Pravda je ponekad kao paučina – propušta ptice, a zadržava komarce

U istom odjeljku moje „ratne arhive“ nalazi se: nekoliko tekstova, jedna kronologija, više desetina službenih zabilješki, nekoliko svjedočenja i jedno pismo.

Tekst Đurđice Vicković „Moji posljednji dani u pakračkoj bolnici“  i dio moje kronologije o ratnim zbivanjima na pakračkom bojištu već su objavljeni u prošloj pripovijesti, a drugi dio kronologije s pakračko-lipičkog bojišta prikazujem sada, zajedno s tekstom jednog svjedočenja u kojem subjekt svjedočenja podosta precizno navodi stanje pakračkog bojišta koncem 1991. godine. Radi zaštite službenih podataka, određenih tajnih podataka te zaštite privatnosti, ne navodim ime službe koja je uzimala svjedočenje, niti podatke o osobi iz tog svjedočenja.

Naime, u ovom specifičnom slučaju radi se o vojniku hrvatske nacionalnosti, koji je igrom sudbine i ratnog vihora u to vrijeme bio u službi neprijateljske JNA, i kao takav bio na pakračkom bojištu u vrijeme najtežih borbi za Pakrac i okolinu.

A pismo!  Pismo ne objavljujem, već iz njega citiram tek dvije rečenice: „Ali, zbog kažiprsta svejedno sam za to djelo dobio 6 godina“. … „ …pravda je ponekad kao paučina – propušta ptice, a zadržava komarce“.

Prethodno citirane rečenice iz toga pisma riječi su jednog bivšeg zaposlenika općinske službe Pakrac, Srbina koji je otišao s teroristima i zbog svojih djela (kažiprsta na obaraču) osuđen na 6 godina zatvora, od kuda je i poslao svoje pismo 1997. g. U tom pismu sebe uspoređuje s komarcem, a   ptice su naredbodavci (političari) koje je slijedio! Mogao je znati da će njihova sudbina biti različitija od njegove! Paučina i onako ne hvata ptice, već komarce!

 

KRONOLOGIJA RATNIH DOGAĐANJA NA PAKRAČKOM PODRUČJU

Kao i u prethodnom dijelu kronologije, tako i u nastavku prikazujem uglavnom zločinačko djelovanje terorista. Ne prikazujem pripreme za obranu i organizaciju naših snaga,  jer o tome  nisam imao precizniji uvid, a i samo predočenje toga zahtijeva  puno više prostora nego što imam u ovoj pripovijesti.

Izuzetak u ovom  dijelu činim samo kod prikazivanja odnosa snaga zaraćenih strana, prikazivanja teških uličnih borbi lipičkih branitelja za svoj lijepi grad, i to radi boljeg predočenja  događanja i hrabrosti lipičkih  branitelja i njihovih suboraca iz  Filipovca, Prekopakre, Dobrovca, Pakraca, Kutine, Bjelovara, Garešnice, Zagreba , Čakovca i Rijeke.

Tijekom agresije, kada sam pisao ovu kronologiju, te u djelomičnoj korekciji 1993. g., nisam imao točan uvid poginulih i ranjenih branitelja i civila (u to vrijeme je bilo teško naći potpuno točne podatke), pa je moguće da sam nekoga  izostavio. U kronologiji uglavnom navodim imena poginulih i ranjenih branitelja i ponekog civila iz Prekopakre, Pakraca i Lipika, jer su mi jedino ti podaci tada bili dostupni. Za hrabre branitelje Pakraca i Lipika, pripadnika raznih jedinica HV i MUP–a, koji su sudjelovali u oslobađanju Lipika i dijela Pakraca, naznačujem samo broj poginulih i ranjenih, jer u vrijeme pisanja kronologije nisam imao njihova imena niti pripadnost određenim jedinicama HV, već samo saznanje o akcijama koje su vodile razne jedinice HV i MUP-a.   

Saznanja o događajima  crpio sam iz raznih izvora. Većinom od samih sudionika ratnih događanja, te osobnog zapažanja tijekom svog djelovanja za vrijeme rata.

