Francuska mi je prva i zadnja misao svakog dana

Jacqueline Ivezić predstavila je prvu govornicu, Anu Glavaš iz Nove Gradiške, diplomiranu prehrambenu tehnologinju koja je dobila stipendiju Vlade Republike Francuske za tromjesečno istraživanje u francuskom agronomskom institutu u okviru svog postdiplomskog studija. Ana je još za vrijeme svog redovitog školovanja započela učiti francuski jezik, a za prijavu na stipendiju odlučila se kako bi usavršila svoje govorenje i poznavanje jezika. Ivezić je na početku predavanja istaknula kako je francuski službeni jezik u 29 zemalja svijeta, a koristi se još u 7 zemalja, iz kojih mnogi ljudi odlaze na školovanje u Francusku pa tako tko se odluči na studij u toj zemlji ima priliku upoznati ljude s raznih strana svijeta i iz različitih kultura.

„Francuska mi je prva i zadnja misao svakog dana“

Ana je u ožujku 2012. godine vidjela oglas za stipendiju Vlade Republike Francuske za ostala znanstvena područja i usavršavanje jezika u Francuskoj pa je odlučila poslati prijavu. Prijavu za stipendiju morala je napisati na francuskom te poslati na tri adrese. „Ni sama nisam mogla vjerovati.“, rekla je kako je bila iznenađena kad joj nakon mjesec dana stigao pozitivan odgovor.

Dobila je stipendiju za tromjesečni boravak u Francuskoj za vrijeme kojeg je obavljala istraživanje za svoj postdiplomski studij na agronomskom institutu, INRA, u gradu Dijonu. U stipendiju je, osim toga, bio uključen mjesečni džeparac od 750 eura, smještaj u studentskom domu u Dijonu od 230 eura, željeznička povratna karta Pariz-Dijon i zrakoplovna povratna karta Zagreb-Pariz.

Istraživanje je provodila na institutu u Dijonu, glavnom gradu pokrajine Burgundije koja je podijeljena na četiri departmana, a Dijon je središte jednog od njih. Grad, veličine oko 150.000 stanovnika čuven u svijetu po gastronomiji, vina i senf, odgovarao je tako i njezinom području znanstvenog interesa i usavršavanja. Osim po gastronomiji, Dijon je poznat po međunarodnoj izložbi cvijeća i što je rodno mjesto Gustava Eiffela, navela je Ana. Brzim vlakom iz Pariza u Dijon se stigne za jedan i pol sat, prilikom dolaska u grad vlakom nije ni primijetila jezero na koje je otišla pred kraj svog boravka u Dijonu. „Potpuno sam bila iznenađena jezerom, kad sam otišla tamo to mi je bio pravi doživljaj.“, rekla je Ana.

U Dijonu je primijetila kako ima puno crkvi, a najznačajnija je crkva Notre Dame. Vikendima je putovala u ostale gradove, te je dvaput posjetila Pariz i po jednom Lyon i Beaune. „Ne može se opisati riječima.“, rekla je o svom doživljaju Pariza, a najljepše joj je bilo u Luksemburškom parku. Lyon ju je podsjetio na Rijeku, a za gradić Beaune što se nalazi dvadesetak kilometara od Dijona kaže „Nešto tako malo i simpatično nisam vidjela.“.

Boravak u Francuskoj može navesti u životopisu kao značajnu referencu, a za samo tri mjeseca podigla je razinu znanja jezika sa stupnja B1 na B2. No, osim toga iz Francuske je ponijela puno dojmova. Upoznala se francuskom kulturom i načinom života za koji kaže kako je opušteniji od našeg. Osim francuske kulture, sklopila je prijateljstva i poznanstva s mladim ljudima iz drugih kultura koji su tamo došli učiti jezik i studirati. „Povećalo mi se samopouzdanje.“, kaže jer se morala snalaziti u nepoznatoj zemlji i na stranom jeziku. O stereotipu kako Francuzi ne žele pomoći drugome kaže da ne vrijedi jer je u puno navrata doživjela suprotno. „Stipendija u Francuskoj je jedna od boljih stvari koja mi se dogodila u životu. Francuska mi je prva i zadnja misao svakog dana.“, zaključila je Ana i dodala kako bi željela ponovno otići u Francusku zbog usavršavanja jezika i govora kojeg je povremeno potrebno osvježiti.

