Pripovijesti iz pakračke i lipičke povijesti: Ogranak Matice hrvatske, Pakrac

 

 

Dragi Njegovane

Šaljem Ti pozivnicu za sastanak Upravnog odbora Ogranka Matice hrvatske, Pakrac. Ukoliko možeš doći, budi nazočan i sudjeluj u raspravi i s prilogom.

Novca Ogranak još nema nikakva pa se putuje na vlastiti trošak.

Pozdravi, molim Te, gospodu Štefanovića, Kuzlea, Blahu i Matušeka.

Ako ne budeš mogao biti prisutan, obavijestit ću Te što smo učinili.

Srdačan pozdrav

Stipe Godić

Zagreb, 15. lipnja 1992.

Doduše to nije bio službeni poziv /koji sam isto dobio/ već rukom ispisano pismo prijatelja prijatelju, što sam osobno puno više cijenio nego službeni suhoparni poziv.

Vjerujem kako su čitatelji iz ovog kratkog pisma prof. Stipe Godića zaključili, kako će tema ovog feljtona „PRIPOVIJESTI IZ PAKRAČKE I LIPIČKE POVIJESTI“ biti Ogranak, Matice hrvatske u Pakracu. U ovom slučaju malo je teže povezati rad u prošlosti i rad u sadašnjim vremenima, jer podatke o radu u sadašnjici nemam.

Ne zato što ih nisam tražio, nego zato što ih jednostavno nema.

No vratimo se pismu prof. Stipe Godića.

Prijatelj me lijepo pozvao, iako je znao tek moju povremenu adresu (Policijska stanica Daruvar) i ja sam se lijepo odazvao na sastanak Upravnog odbora Ogranaka Matice hrvatske Pakrac. Sastanak je održan u prostorijama Središnjice Matice hrvatske u Zagrebu, Strossmayerov trg 4.

Zvao je on mene i na osnivačku sjednicu (ponovno osnivanje Ogranka), ali njegovo pismo upućeno meni izgubilo se negdje između Zagreba – Pakraca i Daruvara.

Naime u to vrijeme nisam imao stalne adrese niti stalnog prebivališta. Kasnijih nekoliko pisama, koja mi je slao, ipak su me pronašla, a ja ih i danas čuvam kao uspomenu na dragog prijatelja i vrsnog pjesnika. Pjesnika čija djela nisu u potpunosti vrednovana prema njihovoj stvarnoj vrijednosti i jedinstvenosti.

Povijesno društvo Pakrac - Lipik, te mjesečnik Compas Lipik zahvaljujući novinarki Ines Matijević i njenim opsežnim i lijepim tekstom, upoznali su svoje čitatelje o tom vrsnom pjesniku i dragom čovjeku.

U ovom tekstu pak donosim neke povijesne činjenice, do sada ne objavljene, koje ukazuju na rad prof. Stjepana Godića, ali i na osnivanje Pododbora MH u Pakracu, rad Pododbora do raspuštanja 1971. g. pa ponovo osnivanje ogranka 1992. g. te …. te mirovanje u sjeni aktivnosti prošlih vremena.

No, krenimo nekim redoslijedom od samih početaka Pododbora Matice hrvatske u Pakracu.

U svojoj knjizi Autobiografske reminiscencije, Zagreb, 2015., dr. sc. Josip Biškup, s nekoliko rečenica prisjetio se osnivanja Pododbora Matice hrvatske Pakrac:

„Jednog poslijepodneva pozvao me Stipe k sebi u Lipik, a tu su već bili matičari iz Osijeka. Uslijedio je dogovor da se u Pakracu, kad se već osniva Pedagoška akademija, osnuje i Pododbor Matice hrvatske. Dogovoreno je da ja budem predsjednik, jer se znalo da sam u Bjelovaru bio „nemiran“, a Stipe neka bude tajnik. Dogovoreno – učinjeno: uslijedilo je okupljanje članova Matice hrvatske u Pakracu. Dolazili su i rukovodioci Matice hrvatske iz Zagreba, i ubrzo smo okupili tridesetak članova: Hrvata, Srba, Čeha, Mađara, Talijana…