U prošloj pripovijesti prikazao sam  ratna zbivanja za period od 19. 8. do 25. 9. 1991. godine. U ovoj pak prikazujem ratna događanja od 25. 9. do vremena kada ta ratna zbivanja, na svoj način, prezentira subjekt iz  svjedočenja navedenog u uvodu ove pripovijesti.

 

Fotografija: Lipik, studeni 1991.

 

Ratna svakodnevica

25. 9. 1991.

U Lipiku već nekoliko dana curi plin iz sustava. U Dobrovcu gori više kuća. Uzrok su zapaljivi meci terorista. Stanovništvo bježi iz Donjeg Čaglića  prema Lipiku.

Napad na D. Obrijež odbijen. Koncem dana je zatišje.

26. 9.

U 8,50 počeo minobacački napad na Pakrac i Prekopakru. U 9,00 sati počeo žestoki napad na Prekopakru i Pakrac iz baterija topova, haubica, tenkova i minobacača raznih kalibara.

Zapovjedništvo ZNG RH za Pakrac dalo nove koordinate u Daruvar radi vatrene podrške. Minobacački napad terorista na Filipovac iz smjera Čaglića. Ranjeno nekoliko civila u Filipovcu. Ponovo napadnut Dobrovac iz pravca Jagme. Dobrovčani uporno brane obrambene linije u selu. Pomoć naših snaga iz Kutine stigla do potoka Crnaje u Kukunjevcu. Zatražena artiljerijska pomoć iz Daruvara. Zatražena artiljerijska pomoć bjelovarskog topništva.

27. 9.

Zapovjedništvo obrane grada Pakraca dobilo prijetnju neprijateljske komande slijedećeg sadržaja:

1. Bezuvjetna predaja svih snaga.
2. Puštanje na slobodu svih uhapšenih ljudi.
3. Ukoliko to ne učinite tući ćemo vas svim sredstvima i taktičkim udarom do potpunog uništenja.
4. Ako prihvatite naše uvjete odgovorite do 15,00 sati.
5. Mjesto dogovora Donji Čaglić, raskrsnica Kovačevac.

U 15,00 sati započeo snažni napad neprijatelja iz svih raspoloživih oružja i oruđa po Pakracu, Prekopakri, Lipiku i Filipovcu. Vozila (sanitet i autobusi), namijenjena za evakuaciju lipičke bolnice napadnuta minobacačkom vatrom u Dobrovcu i ista se vratila u Poljanu. Imaju nekoliko povrijeđenih.  Stari Majur napadnut minobacačkom vatrom. U 19,00 sati teroristi počeli napad pješačkim snagama na Pakrac. Krajnjim snagama, a s nebrojeno manje bojovnika u razmjeru prema neprijatelju, pakrački branitelji uporno odbijaju pješačke napade.

28. 9.

U 6,45 sati počeo jaki napad na Pakrac i Prekopakru teškim topništvom, protuavionskim topovima i automatskim oružjem. Napad na Dobrovac iz pravca Subocke i Jagme. Palo više od 50 minobacačkih projektila. Zapaljena katolička crkva u Pakracu. Zrakoplov raketirao Dobrovac. Minobacački napad na Gaj. U Dječjem domu u Lipiku nalazi se dvadesetero djece koje treba evakuirati.

29. 9.

Teškim oruđem napadnuti Prekopakra, Matkovac, Lipik, Pakrac i Dobrovac. Pješački napad na Dobrovac.  Iz D. Čaglića i Šeovice spuštaju se tenkovi prema Lipiku.

Valja kazati da u  jeku tih najžešćih napada terorista na Lipik, Lipik brani ne više od 50 hrabrih lipičkih branitelja, da bi taj broj pao na tek dvadesetak branitelja oko 14. listopada, a zatim rastao dolaskom novih branitelja iz Filipovca, Dobrovca, Prekopakre, Čakovca i Kutine. Napadu neprijatelja u Pakracu odolijevaju pripadnici MUP-a, nešto pripadnika ZNG-a i naoružani civili iz Pakraca i Prekopakre. Pripadnici policije uglavnom su djelatnici iz Bjelovara, Virovitice, Daruvara, Đurđevca, Križevaca i Koprivnice. Uz rezervni sastav policije iz Pakraca i naoružane pakračke civile, njih oko 120 raspoređeno je na desetak punktova obrane Pakraca.

