Bivši reprezentativac i nogometaš Dinama na liječenju u lipičkim Toplicama

Nikola Benco, rodom iz Mostara, poput svojeg oca, završio je zlatarski zanat. Za vrijeme školovanja stanovao je u zagrebačkoj Kozarčevoj ulici, a jednom zgodom, dok je s dečkima igrao nogomet na obližnjem igralištu, naišao je tadašnji vrhunski nogometaš i reprezentativac Tomislav Crnković, koji je nakon završetka utakmice pozvao Nikolu te ga upitao za koga igra. Nikola mu je kazao da nigdje ne igra, ali da je igrao za juniore Veleža.

Bilo je to sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća. Nakon toga je pozvan da dođe na Maksimir gdje ga je dočekao Crnković i odveo oružaru da mu da opremu, a zatim je poslao Jazbinšeka i Antolkovića, stare trenere, koji su vidjeli da je Nikola dobar igrač te su ga pozvali da ostane trenirati. Tri mjeseca je trenirao s drugom momčadi u kojoj su bila poznata imena iz svijeta nogometa, poput Dražena Jerkovića i Željka Perušića. S obzirom na to da je svakodnevni režim kombinacije nastave i treninga bio poprilično naporan, Nikola ili Rura, što mu je obiteljski nadimak još iz djetinjstva, odlučio se vratiti u Mostar. Ondje je odmah upao u prvu momčad Veleža, a prvu utakmicu je igrao na Maksimiru. Fantastično je odigrao utakmicu, a kad je to vidio Ivan Šibl, tadašnji predsjednik NK Dinama, nije mogao vjerovati da su ga samo tako pustili da ode iz kluba. Inzistirao je na njegovom povratku. Budući da je Rura u Mostaru potpisao ugovor na pet godina, u Dinamu su ga pet godina i čekali, tako da je 1963. zaigrao na Maksimiru. Nakon dvije sezone igranja u Dinamu došlo je do neslaganja s novim trenerom Konjevodom i raskidom ugovora s maksimirskim klubom.

Uslijedio je povratak u Velež uz vrlo povoljne uvjete. Velež se u to vrijeme nalazio u katastrofalnoj situaciji i bio nadomak ispadanja iz lige. Nakon Rurina povratka, ne samo da nisu ispali iz lige, nego su i učvrstili svoju poziciju. Ipak, Rura se nije vratio u Dinamo Nastupili su problemi. Preminuo mu je otac i on je uz igranje nogometa preuzeo vođenje zlatarske radnje.

Odbio igrati za Crvenu Zvezdu

Inače, Rura je bio i reprezentativac, igrao je za B reprezentaciju Jugoslavije. Aca Obradović, iz Crvene Zvezde, 1962. godine mu je ponudio da ide s njima mjesec dana u Južnu Ameriku na prilagodbu. On je to odbio, a Aca je kazao da još nije bilo nogometaša koji je odbio igrati za Crvenu Zvezdu. Sreli su se nakon deset godina u Španjolskoj gdje je Acina kćer bila turistički vodič. Aca mu je rekao da je prihvatio poziv Crvene Zvezde, igrao bi 50 utakmica za reprezentaciju. Rura mu je rekao da se ponovno rodi da bi opet tako napravio.

Tijekom karijere Rura je igrao u francuskom Avignonu, gdje je došao 1969.  Kako nam je rekao, tri godine nije ispustio ni jednu utakmicu ni jedan trening, a čak je igrao i sa slomljenim prstom.

Pri povratku u Hrvatsku, u zagrebačkom Dežmanovom prolazu otvorio je kafić „Plavi pet“, koji je držao dvadeset godina.

Utakmica u Lipiku 1995.

Na inicijativu dr. Stjepana Šarca i Martina Kovačića, Rura je netom poslije VRO Bljesak, a prije VRO Oluja, u Lipik doveo veterane Dinama iz Zagreba. Došli su s najjačom momčadi koja je ikad sastavljena, a među njima su bila poznata imena poput Mlinarića, Deverića, Novoselca i Brauna, dok je trener bio Krasnodar Rora. Za vrijeme druženja poslije utakmice, koje je odisalo snažnim domoljubnim nabojem, upućen je telegram predsjedniku Tuđmanu, kojeg je on očekivao  Bilo je to vrijeme nacionalnog ponosa i svojevrsnog jedinstva, veselja i zajedništva.

Pohvalno o Lipiku i njegovim Toplicama

U ugodnom razgovoru, koji smo vodili u obiteljskom domu njegova šogora i šogorice, Stjepana i Ivančice Šarac, Nikola Benco – Rura pohvalio je današnji izgled Lipika, njegovu urednost, čistoću, ali  i činjenicu kako svaki put kad dođe u posjet vidi neku novu pozitivnu sliku Lipika u kojem žive srdačni ljudi.

Prije nego što smo se rastali gospodin Benco je imao samo lijepe riječi povodom liječenja njegove križobolje i dodao je da nije ni čudno što se u Zagrebu u superlativu priča o lipičkoj termalnoj vodi i osoblju lipičkih Toplica.