Književnici iz Zagreba održali su nekoliko književnih večeri i razgovora u Hrvatskom domu za građanstvo, a u školama za učenike i studente. Osnivačkoj konferenciji Pododbora Matice hrvatske u Hrvatskom domu u Pakracu prisustvovali su književnici Gustav Krklec, Dragutin Tadijanović, Danko Oblak i predsjednik Matice hrvatske iz Zagreba prof. Jakša Ravlić. Dvorana je bila prepuna tako da je održana slijedeći dan i književna matineja.

Novim članovima podijeljene su diplome, a članovima Predsjedništva još i plakete i knjige o MH za 120 obljetnicu osnivanja.“

Počeci Pododbora Matice hrvatske u Pakracu su 1963. godine - bar tako navodi u svojoj autobiografskoj knjizi prof. dr. sc. Josip Biškup, prvi predsjednik Pododbora MH Pakrac.

Taj podatak navodi u odjeljku prethodno navedene knjige:

„6. Društvene aktivnosti – Osnivač i član Matice Hrvatske od 1963. – 1970. g.„, iako taj podatak prof. Biškup ne navodi u samome tekstu o osnivanju Pododbora Matice hrvatske u Pakracu.

U pojedinim tiskovinama navodi se godina 1964. kao godina osnivanja, a izravnih dokumenata o osnivanju Pododbora više nema.

Jedan od osnivača prof. Milan Taritaš o osnivanju Pododbora piše slijedeći tekst u bjelovarskim novinama:

„Dobri znaci
Druže uredniče
Dva značajna događaja najavljuju da će se intenzivirati kulturni život na području bjelovarskog kotara. Prva vijest dolazi iz Pakraca gdje je poduzetni profesor Josip Biškup sa svojim drugovima iz struke i izvan nje 21. veljače ostvario osnivanje Pododbora MH. Svečanosti su prisustvovali i književnici Jakša Ravlić, Gustav Krklec, Dragutin Tadijanović i Danko Oblak …. „

Drugi pak tekst potpisan inicijalima B. J. donosi tekst:

„Osnovan pododbor Matice hrvatske u Pakracu
Prošlog je petka u Pakracu osnovan Pododbor Matice Hrvatske. ….
Pododbor u Pakracu broji trideset članova, a njegova djelatnost proteže se na veći dio bjelovarskog kotara. Pododbor će izdavati najmanje jednom godišnje svoj almanah, brinut se o kulturnom životu grada i izdavati djela svojih članova.“

Kako ni u jednom od ta dva teksta nisu navedeni točni datumi osnivanja (godina pisanja teksta i osnivanja pododbora), a ja nažalost posjedujem samo izreske iz tih nekih novina – nemam cijele novine iz tih godina (1963. ili 1964.), tako da je po njima teško ustanoviti koje je godine osnovan Pododbor u Pakracu.

Kako bih od ta tri nedostatna podatka dobio točan podatak o datumu osnivanja Pododbora morao sam konzultirati kalendare za 1963. i 1964. godinu.

Na koncu sam ustanovio da je 21. veljače (petak) bio dan u 1964. godini, i tako sam dobio godinu kada je osnovan Pododbor Matice hrvatske u Pakracu.

Zašto je dr. sc. Josip Biškup u svojoj autobiografskoj knjizi napisao da je osnivač i član Matice Hrvatske od 1963. – 1970. g. ne znam, ali pretpostavljam da je mislio na prethodne radnje koje su poduzimali on i Stipe Godić u 1963. godini.