Na nekoliko obrambenih punktova u Prekopakri raspoređeni su uglavnom naoružani Prekopakrani, koji je bilo nešto više od stotinu branitelja.

Dobrovac je svoje branitelje rasporedio na 3 – 4 obrambene pozicije i uključeni su uglavnom svi muški Dobrovčani.

Svi civili (branitelji) – prije formiranja vojnih formacija HV – slabo su naoružani.  Teškog naoružanja ni nemaju. U to vrijeme cijela  pak. - lip. bojišnica nije imala više od 500 branitelja, ali zato ima protiv sebe više od 3000 napadača (pripadnika TO iz susjednih sela s pretežito srpskim stanovništvom, četnike iz Bosne i Srbije, rezerviste iz Srbije i Bosne te manji dio (oko bataljun) aktivnih snaga JA. Četnici iz Bosne su s područja Prijedora, kojima je za plaću obećana veća količina zemljišta oko Pakraca i Lipika.

Artiljerijsku podršku pakračkim braniteljima pružale su snage MUP-a i ZNG iz Daruvara, Bjelovara, Kutine i Garešnice. Međutim ni ona nije bila opsežnija zbog slabe snabdjevenosti topništva bojnim sredstvima i ne baš dobre koordinacije na bojištu.

30. 9.

U ranojutarnjim satima neprijatelj se oglašava minobacačkim projektilima po Pakracu, Prekopakri, Lipiku, Filipovcu i Dobrovcu. Napadi traju i tijekom dana.

1. 10.

Iz pravca Šeovice teroristi pucaju teškim strojnicama s rasprskavajućim mecima po Pakracu, Prekopakri i Lipiku. Borbeni zrakoplovi JA neprekidno nadlijeću pakračku bojišnicu. Tijekom dana nekoliko napada pješadije na Dobrovac.

2. 10.

Redovito ranojutarnje granatiranje terorista po Pakracu, Matkovcu, Lipiku, Filipovcu i Prekopakri. Ovaj puta je redoslijed granatiranja mjesta  malo drugačiji od prethodnih dana, ali zločin terorista je isti. Tijekom dana teroristi ranjavaju civile u Pakracu snajperskom vatrom. Četnici zapalili kuće Hrvata u D. Čagliću. Pristigla pomoć u mat. sredstvima i municiji iz Daruvara i uskladištena u Prekopakri. U 17,00 sati počeo veliki pješački napad terorista i JA na Lipik.

3. 10.

U 5,30 započinje žestoka paljba iz PAM–ova i pješačkog naoružanja po Pakracu iz smjera Šeovice i Japage. Na Maloj Krndiji poginuo jedan branitelj, a u gradu ima više ranjenih.

4. 10.

Jutro počinje kao i sva sumorna pakračka jutra. I u takovim situacijama pojavljuju se ljudi sa smislom za humor, pa se među braniteljima može čuti:

„Već će čede i ovaj dan poslati „redovitu porciju snabdijevanja“.

5. 10.

7,00 je  sati. Započinje teroristički napad na Dobrovac. Projektile kalibra 82 i 120 mm usmjeravaju na raskrižje i crkvu u Dobrovcu. Ispod Mačkovca teroristi prave prijelaz preko rijeke Pakre. Zapalili su većinu stambenih objekata u Tornju. Iz Banja Luke dolazi oko 2500 četnika i rezervista za pakračko-lipičku bojišnicu. Raketni napad na Badljevinu.

Helikopteri JA istovarili streljivo i hranu za teroriste u Derezi i okolici.

Iz teškog pješačkog oruđa tuku Prekopakru, a minobacačima 120 mm granatiraju po Matkovcu i Starom Majuru. U popodnevnim satima pješaštvom napadnuti Pakrac i Lipik. Prekopakra napadnuta minobacačima  i mitraljezima. Poginuo Franjo Řehak, a nekoliko branitelja je ranjeno. Domaćim teroristima na pakračkom području pomažu snage 265. mbr. JA.

Batinjani su akcijom snaga MUP-a iz Bjelovara i Daruvara privremeno oslobođeni.

