Ostanidoma2
Ostanidoma2
VUP DRUŠTVENI
ŽELJKO VIBOH, POLJOPRIVREDA LIPIK D.D.

Nagrada Zlatna repa 2020. plod je rada svih nas u Poljoprivredi Lipik d.d.

19.03.2020. 17:59 | 481 pregleda | Intervju

Na 18. izboru hrvatskih šećerana, koji je u Županji 12. ožujka održala Hrvatska industrija šećera d.d. koja okuplja sve tri hrvatske šećerane (Osijek, Županja, Virovitica), proizvođačima šećerne repe u svakoj kategoriji dodijeljene su po tri zlatne repe tj. po jedna za područje svake šećerane.

Među proizvođačima repe na površini od 51 do 100 hektara uz tvrtke Banovci d.o.o. i Anabella d.o.o. nagradom „Zlatna repa“ nagrađena je i Poljoprivreda Lipik d.d., a tim povodom porazgovarali smo s njenim direktorom Željkom Vibohom.

Piše:
Tomislav Ević

Za početak čestitam Vama i Poljoprivredi Lipik na novoj „Zlatnoj repi“.

„Hvala, drago mi je i zadovoljan sam i sretan, tim više što je šećernu repu dosta teško proizvoditi jer je zahtjevna kultura i ako malo više pažnje obratite teško je u našem okruženju vidjeti je na poljima, za razliku od kukuruza recimo.“

Ovo nije prvi put, koliko vidim na zidu iza Vas, da je Poljoprivreda Lipik primila ovu nagradu?

„Istina, imamo više priznanja, točnije ovo je već sedma nagrada koju smo primili od kad je hrvatska industrija šećera počela održavati izbor, a primili smo je 2003., 2004., 2007., 2010., 2012., 2017. i evo sada i ove godine.“

Nešto zacijelo onda radite dobro...

„Moglo bi se reći da imamo taj kontinuitet u kvaliteti, trudimo se koliko možemo.“

Nagrađeni ste u kategoriji proizvođača šećerne repe koji je uzgajaju na površini od 52 do 100 ha?

„Da, iako ima više kategorija, počevši od malih proizvođača koji se bave uzgojem šećerne repe na površini do 10 hektara, onih koji uzgajaju na površini od 11 do 50 hektara te od 51 do 100 hektara, a velikim proizvođačima se smatraju oni koji šećernu repu uzgajaju na površinama od 100 do 500 hektara te preko 500 hektara.“

Što je potrebno da bi se tijekom svih tih godina u kontinuitetu postizali tako dobri rezultati?

„Kako bi se ono reklo, red, rad i disciplina“ smije se direktor Viboh, „Samo rad, rad, rad i upornost, trudimo se da napravimo to dobro i da sve bude u najboljem redu, ali jedan od presudnih faktora u svemu tome su i vremenske prilike i neprilike jer smo mi tvornica na otvorenom. To je jedan od ključnih faktora koji zna biti presudan u nekim godinama, a bude ih i dosta loših, svaka godina predstavlja poseban izazov. Imali smo situacija kada smo sve radnje sijanja odradili kada i treba do 20. ožujka, da bi nam onda mraz početkom travnja iste godine sve uništio tako da smo te godine morali sve presijati i to u zadnjim rokovima sjetve. Međutim i te smo godine primili nagradu, štoviše repa nam je bila izuzetne kvalitete. Tako da bih mogao slobodno reći da je u našoj proizvodnji pravilo da pravila nema. Nakon što se sve predradnje propisno obave, potreban je još samo pozitivan utjecaj povoljnog vremena i rezultati neće izostati.“

Potiče li država proizvodnju te na kolikim ste površinama do sada uzgajali šećernu repu?