No, kako bilo da bilo sa samom godinom osnivanja i samim činom osnivanja Pododbora u Pakracu, to će vjerojatno utvrditi istraživač koji se bude detaljno posvetio djelovanju Pododbora Matice hrvatske u Pakracu.
Moram priznati kako sam mogao telefonski nazvati profesora Josipa Biškupa u Zagreb, da mi kaže godinu osnivanja Pododbora, ali ni sam ne znam zašto sam od toga odustao … iako mi je sam profesor Biškup prije par godina kazao nekoliko zanimljivosti o samom osnivanju i radu Pododbora Matice hrvatske u Pakracu. Naime dr. sc. Josip Biškup je još jedini živući osnivač Pododbora MH iz Pakraca.

Sam Pododbor bio je vrlo aktivan sve do 1971. godine kada je raspušten. U tih par godina izdano je nekoliko knjiga članova Pododbora (Biškup – Taritaš: Epigrami, Stjepan Godić: Lirika, Dane Šijan: Pripovijetke za djecu, Josip Biškup: Uvod u filozofiju, te zbirke pjesma Marijana Vogrinca, i Jadranke Kosor). U tom periodu izdano je i 9 brojeva časopisa „Pakrac Danas“. Održane su brojne književne i razne druge kulturne tribine i manifestacije u Pakracu i Lipiku.

1971. godine Pododbor je raspušten. Neki članovi su podosta loše prošli (smijenjeni s radnih mjesta ili dospjeli u političku nemilost) , a neki su se sretno izvukli jer Stipe Godić, najprije tajnik, a kasnije predsjednik, nije na njihovu sreću ispisao članske iskaznice MH, pa protiv njih nije bilo valjanih dokaza.
No, iako su matičari iz 1964. godine mislili da su to počeci Matice hrvatske u Pakracu, nije bilo baš tako. U posjedu sam knjige MATICA HRVATSKA 1842 - 1892. SPOMEN KNJIGA

Knjigu su napisali akademici Tade Smičiklas i Franjo Marković. Izdanje je to Matice Hrvatske iz 1892. godine.
Knjiga je bila u vlasništvu Dragutina Franića, pakračkog političara i kulturnog djelatnika između dva rata.

Iz te knjige citiram popis povjerenika „Matice Hrvatske“ od god. 1876. do uključivo god. 1891.

Na području Pakraca i Lipika djelovalo je šest povjerenika Matice hrvatske.

Pogledamo li malo dalje u povijesne događaje i zanimljive osobe vidjet ćemo da su u Pakracu djelovala čak petorica povjerenika Matice hrvatske iz Zagreba, i to:

Ivan Jozić, kotarski pristav (1881. do 1883. godine),

Stjepan Vidmar, kapelan (1884. do 1887. god.)

Josip Zulechner, županijski perovođa (1888. g.)

Simo Mileusnić, učitelj (1888. god.)

Valerijan Řiha, ljekarnik (1889. god.),

U Lipiku povjerenik je bio Stjepan Ninković, župnik u Čagliću od 1889. – 1891. godine.

Doduše nije bilo pododbora (ogranka), ali ti povjerenici bili su vrlo aktivni na kulturnom polju i pronosili su duh Matice hrvatske na području Pakraca i Lipika.

Zanimljivo je da su u Daruvaru u to vrijeme djelovala samo dva povjerenika i to:

Vladoje Schmidt, kotarski pristav (1880. – 1888. god.) i Gjuro pl. Belošević, odvjetnik (1889. – 1891.).

No ako se iz te daleke 1892. godine vratimo u malo bližu povijest vidjeti ćemo aktivnost MH u Pakracu stotinu godina poslije.

Godina je 1992. stanje niti mira niti rata vlada u Pakracu, Lipiku i okolici.

Večernji list, 9. 4. 1992. godine donosi kratak tekst: “Poziv Pakračanima. Danas će s početkom u 17. sati u prostorijama Matice hrvatske, Strossmayerov trg 4, biti održana obnoviteljska radna skupština ogranka za Pakrac. Gost sastanka na koji se pozivaju svi zainteresirani bit će i predsjednik Matice hrvatske Vlado Gotovac“.