Nešto prije pola noći Boro Božić i Rafael Čenan, branitelji iz Matkovca, vraćaju se iz Kutine preko Batinjana u Prekopakru vozeći nešto potrebnog oružja. U to vrijeme teroristi nemaju još postavljene zasjede

 

Stradanja branitelja i civila u Batinjanima

6. 10.

Poslije pola noći patrola MUP-a pod zapovjedništvom Željka Verhaza napadnuta je u Batinjanima. U  5,45 sati  branitelj Aco Bartoluci vozi  civile Ivku Perđun, Milicu Sarajlija i Ljerku Stoček iz Pakraca prema Kutini. Neposredno zatim branitelji Dalibor Duhač i Boro Kuhar u oklopljenom kamionu prevoze  ranjenog branitelja Đuru Haramusteka iz PS Pakrac u Kutinu.

Nailaze na  postavljenu zasjedu terorista koji su se tijekom noći vratili na položaje u Batinjanima. U jakoj pješačkoj vatri pogibaju A. Bartoluci, I. Perđun, M. Sarajlija, a Lj. Stoček bude zarobljena. Odmah zatim teroristi onesposobljavaju oklopljeni kamion u kojemu pogibaju Dalibor Duhač, Boro Kuhar i Đuro Haramustek.

 

Fotografija: Spomenik na mjestu pogibije pakračkih branitelja i civila pred Batinjanima 1991. godine. 

 

Više desetina branitelja iz Pakraca, Prekopakre, Matkovca i Lipika krenulo je u pomoć braniteljima u Batinjanima. Vodila se cjelodnevna žestoka bitka u kojoj pogiba Stipa Širac, zapovjednik u toj akciji spašavanja branitelja, a Marko Martineli bude teže ranjen.  

Iz zasjede na relaciji Batinjani – G. Obrijež  ubijeni hrvatski branitelji: Marijan Krejči, Stjepan Mateš, Ivica Hrgar, Stjepan Hrgar, Ivica Feltrin, Goran Feltrin, Josip Feltrin, Željko Jurić, Ivica Baškijera,  Petar Slijepčević, Ivo Đajić i Stjepan Feltrin.

U Lipiku zapaljen hotel te novi i stari dio Kursalona. Lipik i Dobrovac napadnuti VBR – ovima i topništvom. Poginuo branitelj Zdravko Mance.

Snage ZNG-a Daruvar interveniraju na bojišnici u G. Obriježi i Batinjanima. Na položaju branitelja “Konstruktor“ u Pakracu dva su teže ranjena branitelja. Odbijaju pješački napad četnika i traže pomoć. Policijska postaja napadnuta topničkom vatrom.

Badljevina napadnuta četničkim pješaštvom i traži pomoć u ljudstvu. Imaju poginulih i ranjenih.

Lipik napada četničko pješaštvo uz podršku tenkova JA. Pomoćne snage četnika prevoze transporteri 5. Banjalučkog korpusa.

Tridesetak hrabrih Lipičana, nažalost samo ih je toliko ostalo, traže pomoć ili moraju napustiti položaje.

Nažalost, pakračko – lipička bojišnica je u jadnom sklopu ratnih okolnosti. Lipik zauzimaju teroristi,  četnici i vojnici JA. Redom pale sve stambene objekte i ubijaju na koga nailaze. U D. Čagliću je već poginulo devet civila.  Kod Batinjana i Obriježi tih dana poginulo je 23  branitelja i 5 civila. Nekoliko desetaka civila ubijeno ili odvedeno u logor na Bučju. Pakrac trpi teške gubitke u ljudstvu. Bolnica ne radi, a prethodno iz nje (19. 8.)  teroristi su odveli ravnatelja bolnice dr. Vladimira Solara na Bučje. Dobrovčani se moraju premještati na rezervnu lokaciju. Obrana Badljevine je u teškoj situaciji. Prekopakra i Matkovac trpe velike gubitke u ljudstvu, a oružja i streljiva im nedostaje. Imaju tek ono što su sami osigurali preko PS Daruvar poslije pada kasarne u Polomu. Policijskoj stanici u Pakracu, osim što imaju hrabre sposobne bojovnike, sve ostalo nedostaje.

 

Fotografija: Branitelji iz Dobrovca na rezervnoj lokaciji u Klisi 1991. g.

