Od oko 800 osoba koje su u vremenu od 1818. g. pa do 1920. g. doselile u Pakrac i Prekopakru, svega je dvadesetak imena doseljenika točno upisano u matične knjige (ovdje se radi o matičnim knjigama vjenčanih i umrlih ). Za mjesta Lipik, Filipovac, Dobrovac, Čaglić i Kukunjevac, gdje je u isto vrijeme doselilo preko 600 osoba iz Češke i Moravske, našao sam tek ime J a n pravilno upisano.
Isti slučaj je i s daljnjih 1500 čeških i slovačkih doseljenika u Poljanu, Antunovac, Gaj, Obrijež, Batinjane, Badljevinu i Omanovac.
Navesti ću tek nekoliko najčešćih imena koja su nepravilno upisivana jer bi cjelokupni spisak bio po prilici dugačak.
Vrlo često ime kod Čeha je J a n, ali je i rijetko gdje tako i upisano u matičnim dokumentima. Većinom je napisano J o a n n e s ili Johan. Slična je situacija i s ostalim imenima pa tako imamo: Franciska - umjesto češki Františka ili bar hrvatski Franica ili Fanika. Franjo - umjesto František. Vjenceslav nastalo iz njemačkog Vencl, a ne V á c l a v ili Vašek.
U daljnjim navodima pisat ću prvo pogrešno pisanje imena, bez obzira radilo se to o latinskom, njemačkom, mađarskom ili hrvatskom izričaju, a potom pravilno ime doseljenika pisano češkim jezikom.
Albert – V o j t ě ch, Josip – J o s e f, Đurđa – J i ř í n a, Irina – J i ř í n a, Judita – J i t k a, Dragutin – Karlo - K a r e l, Đuro – J i ř í, Antun – Antonio – A n t o n í n , Boro – B o ř i v o j, Božidar – B o h d a n, Bogoljub – B o h u m i l, Toma – T o m á š, Ljudevit – L u d v í k, Marko – M a r e k, Matija – M a t ě j, Kata – K a t e ř i n a , Fridrih, Miroslav – B e d ř i c h, Miroslava – B e d ř i š k a, Ivanka – H a n a i Henrich – J i ř i .
Dakako, primjera ima još dosta, ali mislim da je i ovo dostatno da bi se shvatila situacija u kojoj su se našli doseljenici u Slavoniju i Hrvatsku u to vrijeme kada su i Hrvatska i Slavonija bili pod upravom Beča, odnosno Budimpešte. Napominjem, to je vrijeme XIX. stoljeća i Nijemci provode germanizaciju u Češkoj, ali i u Hrvatskoj, a Hrvatska koja nije cjelovita ima za vratom još i mađarizaciju i bana Khuena Hédervárya.
S prezimenima situacija je slična. Rijetko koje prezime je ispravno napisano u već spomenute dokumente. Međutim, prvim doseljenicima se rađaju djeca u Pakracu, Prekopakri, Lipiku i Filipovcu te ih roditelji upisuju u matične knjige rođenih i krštenih, ali situacija je jednaka.
Prigodom doseljavanja većina Čeha znala je samo svoj jezik, hrvatski nisu znali govoriti, ali kako su hrvatski jezik i češki ponešto slični tako su se mogli sporazumijevati s domaćim stanovništvom, ali ne i pisati hrvatskim jezikom pa i nisu mogli to i pokazati, odnosno kako se točno piše njihovo ime i prezime. Podosta doseljenika iz Češke govorilo je uz češki i njemački jezik. Uglavnom su to bili doseljenici iz Češke njemačkog podrijetla i naseljavali su se većinom u Filipovac, Dobrovac i Lipik, a nešto malo u Prekopakru i Pakrac.
Uglavnom i prezimena su u dokumentima pisana često pogrešno, a je li krivnja na pogrešnom izgovoru ili krivom razumijevanju i pisanju teško je kazati. Da li je utjecaj imao i duh germanizacije i mađarizacije, lako je utvrditi. Valjalo bi posebno razmotriti i utvrditi svaki slučaj upisivanja osobnih podataka i situacija bi bila potpuno jasna.
S nekoliko primjera potkrijepiti ću prethodnu tvrdnju. Navodim primjere gdje je pogrešno pisanje izazvalo najveće promjene od češkog izričaja.
Prezime H u š k a - najčešće se u početku pisalo H u sch k a, Hu š ch ka .
Prezime Š n e d o r f – pisano je kao Schnedorf, Šnedolf ili Schnnedorf.
