Starijima za prisjećanje, a mladima za upoznavanje s poviješću Lipika

Mlađe generacije možda su pretraživajući internet naišle na Video kanal Lipik-Pakrac putem kojeg su u proteklih godinu i više dana objavljivani kratki dokumentarni video izvještaji s raznih događaja i manifestacija na području Lipika i Pakraca. Za one koji još ne znaju tko je snimatelj koji je stajao iza kamere kada su nastali ti materijali, snimio ih je Vlado Šurkalović-Popaj, a u posljednjih 12 godina zabilježio je sve bitne događaje u Lipiku i Pakracu svojom kamerom. Osim što je stvorio zavidnu video arhivu bitnih događaja iz tih 12 godina, Vlado Šurkalović-Popaj je sakupio bogatu prijeratnu i ratnu video arhivu Lipika i Pakraca te tako postao lokalni snimatelj koji posjeduje najveću video arhivu o našem kraju.

U zadnje vrijeme Popaj kojem je amatersko snimanje i montaža te arhiviranje video zapisa i starih fotografija Lipika i Pakraca hobi od umirovljenja 2004. godine radi na 40-minutnom dokumentarnom filmu o Lipiku. „Smatram kao amater kako nakon toliko dugo vremena imam dovoljno materijala za jedan film koji starije generacije Lipičana mogu podsjetiti, a novodoseljene i novorođene Lipičane više upoznati s prošlosti Lipika kako bi saznali kako je bilo nekad u Lipiku. Film sam zamislio kao priču o našem gradu što se vraća unazad 100-njak godina kroz fotografije s kraja 19. stoljeća i početka 20. stoljeća. Zatim prikazuje život u 1980-im godinama te, nažalost, nakon toga snimke razaranja tijekom Domovinskog rata 1991. godine. Obnovu i čišćenje razrušenog grada te buđenje života u Lipiku od 1992. godine do danas.“, izjavio je Popaj o djelu na kojem trenutno radi. Za razlog zašto se odlučio na to kazao je kako takav posao može obaviti netko tko je sam odrastao i proveo život u Lipiku puno bolje nego netko tko bi stigao iz Zagreba kako bi radio film o Lipiku.

Vlado Šurkalović-Popaj, rođen u Pakracu 30. prosinca 1961. godine, odrastao je i život proživio u lipičkom Dakić sokaku. Njegovi otac Karlo i majka Kata (rođena Starčević) radili su u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Lipik. Premda je u mladosti imao želju da se školuje za kuhara zbog skromne financijske situacije u obitelji to se nije dogodilo, a 1978. godine počeo je raditi u tvornici „Studenac“ u Lipiku. Poslije odsluženja vojnog roka od 1980. do 1981. godine ponovno se vraća u „Studenac“ gdje je radio do 1988. godine. Nadimak Popaj dobio je zbog toga što je u vojsci dobio mornaricu, rod vojske u kojem se najmanje želio naći premda nije ni druge rodove volio. Dok je još radio u „Studencu“ oženio se sa 1982. godine sa suprugom Verom te su iste godine dobili kćerku Ivanu, a 14 godina kasnije 1996. godine pošto su obnovili kuću u Dakić sokaku rodila im se i kćer Josipa. Od 1988. godine do početka rata 1991. godine radio je u veleprodaji za privatnog poduzetnika iz Bosanske Gradiške za kojeg je istovremeno Lipičanin Zoran Habečić, branitelj Lipika poginuo 1991. godine, radio na sitotisku. Poslije rata od 1992. godine do umirovljenja radio je prvo na auto-otpadu, a kasnije je imao trgovinu auto-dijelovima u Daruvaru. Između 1992. i 1996. godine dok je radio u Daruvaru dok nisu obnovili kuću u Lipiku živjeli su u Omanovcu kod obitelji njegove žene. U tom razdoblju, iako se nije mogao još vratiti u Lipik gotovo svakodnevno je prolazio relacijom Daruvar-Pakrac-Lipik.

Prvu kameru nabavio je nakon umirovljenja 2004. godine kada je odlučio kako će se ubuduće baviti sakupljanjem arhive u video obliku i snimanjem, a prvu kameru je kupio od iskusnog snimatelja Strejčeka iz Kutine koji je imao obrt Foto-Strejček. U početku ga je snimanju i montaži podučavao Mladen Ivošević-Ban. „On mi je jako puno pomogao da brže savladavam sve to.“, rekao je Popaj. Tada je započeo sakupljati i starije materijale u svoju video-arhivu koje su snimali razni autori, a uz video materijale sakupljao je i stare fotografije Lipika i Pakraca. „O Lipiku od samog početka sakupljanja video-arhive i dosnimavanja postoji sada jedna bogata video-arhiva kakvu rijetko koji grad ima. Moram istaći i kako neki od drugih snimatelja koji su snimali materijale više nisu živi.“, rekao je Popaj. „Kako kažu fotografija govori tisuću riječi, ali video je druga stvar. Video zapisi nisu nikakve tajne, oni govore još više. Kod mene je došao prof. Stjepan Benković kako bi prikupio materijale za pisanje knjige o braniteljima Lipika. Došao je kod mene, pregledao i uzeo nešto fotografija kako bi ih mogao koristiti u stvaranju knjige i ja sam mu to od srca dao.“, istaknuo je Popaj o značenju kakvog imaju video zapisi.

„Montaža filma nije lak posao. To nije lak posao, znam da ću se naraditi jer se to ne može na brzinu napraviti. Posao će potrajati dva do tri mjeseca da se film složi.“, rekao je Popaj o 40-minutnom filmu o Lipiku na kojem je počeo raditi i dodao kako je to jedan jedini film kojeg su doslovce snimali branitelji Lipika i od sakupljene video-arhive iz 1980-ih godina te od video-arhive snimljene od 1993. godine do 2016. godine. „Kod nas dolaze i rade povijesni film o Lipiku ljudi koji ne znaju ništa o životu u našem gradu što je strašno i to se mora priznati.“, zaključio je na kraju Popaj zašto je važno da film o Lipiku napravi netko tko je proveo većinu života njemu.