Slijeva: Zvonko Novokmet, Luka Kozić, Rudolf Šubert Tetak,

Zvonko Dašek i Marijan Poletto

7. 10.

Pomoć pristigla u Badljevinu počinje topničku vatru po neprijateljskim položajima. Mjesto nadlijeću avioni JA. Na centar sela bacili preko deset bombi i nanijeli veliku materijalnu štetu. Jedna je osoba poginula, a tri su ranjene. Dobrovčani su samostalno uspjeli odbaciti napad neprijatelja i zaplijenili nešto oružja. U Donjoj Obriježi nisu imali mogućnosti pokopati žrtve iz jučerašnjeg okršaja. Ne znaju točan broj žrtava, a pretpostavljaju da ih je više od 10 poginulih.

8. 10.

U Lipik stigla pomoć iz Prekopakre. Neprijatelj prešao rijeku Pakru. Očekuju se ulične borbe. Obećana pomoć iz Zagreba nije stigla. Neprijatelj pješadijom napada G. Obrijež, napreduje u akcijama i već drži položaje kod groblja u V. Banovcu. Pred noć braniteljima konačno pristiže pomoć.

9. 10.

U G. Obriježi traje žestoka borba za svaki povoljniji položaj. Pješački napad neprijatelja na Badljevinu. Četnici srušili most na Šeovici i koncentriraju snage u D. Čagliću. Noćni napad VBR-ovima na Prekopakru.

10. 10.

Branitelji Dobrovca imaju nekoliko ranjenih i traže sanitetsko vozilo. U PS u Pakrac poslano sanitetsko vozilo po ranjenike. Isto vozilo pogođeno minom. Vozač teško ranjen. Minobacački napad na Pakrac i Prekopakru počeo u 13,00 sati.

MUP drži oko 10 uhićenih terorista s područja Pakraca i vrše se pregovori oko razmjene za dr. Vladimira Solara i sve članove obitelji Osmak iz Kusonja.

Višesatnom vatrom VBR–a napadan Lipik. U Prekopakri poginuli Anka i Jozo Rozman te Doležal Bara. Ima i ranjenih branitelja i civila.

Predvečer počeo minobacački napad na Lipik.

 

Terorističko uništavanje Lipika

11. 10.

Jutro počinje već ustaljenom dozom minobacačkih mina na Pakrac, Lipik, Prekopkru i Filipovac. Četnici niti ovaj dan nisu propustili svoju „zabavu za ustaše“. Ovaj komentar mogao se čuti na snimljenim materijalima TV Novi Sad, čije ekipe su snimale svoje četničke jedinice.

Neprijateljski Tenkovi T-55 i T-34 uz pješačku pratnju četnika ulaze u Lipik iz smjera Čaglića. Tenkovi JA (Banjalučki korpus) napadaju s pješaštvom 5. pbr. „Kozaračka“, te domaćim teroristima iz okolice Lipika i Pakraca. Siloviti napad na Pakrac iz smjera Kalvarije. U PS Pakrac ima 7 ranjenih branitelja. Četnici postavljaju pontonski most preko Pakre i autobusima prevoze pješaštvo u Lipik. Ubrzo počinju silovite ulične borbe u Lipiku u kojima pogiba branitelj Dražen Peter. Branitelji Lipika prisiljeni na povlačenje u smjeru groblje – Filipovac.

12. 10.

Teškim topničkim oruđima i VBR –ovima neprijatelj vrši artiljerijsku pripremu pješačkog napada. Dovozi nove pješačke snage i uz podršku tenkova ulaze u Lipik. Preostali branitelji hrabro se odupiru lakim pješačkim naoružanjem, nekoliko strojnica M-53, tzv. garonja ili šarac i  pokojim protuoklopnim oružjem (Zolja, OSA ili RB M 57).

U jednom od protunapada na četničko pješaštvo pogibaju Franjo Sarvaš, Nikola Oršanić,  Marijan Karaula iz Kutine i Ivan Farkaš.  Na Taboru teško su ranjeni Drago Barberić i Zvonko Barišić, a u Lipiku  ranjeni su Alojz Feltrin, Željko Sabo, Darko Šafar, Ivo Forišek, Ivo Andrek Serafin i Zlatko Ađijević Juda. Jedan dio branitelja premješta se u Prekopakru, a manji dio ostaje još u Lipiku.

