Kult Boga Sunca (1)

Na blagom brežuljku iznad polu močvarne doline prije više od 3000. godina uzdizalo se mnoštvo stupića dima. Proplanak su krasile omanje ukopane kućice, prekrivene šibljem, okružene polukopanim skladišnim posudama. Dvorište je opremljeno i sa nekoliko otpadnih jama, a prašnjave zemljane ulice prožimao je žamor djece, djevojaka, mladića, ali staraca. I svakako meket koza i mukanje koje krave. Ulicom je povremeno prošetala kneževa elitna garda naoružana brončanim noževima, kopljima i sjekirama, na kožnom oklopu im iscrtani zrakasti motivi i svastike. U središtu naselja pogled pada na drvenu nadzemnicu, brvnaru okruženu prekaljenim ratnicima. Ondje prebiva knez, vladar naselja, najbogatiji i najmudriji. Snažna društvena podijela između ratnika vladara, ratničke kaste, svećenika šamana i najbrojnijih- seljaka.
Ipak, sve njih zajedno grije jedna zvijezda, jedan dobar bog Sunce. Zlatni nebeski disk zbog kojeg raste cvijeće i drveće, stoka pase travu, a ptice cvrkuću. Ipak, u zenitu sve slabe on spaljuje, nestaju u pepelu kako su i nastali. Nedaleko, prema močvari, zemlja je prekrivala sve koji su napustili ovaj svijet i postali jedno sa Njim.

Ovdje nema pustinje, nema Nila ni piramida. Ovdje ne govorimo o Egiptu nego o Slavoniji. Upravo opisujem kasnobrončanodobno nalazište Rajkovac u Lipiku. Smješteno nedaleko današnjeg jezera Raminac, na proplanku koje krasi moderna ergela. Proteže se dalje preko prometnice Lipik-Dobrovac sve ispod staklenika do moderne sunčane elektrane. Iznimno velik kompleks, nastao prodorom kulture polja sa žarama prije više od 3000. godina.

Naime, širenje ove kulture izazvalo je tektonske promjene u prapovijesnoj Europi unificirajući brojne društvene i kulturne ranobrončano dobne zajednice u jednu kulturu, koju je uvelike obilježavao izmijenjen ritus i poimanje postojanja. Mahom nestaju brojni utvrđeni raniji prapovijesni gradovi-utvrde (gradine) koje su često djelovale u suparništvu i međusobnim sukobima. Doima se kao da je nastupilo doba mira pod „jednom krunom.“ Promjena religije najjasnije je vidljiva u pogrebnim običajima. Napušteno je prethodno pokapanje u zemljanim humcima-tumulima čije okom vidljive različite dimenzije ukazuju na položaj pojedinca u društvu.

Sada nastupa ritus incineracije, odnosno spaljivanja pokojnika na lomačama. Pojava ovakvih postupanja sa pokojnicima ujedno nam govori naglom povećanju ekonomske moći pojedinca, ali i akumulaciji resursa u cijelom društvu što će omogućiti podizanje velikih naselja, ali i ovakvo ophođenje sa mrtvima. Naime, spaljivanje pokojnika znatno je skuplji proces od obične inhumacije odnosno ukopa. Za jedno odraslo tijelo potrebno je je nekoliko stotina kilograma suhog drveta i parfemi za uklanjanje neugodnih mirisa. Pokojnik se spaljivao sa priloženim predmetima, a njegovi ostaci polagali su se u posudu, urnu ili bez nje, i zakapani u plitku jamu.
Zemaljski plamen odnosio je sad pročišćene ljudske duše u najsnažniji manifestirani nebeski oblik vatre, plameni disk, Sunce. Brončano doba obilježava bogat opus solarne ikonografije. Učestali su motivi diska, svastika, spirala i prepleta. Kotač kao civilizacijski fenomen doživljava ostvarenje punog simboličkog potencijala. Kotač sa više žbica, simbolizira kretanje Sunca, njegove faze rađanja, života i zalaza podsjećajući na život čovjeka. Uvijek se ponovno rađa, stasa u plamenu.
Dosadašnja arheološka istraživanja na lokalitetu Lipik-Rajkovac, Lipik-Nova ergela, odnosno Lipik-Sunčana elektrana, koje tvore jedan veliki kasnobrončano naseobinski kompleks, isprva su započela kao arheološki terenski pregled trase brze ceste još 2010. godine. Tek 2023. godine, prilikom gradnje novih zgrada Državne ergele Lipik 12 jamskih struktura od kojih se ističe poveći ukopani brončano dobni objekt ispunjen vrlo bogatim arheološkim depozitom. Godinu dana kasnije pronađena je manja jama sa deponiranim keramičkim materijalom na krajnjem južnom dijelu nalazišta, a 2025. godine su u radovima proširenja ergele i izgradnje kabelske mreže sunčane elektrane pronađeno još nekoliko. Osim obilja ostataka keramičkih posuda i vrčeva danas starih tri tisućljeća, slojevi su ukazali na prisutnost bogate litičke industrije i to posebno mikrolitnih sječiva. Iznimno male pločice od rožnjaka 1x5 centimetara, glavni su kuhinjski alat za obradu mesa i povrća. Naselje veliko 50-ak hektara (danas potvrđeno 15 Ha) nestalo je u jednom dramatičnom događaju, najvjerojatnije uzrokovanim velikim prapovijesnim kulturnim smjenama. Svi objekti su spaljeni, danas ostavljajući samo zgarište debelo tridesetak centimetara.

Što se dogodilo sa svim žiteljima? Zašto više nema kulta Sunca i imitacije zviježđa u rasteru objekata? Ostaje nam odgonetnuti u nekom budućem broju.