Priče iz mlina: Rika jelena (1.)

27.10.2022. 09:05 | 9383 pregleda | Kolumne

Piše:
Siniša Njegovan Starek

Mlinski balans

Bilo je to u vrijeme neposredno poslije odlaska staroga poslovođe u zasluženu mirovinu. Fialin mlin u Lipiku ostao je bez poslovođe, a bivši, stari poslovođa znao je „uskakati“ kako bi organizirao redovnu proizvodnju u mlinu. Nije to bilo lako i mlin bi često, umjesto tri, radio u jednoj smjeni. Zašto je to bilo tako, nije lako kazati, ali nekoliko uzroka takovog stanja moglo bi se i ovako analizirati.

Poneki mlinari zaista su bili vrlo zaposleni i opterećeni teškim problemima. Jednom od njih je ispadalo crijevo prigodom dizanja teških vreća pšenice i brašna. Bar je tako on sam o tome govorio. Drugome bi pak supruga, radi teških vreća koje je on dizao, ona upadala u izvanbračne afere, a trećemu ništa ne bi upadalo, ni ispadalo, već je njega mučila ravnoteža. Mučio ga je svakodnevni balans vode i vina. Naime, mlinari dnevno piju puno vode! Dakako, radi mlinske prašine i sitnih čestica bijelog brašna, koji nezdravo utječu na dišni sustav svakog živoga u mlinu.

Kako je u mlinu bilo zaposleno još toliko mlinara, bez ovdje prethodno navedenih problema, tako je i cijela proizvodnja brašna padala na njihova ne baš prejaka leđa. Rijetko kada, rijetko koji dan je u mlinu radilo svih šest mlinara. Najčešće su to bila četiri, a često i tri mlinara. Kada ih je bilo malo, tada nisu radili u dvije, a kamoli u tri smjene, već su radili u jednoj, i to dopodnevnoj smjeni. Normalno je kako se osjetio pad proizvodnje brašna, pa su tako i financijski rezultati cijelog poduzeća bili lošiji, ali nesposobna uprava poduzeća nikako da imenuje i postavi novog poslovođu u mlinu. Već su se počeli buniti i kupci, odnosno primatelji mlinskih usluga, seljaci iz sela bližih Lipiku.

Fotografija: Sadašnje stanje zgrade bivšeg Fialinog mlina u Lipiku. Prednja, južna strana mlina. Jaza više nema. Brana je uništena, a zgrada mlina dobrano devastirana. Kakovo je unutrašnje stanje mlina, odnosno mlinskih strojeva: elevatora, šelmašina, valjaka, sita, trijera, mišmašina i raznih transmisija mlina, nisam provjeravao jer su ulazna vrata mlina zatvorena zabijenim daskama. Snimio S. Nj. Stárek 23. 7. 2021. godine.

Kako bi nekako poboljšali ne baš lijepu situaciju, uprava poduzeća zamoli staroga poslovođu da ipak malo više pripomogne riješiti nastalu situaciju, ali uprava istovremeno i imenuje jednog od mlinara za privremenog „šefa smjene“. Kakve je odgovornosti i ovlasti imao taj „šef smjene“, vrlo teško je kazati, kada to ni sama uprava poduzeća, koja ga je postavila, nije znala!

Stari poslovođa, koji je bio u zasluženoj mirovini, dolazio bi pomoći u organizaciji proizvodnje, ali nije mogao biti svakodnevno u mlinu, a posebno ne tijekom rike jelena! Odmah poslije imenovanja mladog „šefa smjene“ pojavila se u mlinu dvojnost upravljanja i organiziranja rada mlina, jer mladi novi „šef smjene“ nije htio tutora iznad sebe.

I tako, proizvodnja ide i ne ide, pa zastajkuje, dok jedne nedjelje, u rujnu mjesecu te godine, potpuno ne stane. Proizvodnja je potpuno stala, što zbog ispadanja crijeva, što zbog upadanja supruge u izvanbračne afere, što zbog balansa vina i vode, što zbog mladog „šefa smjene“ – sve u svemu proizvodnja staje zbog organizacije posla u samom mlinu, a najviše radi rike jelena.

Dakako da to zvuči pomalo nerealno - što to mlinska proizvodnja, odnosno rad mlinskih valjaka, ima sa rikom jelena? E, pa ima, odnosno, imala je!

Fotografija: Rika jelena na Psunju koja se slušala sa treće etaže mlina u Lipiku?

