje metode izvedbe slike i uvijek improvizira istražujući tehničke mogućnosti izvedbe slike kroz dominantan medij njegov slikarstva, akvarel, u kojem je najsnažniji. Dok su dominantni motivi njegovih djela pejsaži.“, rekla je Ivona Pavković i dodala kako svako njegovo djelo je autoportret umjetnika.

Dogradonačelnik Lipika Slobodan Katunar zahvalio se okupljenima na otvorenju izložbe i slikaru što je svojim djelima ukrasio izložbeni prostor u našem gradu te sam naš grad.

Autor izloženih djela Ivica Bilandžić obrazložio je zašto je u Lipiku izložio čak 64 svoje slike. „Želio sam da vam prikažem različite slikarske tehnike te različite pravce od realizma, impresionizma, ekspresionizma i fovizma. Prema vidljivim motivima kad je u pitanju prikaz građevina tu sam uspio pronaći svoje mjesto u hrvatskoj likovnoj umjetnosti.“, rekao je Ivica Bilandžić.

Ivica Bilandžić rođen je 1943. godine u Novoj Gradišci, završio je Školu primijenjene umjetnosti i Tehničku školu za automatizaciju u Zagrebu. Nije se mogao upisati na Akademiju likovnih umjetnosti te počinje raditi u struci kao dizajner-tehnolog. Međutim, kako je njegova želja za slikanjem bila snažna tijekom 1960-ih godina prima slikarske poduke od Antuna Despota iz Zagreba i Krunoslava Kerna iz Slavonskog Broda. Uz slikarstvo istakao se kao humanitarac poklonivši brojna djela u humanitarne svrhe.