Prije nekoliko dana završene su treće po redu Europske sveučilišne igre koje su od 12. do 25. srpnja na sportskim terenima u Zagrebu i Rijeci okupile gotovo šest tisuća studenata sportaša koji su predstavljali ukupno 409 sveučilišta iz 41 europske zemlje i natjecali se u 24 sporta. Među studentima iz cijele Europe natjecao se i student pete godine elektrotehnike na Sveučilištu „Josipa Jurja Strossmayera“ u Osijeku, Ivor Podunavac iz Lipika. Nakon što su ESI završile Ivor, inače igrač i kapetan Nogometnog kluba „Lipik 1925“, otkrio nam je kako je došlo do toga da predstavlja svoje sveučilište u nogometnom natjecanju i što je sve doživio na ESI dok je natjecanje trajalo od 13. do 19. srpnja.

Studenti Sveučilišta u Osijeku kratkom razdoblju od svega sedam dana, od 13. do 19. srpnja, odigrali su šest utakmica na nogometnim terenima u Zagrebu i okolici, a nakon tri kvalifikacijske ušli su u borbu za medalje. U skupini su pobijedili studente iz španjolske Almerie rezultatom 1:0, odigrali neriješeno 1:1 s austrijskim Klagenfurtom te izgubili 1:4 od studenata iz francuskog Montepelliera. U četvrtfinalu slavili su protiv rivala iz Hrvatske sa zagrebačkog sveučilišta rezultatom 4:0. Ušavši u borbu za medalje danak je uzeo težak ritam natjecanja koji je ostavio traga na svježini igrača. U polufinalu nakon neizvjesnih 90 minuta tijekom kojih su bili bolji gube od Portugalaca sa Sveučilišta Minho nakon jedanesteraca. Portugalci pobjedom nad ekipom iz njemačkog Bochuma postaju prvaci 3. ESI u Zagrebu i Rijeci dok u utakmici za treće mjesto Sveučilište u Osijeku gubi 0:3 od Državnog sveučilišta iz ruskog Kubana.
Da će predstavljati Sveučilište u Osijeku na 3. ESI u Zagrebu i Rijeci, Ivor je saznao svega par dana prije početka Igara. Vezni igrač koji je trebao igrati otišao je u Švicarsku u jedan nogometni klub pa je on dobio poziv umjesto njega. Prije ESI-ja nije igrao za sveučilišnu nogometnu ekipu i nije poznavao druge igrače, ali tijekom petogodišnjeg studija dobivao je pozive od izbornika i trenera. „Uvijek sam imao ispite ili odrađivao pripreme sa svojim klubom. Od nastupa, igrao sam samo futsal za svoj fakultet na razini sveučilišta.“, rekao je Ivor.
„Igranje na ESI je događaj kojeg ću sigurno pamtiti cijeli život. Sretan sam što mi se pružila mogućnost da nastupim na Igrama. Neopisiv je osjećaj predstavljati Osijek i Hrvatsku na takvom velikom natjecanju, gdje su mahom sportaši koji se ozbiljnije bave sportom uz nekolicinu profesionalaca.“, dodao je Ivor o značenju koje ovo iskustvu ima za njega te istaknuo kako je cilj Igara je druženje i sklapanje prijateljstava sa sportašima iz drugih zemalja što se kroz sport najlakše postiže.
Što se tiče toga kako će se ovaj nastup odraziti na njegovu nogometnu karijeru Ivor ističe kako je prije svega koncentriran samo na postizanje uspjeha kroz NK „Lipik 1925“.
Ivor je odigrao sve tri utakmice u skupine, od kojih je dvije započeo od prve minute. U četvrtfinalnoj i polufinalnoj utakmici ulazio je s klupe. Na nesreću, u utakmici s Portugalcima mu je ozljeđeno koljeno pa nije bio na raspolaganju treneru u utakmici za treće mjesto s Rusima. „Veliko je to opterećenje za organizam jer smo u sedam dana odigrali šest utakmica što je praktički nemoguće. Tu nam je dosta pomagao trener/profesor s masažama. Uz moju ozljedu, još je jednom suigraču otišlo koljeno, a u završnicu smo ušli s tankim igračkim kadrom što se osjetilo u utakmici za treće mjesto.“, kaže Ivor.
„Lagane utakmice za nas nije bilo, svaku smo igrali na 100%. Kada se pogledaju rezultati rekli bi da smo protiv Zagreba odigrali lakšu utakmicu i pobijedili 4:0. Međutim, ta utakmica je bila u rangu ostalih, Zagreb je držao više loptu u nogama, no mi smo istrčali pet kontri i zabili četiri gola. U utakmici s Portugalom bili smo osjetno jači od protivnika, imali smo dvije tri odlične šanse za gol. No, nismo zabili i tu se njima na penalima okrenula sreća. Za nas je bio veliki šok ispasti na takav način i očito je da se nismo mogli oporaviti do utakmice s Rusima.“, zaključuje Ivor.
Što se tiče mogućnosti koje su ESI ponudile natjecateljima izvan sportskih terena, Ivor je istaknuo kako su ponudile mnogo prilika mladim ljudima da upoznaju druge vršnjake i steknu nova prijateljstva. Uz suigrače najviše se družio s drugim sportašima sa drugih hrvatskih sveučilišta i volonterkama jer su bili smješteni u istom paviljonu.
„Najveća prijateljstva sklopio sam upravo u svojoj ekipi, jer prije odlaska poznavao sam samo par suigrača.“, kaže Ivor. Za strane studente kaže da su manje vremena provodili u opuštanju i druženju s drugima po domu kao studenti iz Hrvatske, a više su se orijentirali na postizanje što boljih rezultata na sportskim terenima.
Za četvrto plasiranu nogometnu ekipu na 3. ESI su uz Ivora igrali studenti Sveučilišta u Osijeku: Ante Anić(Grafičar vodovod), Edi Krišto(Slavonac Tenja), Marin Ištvanić(BSK Bijelo Brdo), Ivan Peharda (Slavija Pleternica), Matej Ljubas(Darda), Zoran Bosak(Darda), Jure Nekić(Tomislav Livana), Mateo Miličić(Darda), Mato Marčetić(Grafičar vodovod), Domagoj Majetić(Omladinac Čaglin), Dino Stipanović(Croatia Đakovo), Matej Peharda(Slavija Pleternica), Luka Babić(Radnički Mece), Antun Severović(BSK Bijelo Brdo), Zvonimir Bošnjaković(Oriolik), Krešimir Kliček(Grafičar vodovod). Na klupi su ih vodili izbornik Zoran Vladović i trener Petar Kerže.
© 2014-2025. COMPAS portal - Sva prava pridržana.