Na Psunju

Bivši stari poslovođa mlina bio je Rudolf Fiala, nekadašnji prijeratni vlasnik toga mlina iz Lipika. Odmah poslije II. svjetskog rata Rudolf Fiala ostaje bez mlina. Naime, njegov mlin je nacionaliziran, a Rudolf je još nekoliko godina ostao raditi u tom mlinu kao poslovođa mlina. Proizvodnja je vrlo dobro funkcionirala i kupci, odnosno primatelji usluga, seljaci iz okolnih sela, bili su vrlo zadovoljni uslugom u mlinu i kvalitetom mljevenih proizvoda. Mlin je radio u tri smjene, a često je radio i nedjeljom, posebno tijekom ljetnih mjeseci, tijekom kampanje žetve pšenice, raži i ječma. Uz Rudolfa Fialu, kao poslovođu, radilo je još nekoliko starijih mlinara, dobro izučenih i vrijednih radnika. Ali, ti dobro izučeni i sposobni mlinari polako su se pripremali za zasluženu mirovinu. Težak rad i godine mlinara već su dobrano stisnule njihove sposobnosti i vreće su im pomalo postajale jako teške. Puna vreća brašna nikako neće sama uz ili niz stepenice u tom mlinu u Lipiku. Ubrzo jedan po jedan napušta rad u mlinu i poslovođa Rudolf Fiala ostane bez dobrih stručnih mlinara. Ostala su tek dvojica nešto mlađih mlinara koja su dobro poznavala svoj posao i dobro ga radila.

Kako bi nadoknadila manjak mlinara u mlinu, uprava poduzeća zaposli jednog mlinara koji je tek izašao iz školskih klupa, a tri mlinara premjesti iz Velikog mlina u Pakracu u mlin u Lipiku.

I dođe ta sudbonosna rujanska nedjelja za mlin u Lipiku, kada je počela rika jelena na planini Psunj. Nije to obična nedjelja, niti obična rika na planini, već nadaleko poznata PSUNJSKA RIKA JELENA. Pjesma koja privlači ženke jelena, lovce i zaljubljenike u prirodu. Najljepša lovačka simfonija. Nekada su planine Psunj i Papuk bile pune jelenske divljači. Kada je početkom rujna počinjala rika jelena psunjskim proplancima, to nije bila obična rika ili dernjava jelena, već pravi ljubavni zov za zanosne košute, koje graciozno koračaju šumskim proplancima.

Tog popodneva, rujanske nedjelje, Mato Martinović mesar iz Pakraca dolazi po svog starog prijatelja Rudolfa Fialu u mlin u Lipiku. Rudolf i Mato su dugogodišnji lovci, ali i dugogodišnji prijatelji. Rudolf je petnaestak godina stariji od Mate Martinovića, no obadvojica dijele zajedničku strast prema lovu, a posebno prema rici jelena. Riku jelena na Psunju njih dvojica prate već više od dvadeset godina. Popodneva i noći u rujnu su tople i sasvim ugodne, ali oni su ipak slojevito obučeni, jer noći na Psunju i nisu baš toplinski ugodne. Bude nekada i prohladno u planinskim kotlinama pa i proplancima. I tako Rudolf i Mato terenskim automobilom odlaze prema gustim šumama Psunja. Noć se pomalo spušta nad Lipikom i mlinom u Lipiku, a mlin umjesto da radi on stoji. Čovjek dobra sluha mogao bi čuti miša kao prenosi zrnje pšenice s jednog kraja na drugi kraj mlina.

Kako je stari poslovođa otišao sa svojim prijateljem gledati i slušati riku jelena na planinskim proplancima Psunja, i neće ga biti dva-tri dana, tako mladi „šef smjene“ mora organizirati rad u mlinu. I te nedjelje poslije podne on odista organizira rad u mlinu, ali za nastupajući ponedjeljak.

Poziva zainteresiranu osobu u razgledavanje mlinskih postrojenja, odnosno novog mlinskog sita, nedavno nabavljenog!

Tijekom cijele godine radno vrijeme mlina je od šest sati ujutro. Zimi mlinari na posao dolaze po mraku, ali zato ljeti dolaze kada je već sunce podosta skočilo na obzoru.

Toga ponedjeljka ujutro trebala su doći na posao tri mlinara. „Šef smjene“ i još dva sposobna mlinara. Dakako da među njima nema onoga kojem ispada crijevo prigodom dizanja vreća s brašnom. Nema ni onoga vinski „balansiranog“ mlinara, a onoga sa nevjernom ženom, ionako nema već petnaest dana na posao.

U susjednom selu Dobrovac, te je nedjelje bila vrlo posjećena velika selska zabava. Mladi mlinar, koji je tek završio mlinarsku školu, nije mogao propustiti tako dobru selsku zabavu. Zabava je trajala do ranih jutarnjih sati, a mladi mlinar je odradio cijelo vrijeme njenog trajanja.

Rano je jutro, biti će skoro pet sati ujutro, a on u šest sati mora pokrenuti mlin u pogon. Tako mu je „šef smjene“ naredio. Kući mu se ne isplati ići, jer nikako ne bi stigao doći na vrijeme na posao u mlin, i on svojim starim biciklom krene put Fialinog mlina u Lipiku.

Nastavak slijedi.

Daruvar, 26. 9. 2022. Siniša Njegovan Stárek