Prezime Ř e h á k – pisano je Žeak, Rehak ili Žejak. Prezime K r a t o ch v i l – Kratofil, prezime K l a č m e r – Klačmar, Kračmer, P e j š a – Peiša, P i t z e k – Picek, B e r g m a n – Bertmann, C i n f e – Cinfer, Ch v a l a – Hvala, Š m i t - Smidt, D ě d e k – Dedek, B r o ž – Broš, Č e r n ý – Černi, S k a l n í k – Skaljnik, J i r o u t – Irut, K ř e n e k – Kšenek ili Šenek, A m b r o ž – Ambroš, B á h n i k – Bahnjik, Ř i h a – Žiga ili Riga, P e u d i n g e r – Pujdinger, N ě m e c – Nemec, K á ň s k y – Kanski, K u l h a v ý – Kulhavi, Ch a d í m – Hađim, Š t o č e k – Stoček, L a u č a n – Lautschan i još podosta prezimena s krivo upisanim fonemima, a u većini slučajeva to je fonem á i fonem ý .
Vratimo se pjesmi i opaski profesora Frante Burijana. Iz opaske je vidljivo da je pola naziva (Řehákova ) pjesma dobila radi toga što je pjesnik bio potaknut nepravilnim pisanjem prezimena gospodina učitelja iz Prekopakre Karela Řeháka.
Nedavno sam čitao zanimljivu knjigu HRVATSKA PREZIMENA, Petra Šimunovića u kojoj sam našao i prezime Ř E H Á K.
To je Treće izmijenjeno i dopunjeno izdanje Golden marketing – Tehničke knjige, Zagreb, 2006.
U objašnjenju za prezime „Řehák“ autor Petar Šimunović navodi slijedeće:
„Na dopisnici mi se našlo i to češko prezime. Stiglo je iz Zagreba, ali očito potječe iz Pakraca ili Daruvara (ili okolnih sela) gdje živi već stoljećima češka manjina. Temeljno je ime (i prezime) Ř E H Ó R (od grčkog imena Grgur < Γρηγόριος , izvedeno od glagola γρηγορέω u značenju „budan sam, živim“). Od njega su češke izvedenice Ř E H A , Ř E H Á K , Ř E H Á Č E K i mnoga druga. Česi to pišu svojim „treperavim“ / ř /, koji se nalazi ispred prednjih samoglasnika / i , e /: ŘEHÁK , ŘEHÓR.“
Tako značenje prezimena ŘEHÁK objašnjava dr. Petar Šimunović. Profesor Franta Burian upravo je izabrao to prezime zbog njegovog značenja: b u d a n s a m, ž i v i m. Prof. F. Burian je godinama u raznim novinama pisao članke iz češke povijesti i legende iz slavenske i grčke mitologije, tako da je dobro znao značenje prezimena Ř e h á k .
Prvu polovicu naziva pjesma je dobila prema školarki iz Sarajeva „Jiříni“ i tako je nastala pjesma „J i ř í n a Ř e h á k o v a“ .
Zanimljivo i poučno poetsko djelo profesora Frante Buriana. Eto, to je kraj o nastanku ove zanimljive domoljubne pjesme, međutim i svaki kraj ima i svoj novi početak.
Sam autor pjesme u opaski piše da je pjesma nastala kada je već bila okupirana Čehoslovačka i da je Hitler pripremao grob češkom narodu, a to je bilo 1939. godine. Autor pjesme, svoj lijepi uradak, pokazuje osobi po kojoj je dio pjesme dobio naslov, a to je učitelj iz Prekopakre Karel Řehák, prijatelj i suradnik autorov.
Supruga učitelja iz Prekopakre, Zorka Řeháková, nakon dva muška djeteta, rađa 1941. godine, djevojčicu. Ponosni otac Karel djevojčici daje ime J i ř í n a, prema pjesmi svoga prijatelja Frante Buriana. Međutim, tako je ne upisuje u službene dokumente, jer u to vrijeme 1941. godine na ovim područjima vladaju rasni zakoni NDH. Dakako, nema upisivanja čeških imena u matične knjige i druge službene dokumente. Željeno ime Jiřína ne bude upisano .
Djevojčica je upisana u Matičnu knjigu krštenih Župe crkve sv. Marije u Pakracu dana 7. 6. 1941. god. pod imenom Đurđica, te krsnim imenom Jelena prema kumi (svjedoku krštenja ), učiteljici Jeleni Horvat.
Međutim, zanimljivost u toj rubrici, gdje je upisano novo kršteno dijete, čini upis prezimena roditelja, oca Karela. Prezime Karlovo je t o č n o napisano u duhu češkog jezika, tj. Ř e h á k . Očigledno je da kapelan Joco Klapić nije mario, niti poštivao, rasne zakone fašističke tvorevine, već se ponio kao pravi duhovni pastir.
Iako nije mogao upisati kćerci željeno ime, otac ju je uvijek zvao imenom J i ř í n a .