Pakrački list, Kutina, 18. 5. 1992. donosi slijedeći tekst: "Pakrački intelektualci osnovali su 3. ožujka u Zgrebu Inicijativni odbor za obnovu pakračkog ogranka Matice hrvatske čija djelatnost je nasilno prekinuta 1971. godine. Kulturna i posvemašnja duhovna obnova bit će jedan od najvažnijih zadataka ovog ogranka… Za predsjednika ogranka izabran je Antun Barić.

Marijan Vogrinec, pakrački pjesnik i novinar u listu Novi Vjesnik, 5. 5. 1992. godine daje slijedeću informaciju: Pakračani su nedavno obnovili (u progonstvu, u Zagrebu) i rad svoga ogranka Matice hrvatske, za čijeg je predsjednika izabran profesor Antun Barić. To je jedan od najstarijih i najplodnijih ogranaka Matice hrvatske, a nasilno je ugašen prije dvadesetak godina u političkom pogromu poslije „hrvatskog proljeća“.

Dana 28. lipnja 1992. godine u Zagrebu održan je sastanak Upravnog odbora Ogranka Matice hrvatske Pakrac.

Zapisnik sa sastanka vodio je prof. Stjepan Godić, a kako je skoro svaka upisana rečenica vrlo zanimljiva i lijepo napisana, prikazujem u cijelosti ovaj kratki zapisnik.

Zapisnik sastanka Upravnog odbora Ogranka MH, Pakrac

U četvrtak, 18. lipnja 1992., održan je sastanak Upravnog odbora Ogranka Matice hrvatske, Pakrac, u Središnjici MH, Zagreb Strossmayerov trg 4, uz samo jednu točku dnevnog reda – završni dogovor o objelodanjivanju prvog obnovljenog broja, dosad desetog, povremenika za kulturu i umjetnost „ Pakrac danas“.

Nazočni su bili: Mira De Zan, Ivan De Zan, Stjepan Tomčić, Rudolf Cišper, Siniša Njegovan Starek i Stjepan Godić te Dubravko Horvatić, član Upravnog odbora Središnjice.

U raspravi je prvi govorio Dubravko Horvatić koji se osvrnuo na neke probleme unutar Matice hrvatske i naglasio temeljnu misao da se ogranci ne smiju odijeliti od Središnjice jer su djelotvornost i učinkovitost mogući samo u zajedničkom radu i pomlađivanju članstva.

Rudolf Cišper je podržao želju Ogranka da se „Pakrac danas“ pojavi kao kvalitetan povremenik kakav je bio do trenutka kada je nasilno ugašen prije dvadesetak godina, u političkom progonu poslije „hrvatskog proljeća“. Njegov je dojam da nema općeg programa djelatnosti prognanih Pakračana i da se ne radi jedinstveno.

Međutim, činjenica je da nitko s pakračkog područja nije dosad pozvao Ogranak MH, Pakrac, na bilo kakav razgovor o zajedničkom djelovanju, premda smo ih redovito obavještavali o svojem radu /Povjereništvo općine, Krizni štab i Zavičajni klub Pakračana u Zagrebu, Katolička župa/. Problem u djelatnosti, pa tako i povremenika „Pakrac danas“, jest novac. Nismo ga niotkud i niotkoga dobili. Iznimka su Središnjica MH, Zagreb i donekle Zavod za školstvo Ministarstva prosvjete, kulture i športa Hrvatske.

Volja i zanimanje nisu dovoljni da Ogranak djeluje učinkovitije naglašava Mira De Zan, smatrajući da je za „Pakrac danas“ novac neophodan, ako povremenik želimo održati na kvalitetnoj razini.

