Priče iz mlina: Rika jelena (2.)

Rano je jutro. Prvi rujanski ponedjeljak te godine. Jutarnja temperatura je sasvim ugodna, čak što više, bilo je dosta toplo. Mladi mlinar stiže pred mlin, otključava glavna mlinska vrata, i onako pospan pokreće mlin u pogon. Mlin je tada radio na električni pogon.

Zacvile mlinske transmisije, počeše zujati mlinski remeni, mlinski valjci počinju „zubima“ (nazubljenom površinom) pritiskati svježu suhu tek otkupljenu pšenicu, elevatori prebacivati pšenicu i brašno,  a velika sita čekaju svoj dio posla u mlinskoj meljavi. Novo sito jedva je dočekalo svoj prvi stvarni rad, jer do tada je samo probno radilo. Pokazalo se kao dobro sito i zato je oko njega bilo sve čisto i uredno. Nije razbacivalo brašno uokolo kao prethodno staro sito. Milina jedna za mlinare u mlinu u Lipiku. Lijepa buka zavlada mlinom u Lipiku na rijeci Pakri. Mlinski kanal ili jaz, već dugo nije u funkciji i žubor vode nije konkurencija buci u mlinu.

Mladi mlinar, onako pospan, stepenicama se popne na prvu etažu mlina, upravo tamo gdje su mlinski valjci za finu meljavu. Pregleda da li valjci dobro rade i jesu li zatvorena sva prozorska okna na valjcima. Sve je bilo u najboljem redu, ali sa snom mladog mlinara nije bilo sve uredu, i on uze nekoliko jutenih vreća, legne pored valjaka i s blaženim osmjehom na licu usne u duboki san.

Bučno škripe razni mlinski lageri, zuje glatki mlinski valjci, sita buće na svoj način, ali mladi mlinar  ništa to ne čuje. On čuje glasnu buku sa zabave u Dobrovcu. Mjesto zujanja finih mlinskih valjaka i škripanja mlinskih ležajeva on čuje lijepu glazbu muzičkog sastava „Četiri gumena ježa“ iz Novog Majura kod Pakraca, koji je cijelu noć svirao na zabavi u Dobrovcu.  U snu mu se javljaju lijepe djevojke iz Dobrovca i okolice i njihov zanosan ples oko njega. I tako glasna buka mlina još dublje uspavljuje mladog mlinara. On tone u duboki san.

Odjednom, u snu čuje kako ga netko doziva. Čuje svoje ime, a taj glas postaje sve jači, iako se teško probija kroz mlinsku buku. Glas mu je nekako poznat, ali ta osoba nije bila na zabavi u Dobrovcu. Od kuda sad taj glas, koji postaje podosta paničan glas. Odjednom nešto počne jako lupati i mladi mlinar se polako budi iz dubokog, lijepog sna. Baš prava šteta, jer  upravo je  najljepša djevojka iz Dobrovca i cijelog kraja došla njega moliti za ples, onda kada na selskim zabavama „dame  biraju“. Mladi mlinar u polusnu počne nešto nejasno buncati, nešto kao njeno ime „ Mi – le – n… „  no, san baš tada nestane.

Mladi mlinar zna da je sam u mlinu. „Šef smjene“ još nije mogao doći, jer je kazao da će zakasniti „kojih sat vremena“! Taj glas šefov mu se samo možda pričinio u snu. Ali buka, to nije normalna mlinska buka. Nju dobro čuje, i ima osjećaj kako ona dolazi s treće etaže, upravo tamo gdje je novo mlinsko sito. Nije valjda da se već pokvarilo to lijepo novo, veliko sito. Samo mu još to treba. Što će mu šef za taj kvar kazati. Tek što je počeo raditi, a već je nastala golema šteta. Nije više razmišljao, jer i dalje čuje tu buku, i onako bunovan nespretno se drvenim, strmim stepenicama popne na treću etažu mlina.

Dobro se zagleda u novo sito, ali ono potpuno normalno radi, a ni buku više ne čuje. Sito brašno nigdje ne razbacuje po podu. Sve remenje, sve transmisije, kako one okomite tako i one vodoravne, sve lijepo zuje kao pčele kada se u košnicu vraćaju. Koji je sada problem? Gdje je nastao problem? Što nije uredu?

Odjednom čuje sasvim tihi, promukao glas svog mladog „šefa smjene“, koji nepomično, polugol leži na čistome podu treće etaže, držeći pred sobom nekakav snop jutenih vreća mlina u Lipiku. Oko njega i tih vreća, u punom pokretu zuji mlinsko remenje, kako ono vodoravno, tako i ono okomito.

Mladi „Šef smjene“ leži nepokretan, jer se nikuda ne smije pomaći, a da ga ne zakači široko, glatko remenje koje se okreće na mlinskim kotačima, odnosno transmisijama. Makne li se udesno ili ulijevo, zakačit će ga remenje i dobrano oguliti, a može i gore proći. Naprijed i nazad ne može od sita koje ima svoju putanju, i sudar sa sitom za njega bi vrlo loše prošao. „Šef smjene“ nema kuda, već se nalazi u situaciji kao miš u mišolovci, a prijeti mu i pogubno remenje. Mišu u mišolovci je čak puno bolje, jer njega nitko ne dira, a njega može svaki tren zakačiti neki remen. Ovisi na koju stranu se okrene.

Mladi mlinar „ukipljeno„ stoji na stepenicama za treću etažu i ne vidi cijelu pravu sliku pred sobom. Obuzeo ga silni strah i nevjerica. Od kuda sada odjednom njegov „Šef smjene“ među tim remenjem? Od kuda se sada tu stvorio, kada su vrata mlina zaključana! Kako je tu došao, kada ga on nije čuo da prolazi pored njega? U toj njegovoj nevjerici, prene ga već dobrano promukao glas njegova „Šefa smjene“.