Ovu tvrdnju sam čuo od nekoliko osoba, ali ipak je najupečatljivije svjedočenje supružnika Marije i Zdenka Štadlera iz Filipovca. Naime, Marija Štadler rođ. Novinc morala je, kao mlada djevojka (14 god.), zbog tragičnih okolnosti napustiti Španovicu 1942. g., da bi ju Karel i Zorka Řehák primili u svoj dom 1944. god. Pomagala im je u kućnim poslovima te čuvala njihovu djecu Vlatka i Đurđicu (Jiřínu).
I tako, imamo stvarnu Jiřínu ŘEHÁKOVU, a prema tadašnjim zakonima, nemamo je, koja je djetinjstvo provela igrajući se po prekopakranskim livadama i prašnjavoj cesti koja se strmo spušta prema gradu Pakracu. Kao i sva djeca, koja su pohađala školu kod učitelja Karela, Zorke i Zlate, tako je i ona naučila prekopakranske kulturne tradicije.
Veoma je lijepo plesala i bilo ju je lijepo vidjeti u kolopletu mladih prekopakranskih djevojaka. Jiřina Řehákova sada živi u Zagrebu, ali je svi sada zovu Đurđica. Udala se i prezime je promijenila.
Nisam siguran da li ona zna kako je dobila ime. Da je kćerci dao ime prema pjesmi, kazao mi je Karel Řehák u vremenu kada smo zajedno počeli pisati monografiju Prekopakre, koncem sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Međutim nije mi kazao o kojoj se pjesmi radi.
Tajnu sam riješio dobivši tek taj mali dragocjeni svezak starih novina od gospođe Dragice Vogrinc iz Prekopakre.
Ovaj prethodni tekst „Jiřína ŘEHÁKOVA“, izvorno je pisan za Zbornik Povijesnog društva Pakrac – Lipik i objavljen u Zborniku broj 5, prosinac 2008. godine.
No, kako ovih dana pišem tekst priče „Obitelj Řehák – češki učitelji“, nedavno sam posjetio Prekopakru. Išao sam snimiti obiteljsku kuću obitelji Řehák. No, u kući sam zatekao simpatičnu osobu, koju sam tek jednom vidio u životu kao mladu djevojku. Mladu djevojku imenom Diana. Tada je ta djevojka bila u toj istoj kući sa svojim djedom Karlom, bakom Zorkom (koja mi je bila učiteljica u osnovnoj školi u Prekopakri) i svojom mamom J i ř í n o m Ř e h á k o v o m, kćerkom Karela Řeháka i osobom koja je dobila ime po pjesmi prof. Frante Buriana.
Tu, tada četrnaestogodišnju djevojku Dianu, sada sam sreo kao odraslu ženu s dvoje simpatične djece i suprugom. Došli su iz Zagreba u posjet svojoj djedovini. Od toga našeg prvog susreta prošlo je četrdeset godina.
Iako se nisam ni predstavio odmah me je prepoznala i počela govoriti kako sam kod njenih djeda, bake i mame tada došao radi pisanja teksta za monografiju sela Prekopakre.
Kada sam godine 2008. godine pisao izvorni tekst „J i ř í n a Ř e h á k o v a“, osoba koja je dobila ime po toj pjesmi još je živjela u Zagrebu.
Đurđica Jiřína ŘEHÁKOVA, po zvanju pravnica, rođena 1941. godine u Prekopakri, poslije udaje živjela je u Zagrebu sa suprugom prof. dr. sc. Vickom Šimićem i rodila kćerku Dianu.
Prof. dr. sc. Diana Šimić Penava, sveučilišna profesorica i znanstvenica na Građevinskom fakultetu u Zagrebu kazala mi je tužnu vijest, koju sam nažalost već znao, a to je, kako je 2022. godine umrla njena majka Đurđica, osoba koja je ponosno nosila ime iz pjesme prof. Frante Burijana „J i ř í n a Ř e h á k o v a„.
Rođenjem obično dobivamo ime kakvo nam daju roditelji, svjedoci prigodom krštenja ili možda netko drugi u nekoj drugoj prigodi. Zasigurno da ga sami ne biramo ali ga možemo promijeniti iz pretežito vlastitih razloga.
Ista situacija je i s prezimenima. I njih dobivamo (nasljeđujemo), ali ona se i češće mijenjaju, dakako ženske osobe udajom u pravilu to čine.
Problemi nastaju kada vaše ime i prezime netko mijenja nasilnim putem (uglavnom nedemokratske vlasti). Takvih je nažalost kroz protekli period od 200 godina na pakračkom području, odnosno u Hrvatskoj i Slavoniji bilo zasigurno jako mnogo.
Ako tome pridodamo birokratske i druge nedaće, nije ni čudo da se rodite i dobijete jedno ime i prezime, a kada kročite životom, nađu se mnogi koji bi to mijenjali. Nije ni čudo, da jednog dana nema više vašeg pravog imena i prezimena.
