Razglednica s ledom okovanog vrha Velebita

Četvero visokogoraca dan ranije, 23. siječnja, kroz kanjon Velike Paklenice stiglo je do planinarskog skloništa „Ivine vodice“ (1250 m nadmorske visine) odakle su u rano jutro sljedećeg dana započeli uspon na Sveto brdo. Do planinarskog skloništa su došli od ulaza u nacionalni park koji se nalazi tek na oko pedeset metara iznad razine mora.

Dio puta od Ivinih vodica pa do Svetog brda bio je prekriven zaleđenim snijegom zbog čega su cijelo vrijeme morali imati na cipelama dereze i koristiti se cepinima.

„Vrijeme je bilo sunčano i imali smo odličnu vidljivost, a temperatura je bila oko 0°C. Uspon je bio zahtjevan i naporan, ali smo jako zadovoljni ovim uspjehom nakon što nam prvi pokušaj, također izveden krajem siječnja prošle godine, nije uspio zbog loših vremenskih uvjeta.“, rekao nam je sudionik uspona Zoran Milaković, inače gorski spašavatelj i član požeške stanice HGSS.

Sveto brdo (1751 m) smatra se najmarkantnijim vrhom cijelog Velebita, koji se proteže od Senja na sjeveru do kanjona rijeke Zrmanje na jugu, i posljednji je visoki vrh u nizu vrhova nad kanjonima Velike i Male Paklenice. Iako je po visini drugi velebitski vrh, samo šest metara niži od Vaganskog vrha, među planinarima je popularniji od Vaganskog vrha jer se s njega pružaju bolji vidici na okolne vrhove, sjevernu i srednju Dalmaciju, Liku, sjeverno-dalmatinske otoke i dalmatinsku Zagoru. Na samome vrhu stoji metalni križ i ploča na kojoj je ispisano deset Božjih zapovijedi, a na mjestu sadašnjeg križa nekad je stajao križ visok pet metara koji se pod utjecajem vremenskih prilika odlomio.