- Zvekane jedan, idi odmah zaustavi mlin – jedva izusti privremeni zatvorenik mlinskog remenja.

Mladi mlinar, skoro da se strmoglavi niz sve tri etaže mlina, sav se tresući od straha, jedva pronađe glavnu sklopku u mlinu i zaustavi mlinski pogon. Ponovo zacvile svi mlinski lageri, sve remenje, svi valjci i sve transmisije. Jedino još sita otplešu nekoliko svojih plesova i na koncu se i ona zaustaviše. Mlin stane.

Mladi mlinar više nije smogao snage penjati se natrag na treću etažu, već ostane ukočeno stajati kod velike mlinske vage, držeći se za njeno čvrsto postolje. Nehotice stane na tu veliku mlinsku vagu koja izvaže njegovih sedamdeset kilograma i još „sto kilograma jada i straha“!

Potpuno blijed, kao da nema kapi krvi u sebi, mladi „Šef smjene“ siđe niz mlinske stepenice. Bio je samo u nekakvim gaćama „boksericama“ i začudo na njemu nije bilo ni truna brašna. Novo sito, definitivno jako dobro radi. Ni trun brašna ne razbacuje oko sebe.

- Šefe, a kad ste došli? A, a, što ste tamo na  ta- ta- tavanu radili. A, a, zašto ste u ga- ga- gaćama, i bez pa - papuča? – mucajući, jedva čujnim glasom zapita šefa mladi mlinar. Odmah shvati da bi bilo bolje da nije ništa pitao, ali… mogao je čovjek stradati, a da on nije ni znao da je u mlinu, pa neka bar zna odgovor svog „Šefa smjene“.

- Zvekane jedan zvekasti. Zašto si pustio mlin u pogon sat vremena prije nego što sam ti to naredio? – sada već ljutito upita šef mladog mlinara, pa nastavi, sada već jasnijim glasom.

- Ja sam na tavan išao slušati riku jelena. Shvaćaš, RIKU PSUNJSKOG JELENA! Ona se najbolje čuje s tavana našeg mlina. Htio sam to čuti! Zanimalo me je zašto naš stari poslovođa toliko uživa u rici jelena, i provodi na Psunju po tri dana kako bi tu znamenitu riku slušao i vidio. RIKU PSUNJSKOG JELENA! Valjda znaš kao je to ljubavni zov za košute.

Ja sam došao deset minuta prije tebe, popeo se na tavan, skinuo se u gaće jer mi je na tavanu bilo prevruće od ugrijanog crijepa i slušao riku jelena. Eto, zvekane jedan. Mogao sam zbog tvoje gluposti i nepažnje poginuti, a sada idi u trgovinu i kupi nam dvije litre vina, da nekako dođem k sebi!

Slijedeći dan, prvi radni utorak toga rujna, bio je vrlo topao dan. Moglo bi se kazati da je bilo čak i podosta vruće. Da li zbog vrućine, ili iz tko zna kojih razloga, ali toga jutra na posao u mlin javili su se svi mlinari.  Pojavila su se čak i ona trojica s ekstremnim problemima. Svi u jednu, i to prvu smjenu. Govorili su da su došli  vidjeti  kako rade nova sita.

Fotografija: Treća etaža u mlinu ili četvrta ako se broji i podrum mlina. U njoj ima najviše mlinskog remenja, a tamo se nalaze i glavna mlinska sita.   Na toj trećoj etaži „čula se rika jelena“ i kada oni nisu rikali! Snimio S. Nj. Stárek 21. 8. 2021. godine.

Kako uz stepenice ne mogu svi odjednom, tako najstariji, najiskusniji mlinar među njima prvi ide vidjeti kako rade nova sita. Isti, stariji prekaljeni mlinar, nakon što je pregledao novo sito, vrati se niz stepenice noseći u ruci manju mlinsku vrećicu, ali vrećica nije prazna.

Oko glavne vage u mlinu stajali su svi mlinari, a „Šef smjene“ pokušavao je nekako sačiniti raspored proizvodnje za taj dan. Sada ih je previše za jednu smjenu i morat će neki kući, pa doći raditi u drugu smjenu. No, prije nego što je on rekao mlinarima kada će tko raditi, stariji prekaljeni mlinar pruži mu mlinsku vrećicu s nepoznatim sadržajem, i reče mu:

- Čujem da si jučer rano ujutro, na tavanu kod sita, slušao riku jelena. RIKU NAŠEG ZNAMENITOG PSUNJSKOG JELENA. Vidiš, evo, našao sam, KOŠUTA je kod glavnog sita, tamo ispod naslaganih jutenih vreća, ostavila svoje gaće!

*

Radi zaštite privatnosti, ne navode se imena aktera ni svjedoka događaja, niti objavljuju fotografije karakternih uposlenika u mlinu. Imenom su  navedeni samo pravi ljubitelji RIKE PSUNJSKOG JELENA, koji su još mnogo puta poslije toga događaja išli na RIKU JELENA!

Fotografija: Lipički i pakrački lovci sredinom 60-tih godina prošlog stoljeća. Pravi ljubitelji rike jelena pred polazak na padine Psunja. Među njima su  Rudolf Fiala i Mato Martinović.

Fotografija je u vlasništvu gđe. Zdenke Fiala Šturlan iz Kutine, kćerke Rudolfa Fiale iz Lipika.

Daruvar, 18. prosinac 2021.                        Siniša Njegovan Stárek