„Potiče (maksimalno do 2500 kuna po hektaru), do sad smo je proizvodili na površini od 50 do 70 hektara, a ove godine smo se odlučili na uzgoj na površini od 30 hektara iz razloga što je lani bilo dosta problema prilikom spajanja šećerana u Hrvatsku industriju šećera d.d. što je rezultiralo s kašnjenjem u nabavi i isporuci repromaterijala. Bilo je i pomišljanja na odustajanje od daljnje proizvodnje, ali nije nam dala naša volja, bolje rečeno inat, i ostali smo u proizvodnji, jer jednom kad se s nečim prestane teško se opet s tim započinje i kao što sam već spomenuo nema je baš na našem području, a znamo da je šećerna repa jedna vrlo izazovna kultura za proizvodnju.“

Koji bi se uvjeti trebali stvoriti da biste potencijalno u budućnosti povećali proizvodnju?

„Morali bi se još popraviti uvjeti na tržištu, od cijene šećera do rješavanja lanjskih organizacijskih problema što se tvornica tiče jer prostora za povećanje proizvodnje imamo. I da nam tvornice opstanu, naravno. Od tri hrvatske šećerane ove godine šećernu repu prerađuju samo dvije, što neminovno dovodi do smanjenja proizvodnje. Što se tiče nas ove godine sve je spremno, ovih dana krećemo sa sjetvom na 30 hektara, strojevi i repromaterijal su spremni i kreće se u radove.“

Ima li kakvih noviteta u Poljoprivredi Lipik?

„Danas (utorak 17. ožujka) nam treba biti isporučena nova sijačica za sjetvu kukuruza u osam redova istovremeno, novija tehnologija kojom možemo sijanje odraditi puno efikasnije i brže jer nam predstoje izazovne godine u kojima ćemo imati mali vremenski raspon za odraditi sjetvu jer vremenske neprilike mogu na to bitno nepovoljno utjecati, što kiša što suša, svaki ekstrem je loš. Moramo u povoljnom trenutku biti brzi i efikasni i to što prije odraditi što nam ovaj stroj svakako omogućuje. Upravo je na putu, utovaren je na kamion u Švedskoj u petak i očekujemo ga ovo prijepodne.

Novitet je i naša investicija u pogon za tov junadi. Imamo postojeće tovilište kapaciteta 150 grla, a gradi se veće na lokaciji Mali Gaj koje planiramo završiti najkasnije u srpnju ove godine i koje će imati kapacitet do 250 grla. Radovi su započeli i intenziviraju se ovog mjeseca. Veliku investiciju imamo i u Dobrovcu na silosu/sušari gdje uz postojeću pripremamo još jednu sušaru za žitarice većeg kapaciteta. Radimo to iz prije spomenute potrebe za većom brzinom i efikasnošću same proizvodnje, tako i pri berbi, otkupu i sušenju žitarica. Primjerice u jesen zna doći do uskog grla prilikom radnji vezanih za kukuruz pri čemu se javljaju problemi pri transportu. Moramo biti brzi sa žetvom sušenjem i završnim transportom ukoliko nemamo slobodnog mjesta za skladištenje. Vrlo puno smo investirali, preko milijun kuna, i u nove transportnu liniju na silosu, koje je trebalo temeljito obnoviti jer su stare koliko i sami silosi, oko 40 godina. Nastojimo biti maksimalno brzi i efikasni i sve investicije su podređene tome."

Imate li kakvu poruku za kraj?

„Trebalo bi naglasiti, možda nevezano za ovu temu, problematiku zakupa poljoprivrednog zemljišta. Velika većina zemlje koju obrađujemo je u državnom vlasništvu, a problem na koji želim ukazati je neizvjesnost, jer tu zemlju ne možemo imati u zakupu na duži period. Ove godine nam ističe zakup, nadamo se da ćemo ga sada produžiti na godinu, možda dvije, to nam je izvor velike nesigurnosti.

Kad bismo barem zakup mogli dobiti na duži rok, pogotovo ako bismo mogli i dalje obrađivati zemlju koju trenutno imamo u zakupu...a postoje naznake da bismo mogli ostati i bez dijela zemlje koji trenutno obrađujemo. Nadam se da se to neće dogoditi, nadam se da ćemo iznaći snage, mogućnosti i rješenja da nastavimo raditi tu gdje jesmo jer uistinu se trudimo.

Moram pohvaliti sve svoje zaposlenike, ova nagrada koju smo primili plod je truda svih nas. Ovdje smo, u Lipiku, bili i ostali, ovdje radimo i želimo to ovdje i nastaviti.“