Četnici preuzimaju kontrolu nad velikim dijelom Lipika i sustavno pale kuće u gradu.

13. 10.

Redovitim granatiranjem Pakraca i Prekopakre četnici bude one branitelje koji su imali mogućnosti bar malo na koji trenutak zaspati. Jedan dio lipičkih branitelja, ono malo što je još ostalo sposobno za borbu, izmjestilo se na položaje oko groblja, te u Filipovac i Prekopakru. Dobrovčani pod snažnim pritiskom daleko brojčano jačeg neprijatelja privremeno su napustili Dobrovac.

14. 10.

U sklopu djelovanja OG „Posavina“ u pravcu Drenov Bok – Jasenovac, snage 56. sb HV Kutina izvršile su napad na četničko uporište u Bujavici. Nakon topničke pripreme otpočeo je pješački napad. Napad se uspješno odvijao do 17,00 sati, a četničke snage su se izmjestile uz gubitke (oko 100 mrtvih) u Lovsku. U borbama za Bujavicu osim snaga 56. sb HV Kutina sudjelovali su i dragovoljci koji su bili stacionirani u Pakračkoj Poljani. Naše snage nisu imale poginulih, a ranjena su tri gardista.

Neprijateljska minobacačka vatra  po Pakracu, Prekopkri i Lipiku izmjenjuje s djelovanjem topništva koje se nalazi na položajima u G. Čagliću.

 

 Fotografija: Od pakračkog marketa poduzeća Budućnost ostalo tek „ćnost“ . Snimljeno u veljači 1992. godine.

 

 

Fotografija: Kuće u Prekopakri nakon terorističkih granata s Gavrinice i Japage

 

15. 10.

U borbama za Lovsku u Bujavici pogibaju pripadnici MUP-a iz Zagreba, Josip Vešligaj, Nikola Ivušić i Jure Vujević.  17. 10. poginuo je Ivo Ljevaković Pilot. Skoro svaki dan  ranjen je netko od hrvatskih branitelja u Pakracu i Prekopakri.

Slijedećih nekoliko dana stanje na bojištu je nepromijenjeno. Neprijatelji uporno granatiraju cijelo pakračko-lipičko područje. Nema većih pješačkih napada. Lipik je temeljito spaljen, a katolička crkva je minirana i srušena. Neprijateljski helikopteri svakodnevno nadlijeću bojišnicu.

24. 10.

Minobacački napad na Prekopakru. Kod škole u Prekopakri  poginuo je branitelj Mario Svjetličić, a ranjeni su branitelji: Svjetličić Damir, Siniša Babić i Zlatko Kubalek.

 

Fotografija: Branitelji Ivo Andrek Serafin iz Kutine i Vito Juranović iz Prekopakre pred „petljom“ u Pakracu, studeni 1991. godine.

 

25., 26. i 27. 10.

Sve češće raketiranje neprijateljskog zrakoplovstva na Pakrac, Prekopakru i Badljevinu. Na područje Badljevine bačene su kazetne bombe iz visoko letećih zrakoplova. Tih dana na bojišnici ranjeno je nekoliko branitelja.

28. i 29. 10.

Tijekom oba dana trajali su minobacački napadi na Pakrac, Lipik i Prekopakru, koji bi završavali noćnim pješačkim napadima na Pakrac i Lipik.

U Lipiku  pogiba branitelj Berislav Ivošević, a tri su branitelja ranjena.

Odlukom Ministarstva obrane RH 28. 10. 1991. god. i formalno je osnovan 76. Pakrački bataljun HV. Bataljun u tom trenutku ima oko 150 boraca, ali ubrzo prerasta broj od 600 bojovnika. Zapovjednik je Stjepan Klasnić. U svom sastavu ima borce s područja Pakraca i okoline. Ima Hrvata, Čeha, Talijana, Mađara, ali i Srba koji su voljni braniti demokratske zasade.

 

 

    Nastavak u idućem broju.

Daruvar, listopad 2020.

Siniša Njegovan Stárek