„Upoznao sam djevojke sa svih strana svijeta“

„Upoznao sam djevojke sa svih strana svijeta.“, sažeo je svoje iskustvo u Francuskoj Miroslav Šahinović, ugostitelj iz Lipika, koji je tamo bio na usavršavanju znanja jezika u privatnom aranžmanu. Uz posao u Zagrebu upisao je tečaj francuskog jezika, a kako bi poboljšao svoje znanje i govor odlučio se za ubrzani tečaj jezika u Francuskoj gdje je boravio u Parizu, Lyonu i Chambéryju nakon kojeg je stekao diplomu B1. U Francuskoj se svakodnevno družio s drugima koji su došli učiti jezik, a posebno je prijateljstvo razvio sa Sergeom iz Kameruna koji mu je bio cimer. „Stekao sam iskustva koja ne mogu zaboraviti.“, zaključio je Miroslav.

„Francuzi su bili oduševljeni sarmom, polizali su sve s tanjura“

Iskustvo o jednotjednom boravku u francuskom gradu Coucy Le Chateau prenijela je Ivana Pleše-Keršek iz Lipika. U Francuskoj je boravila kroz suradnju koju je Udruga hrvatsko-francuskog prijateljstva Lipik dogovorila s udrugom što se bavi restauracijom dvorca Coucy Le Chateau na projektu „Nasljeđe križara“ financiranim kroz program razmjene „Erasmus+“. Tijekom tjedan dana u Coucy Le Chateau Lipičani i Pakračani te Zagrepčanka i Kaštelanka družili su se Maltežanima i Francuzima. Iz svake zemlje bilo je po sedam sudionika. U Francuskoj su učili jezik te na dijelu zida srednjovjekovne križarske utvrde učili su kako obnavljati takve zidove i klesati kamen. Paralelno su sudjelovali u izradi klupe prijateljstva od kamena na kojoj su uklesane glave lava i lipicanca, simbola prijateljskih gradova Coucya Le Chateaua i Lipika.

„Nakon što nas je vodič Oscar dočekao u Parizu doživjela sam svoje prvo iskustvo s podzemnom željeznicom.“, započela je priču Ivana. Naime, iskustvo nije bilo pretjerano ugodno jer su sa sobom u torbama i koferima svi ponijeli podosta suvenira Lipika te slavonskih delicija za francuske prijatelje u Coucyju. Rakija, slavonska slanina, šunka i kobasice te priprema za sarmu neke su od delicija.

„Coucy Le Chateau je nadrealno mjesto gdje se osjećaš kao princeza iz bajke.“, rekla je Ivana kako je doživjela grad u kojem su boravili, a u pamćenje joj se posebno urezao posjet katedrali Notre Dame u gradu Amiensu.

S domaćinima u Francuskoj sporazumijevala se uglavnom na engleskom jeziku kao i s većinom sudionika u projektu. „Mi smo glasni i svoje emocije snažno ispoljavamo što nije slučaj kod Francuza koji su profinjeniji.“, opazila je Ivana razliku među Hrvatima i Francuzima. Prije odlaska iz Coucyja za oproštajnu večeru domaćinima pripremili su slavonski specijalitet sarmu. „Francuzi su bili oduševljeni sarmom, polizali su sve s tanjura.“, rekla je Ivana.

Nakon prenesena tri iskustva iz Francuske Martina Terranova i Jacqueline Ivezić prenijeli su okupljenima kako su natječaji za stipendije Vlade Republike Francuske još uvijek otvoreni te se zainteresirani mogu prijaviti do 15. travnja 2015. Dodatne informacije o načinima prijave za stipendiju mogu se dobiti kod Martine i Jacqueline.