Znam da su prof. Franta Burijan i učitelj Karel Řehák bili istinski češki patrioti, rodoljubi ili domoljubi, ali samo zato što su voljeli svoje, a cijenili i poštivali tuđe. Znam i da su voljeli i okružje u kojem su živjeli. Znam i da je prošlo vrijeme romantičarskog domoljublja. Znam i da sada „pušu čudni vjetrovi“ uzduž Europe i valja paziti da ne otpušu svetinje predaka. Čuvajte svoje svetinje, jer moglo bi se dogoditi ono, što si nikada sami ne bi ste poželjeli.
Ne pišem to slučajno. Dana 26. 8. 2008. g., išao sam provjeriti datume rođenja za Karela Řeháka i prof. Frantu Buriana u Matični ured Grada Daruvara. Znam da su matični podaci uvezani u računalni sustav države, te da ne putujem u Pakrac, provjerio sam to u Daruvaru.
Na moje veliko iznenađenje, prezimena ŘEHÁK n e m a u računalnom sustavu Matičnog ureda Grada Daruvara (vole isticati da su centar češke manjine u Hrvatskoj ). Prema uljudnom objašnjenju službenika u uredu, toga prezimena nema jer u sustavu nemaju fonem / ř /. Imaju prezime R e h a k i točan datum rođenja učitelja iz Prekopakre Karela . Prema tome, to znači da vi koji imate češka imena i prezimena s fonemom /ř / nemate šanse da dobijete kompjuterski ispis svog češkog imena u Matičnom uredu u Daruvaru. Možete dobiti točno napisano ime i prezime, ali r u č n o. Za druge foneme iz češkog jezika nisam ni htio provjeravati jer mi je bilo dosta već kod prvog slova kojeg sam provjeravao.
Izgleda da bi svakih sedamdeset godina trebalo napisati pjesmu ˝J i ř í n a Ř e h á k o v a˝.
Ja sam, za sada, sačinio prepjev na hrvatski jezik te poučne pjesme prof. Frante Buriana. Možda i to pomogne državnoj birokraciji da stane na noge.
Daruvar, srpanj 2008. – dopunjeno u rujnu 2024. godine.
Siniša Njegovan S t á r e k
Dr. sc. Vladimir Řehák - čovjek koji je gramatiku učinio zanimljivom
Zec koji je u loncu - iz lonca ne bježi
III susret pjevačkih zborova u Lipiku
Priče iz osmogodišnje škole u Pakracu
Običaj spravljanja piva (II. dio)
Običaj spravljanja piva (I. dio)
Brzaci i virovi Pakre (III. dio)
Brzaci i virovi Pakre (II. dio)
Brzaci i virovi s Pakre (I. dio)
Priče iz mlina: Mlinski i politički utezi
Priče iz mlina: Rika jelena (2.)
Priče iz mlina: Rika jelena (1.)
Straho i direktor "Budućnosti" Pakrac
Filipovačka ciglana i ciglari iz Ploštine (II. dio)
Filipovačka ciglana i ciglari iz Ploštine (I. dio)
Osmoškolci iz Prekopakre/Pakrac - Beirut via Ljubljana
Barun Franjo Trenk i panduri (3.)
Barun Franjo Trenk i Pakrac (2.)
Barun Franjo Trenk u Pakracu i Požegi (1.)
Sokolska društva: Previranje i raskol
Pakračka sokolska društva: "Hrvat tko je - Sokol da je!"
Pakračka sokolska društva: Sokoli i Aquae Balissae
Oslobađanje Lipika - svjedočenje vojnika
Pravda je ponekad kao paučina – propušta ptice, a zadržava komarce
MOJI POSLJEDNJI DANI U PAKRAČKOJ BOLNICI: Sjećanja mr. ing. Đurđice Vicković
Pakrački vatrogasci (III. dio)
Doseljavanje Čeha na područje bivše Općine Pakrac (II. dio)
Doseljavanje Čeha na područje bivše Općine Pakrac (I. dio)
Gradnja željezničke pruge Barč - Daruvar - Pakrac (II. dio)
Gradnja željezničke pruge Barč - Daruvar - Pakrac (I. dio)
Pripovijesti iz pakračke i lipičke povijesti: Stradanje i spašavanje knjižnice u Pakracu (2.)
Pripovijesti iz pakračke i lipičke povijesti: Stradanje i spašavanje knjižnice u Pakracu (1.)
Pripovijesti iz pakračke i lipičke povijesti: Rimski nadgrobni spomenici iz Kusonja i Brusnika
Dva romana, Martin Kukučin - Peter Štrelinger
Pripovijesti iz pakračke i lipičke povijesti: Ogranak Matice hrvatske, Pakrac
© 2014-2025. COMPAS portal - Sva prava pridržana.