O rukopisima, koji su na doradi i uskoro će biti predani u tisak, govorili su Siniša Njegovan Starek /Ljudi su pisali o ratnom vihoru/, Ivan De Zan /o budućoj pomoći Medicinskog fakulteta i dvadeset godišnjoj blokadi rada Ogranka/, Stjepan Tomčić /treba smišljeno pisati o obnovi i razvoju pakračke privrede/ i Stjepan Godić koji upoznaje Upravni odbor da prilozi za povremenik već postoje ili su dogovoreni /Vlado Gotovac, Stjepan Godić, Milan Taritaš, D. Lončar, Slavko Dakić, Zvonimir Bartolić, R. Ibrišević, Jadranka Kosor, Rudolf Cišper, Marijan Vogrinec, M. Franjić, Elvira Ančić/. Priređene rukopise treba što hitnije poslati na naslov Ogranka MH, Pakrac Središnjica Matice hrvatske, Zagreb, Strossmayerov trg 4.

Nakon iscrpne rasprave izrečen je zajednički stav da povremenik „Pakrac danas“ mora što prije biti objavljen, jer su drugi ogranci svoja glasila već objelodanili, npr. tek osnovani Ogranak MH, Daruvar – „Vrelo“, Ogranak MH, Travnik – „Glas Travnika“ i dr.

Zagreb, 28 lipnja 1992. Upravni odbor Ogranka

Matice hrvatske Pakrac

No, kako se može zaključiti iz zapisnika, izdavanje časopisa spriječilo je nedostatak novca. Početkom iduće godine, odnosno 25. siječnja 1993. svi planovi Stipe Godića naglo su prekinuti, kada mu je na lipičkoj željezničkoj stanici, dok je čekao vlak za Zagreb, otkazalo srce. Lipik je izgubio svog lirika, a Ogranak MH vrsnog organizatora i poveznicu s velikim brojem znanih hrvatskih pisaca i pjesnika.

Nakon obnoviteljske skupštine u travnju 1992. godine u Zagrebu, te sjednice upravnog odbora, iduće je godine održana godišnja skupština u Pakracu, na kojoj je prihvaćen program djelovanja prilagođen općim uvjetima života pakračkog kraja.

Nastojalo se, gradu udahnuti potisnute i zaboravljene sadržaje koje je taj grad nekoć imao. Godine 1994. započelo se s izložbama ratnih fotografija, a gostovali su i poznati slikari, književnici, akademici Slavko Mihalić i Nikola Batušić. Nastupilo je i nekoliko estradnih umjetnika, kompozitora i glazbenika. Jedini prikladan prostor za takove kulturne i estradne akcije bilo je predvorje OŠ braće Radić u Pakracu.

Nažalost od časopisa „Pakrac danas“ nije bilo ništa. Ogranak je izdao nekoliko knjižica pakračkih i lipičkih pjesnika te zbirku narodnih pjesama iz Prekopakre i okolice.

U novom stoljeću nastaje tišina u kulturnom djelovanju ogranka ….. vijenac lovorika sasvim se osušio, novih pupoljaka teško je vidjeti… tek umorne proljetne visibabe tihim zvonom najavljuju lijepu staru melodiju, koju malo tko želi čuti…!

Eto, ovim podacima o Ogranku MH Pakrac, od kojih većina nije nigdje objavljena, pridodajem i jednu lijepu pjesmu pakračko-lipičke pjesnikinje Senke Slivar, osobe koja svojim radom doslovno liječi ljude fizičkih boli, a svojim pjesništvom stvara duhovnu ugodu svima onima koji to žele!

IMA NADE

Kad kiša pada,
zašto si ljut?
Ona ti samo
pokazuje put.
Ona ti kaže
da nade ima
da čeka te sunce
i kad je zima

16. listopad 2013. Senka Slivar

 

Da, ima nade, za sve one koji žele pošteno i predano raditi, stvarati nove ljudske vrijednosti, ma kojeg ili kakvog oblika one bile. Važna je ljudskost – pošteni ljudski rad.

 

Daruvar, 2019. godine
Siniša Njegovan Stárek