Brzaci i virovi Pakre (III. dio)
Piše:
Siniša Njegovan Starek
Prekopakranski nudisti
Valja kazati kako je na kupalištima rijeke Pakre uvijek bio velik broj djece i mladih kupačica i kupača, a bilo je i mnoštvo raznih zgoda i nezgoda mokrih i suhih kupača. Dakako, da ne mogu prikazati veći broj raznih dogodovština, pa ću stoga prepričati dvije zgode. Jednu iz kupališta koju su svojatali Prekopakrani, a drugu iz kupališta filipovačke svojine. No, tu „svojinu“ ne treba doslovno uzeti, jer djeca i mladi kupači su se kupali gdje su stigli, odnosno gdje im je bila bolja voda, ugodnije i zabavnije društvo.
Pogled na vodotok rijeke Pakre od Velikog prema Malom mostu. Snimio Ljudevit Lujo Vadjon 25. 5. 2019. godine.
Jedno toplo ljetno predvečerje skupina od sedam maloljetnika iz Prekopakre odluči se kupati gola u „svom kupalištu“ kod Ciglane. Bili su to momci od 14 do 17 godina starosti. Lijeva obala tog kupališta viša je preko tri metra od razine vode, a desna oko pola metra, ali je zarasla grmljem vrba i drugog gustog šiblja. Mladi Prekopakrani skidaju se do gola, a svoju odjeću ostavljaju na višoj čistoj obali namijenjenoj za sunčanje, i niz strmu pješčanu obalu spuštaju se u toplu vodu rijeke. Iz same vode, gdje su se kupali, oni ne mogu vidjeti svoju odloženu ljetnu robu i kupače gaće. Ne mogu je vidjeti, ali neće je više nikada ni vidjeti. Okupavši se, iziđu na strmu obalu, ali na obali nema njihove odjeće. Kamo je odjeća nestala nikada nisu saznali. Kako sada kući u Prekopakru? Nije im preostalo ništa drugo nego pričekati da noć i listovi velikog lopuha prikriju njihovu golotinju. I tako su se uz stidljivu mjesečinu novopečeni prekopakranski gologuzi kupači vratili na brdo iznad Pakraca.
U mulju od glave pa naviše!
Ova filipovačka kupališna priča nije baš najveselija, ali zasigurno je vrlo poučna! Pouka je: Ne turajte glavu u pijesak, a niti u mulj! Ili – ne turajte glavu gdje joj nije mjesto!
Filipovčani su svoje kupalište imali četiristo metara nizvodno od Ciglane. Voda je u tom viru bila duboka preko dva metra, a riječno dno je pretežno bilo pješčano. Doduše, osim pijeska, ispod dvije veće vrbe u vodi je bila veća naslaga riječnog finog mulja. Veseli filipovački maloljetnici i dječaci obožavali su skakati u vodu s tih visokih starih vrba. No, vrbove grane nisu nikad odveć sigurne i čvrste, a kada skačete na glavu s visine od tri metra, tada valja dobro paziti kako skočiti u vodu. Jedan od takovih veselih skakača, popevši se na najvišu čvrstu granu vrbe, odluči skočiti u najdublju vodu vira. No, grana vrbe ispod njegovih nogu previše se zaljulja i on skoči okomito u dosta duboku vodu. Skoči mladi plivač, a prisutni dječaci zaplješću za dobar skok.
Skakač s vrbe nakon skoro cijelu minutu ne isplivava na površinu vode. Vidjevši to, dva starija mladića uskoće u vodu gdje je skočio skakač s vrbe, i izvukoše za noge nespretnog skakača, kojemu su ruke, glava i gornji dio torza dobrano zaglibili u mulj. Nespretnog kupača izvuku na obalu, a plavkasto-crni mulj samo klizi niz njegovu kosu po cijelom tijelu. Nesretnik je još tri dana lijepo „mirisao“ na žabe, ribe i rakove rijeke Pakre. Uz ostale kupačice i kupače na tom viru najčešći, najbučniji i najbolji skakači u vodu su bili: Marijan Štadler, Stjepan Sabo, Vlado Paurić i Antun Aušprung.
Kako su Pakračani imali „svoje kupalište“, Prekopakrani svoje, Filipovčani svoje, tako su i Lipičani imali „svoje kupalište“ na vodama rijeke Pakre. Svi su imali svoje kupalište, ali su se svi kupali u vodi iste rijeke.
Jesu li time bili zadovoljni ili ne to sada nije važno. Važno je da su oni u tome uživali. Uživali su se rashlađivati u čistoj i bistroj vodi rijeke. Sunčati se i zabavljati na njenim blagim obalama obraslim niskom bijelom djetelinom ili vlatima neke podatne svilenkaste trave. Nisu im trebale ni otmjene kabine niti tuševi s hladnom ili toplom vodom.
Imali su druženje, veselje, zabavu i odmor. Imali su mladost ispunjenu sportskim aktivnostima i lijepim ljudskim kontaktima s prirodom.
Lipički hrabri skakači
To lipičko kupalište bilo je prije brane koja je pripadala Fialinom mlinu, a ista se nalazila neposredno prije samog mlina. Branu je izgradio mlinar Rudolf Fiala još prije Drugog svjetskog rata. Radi toga su i branu nazivali Fialina brana, ili jednostavno „šlajs“. U to vrijeme pedesetih godina prošlog stoljeća nije još bilo otvorenih bazena u Lipiku, pa je na „šlajs“ (ustavu) dolazilo mnoštvo kupačica i kupača raznih dobi. Za vrijeme lijepih ljetnih dana, na mirnoj vodi rijeke, znalo se kupati i zabavljati preko stotinu kupača. Bila je to ustvari najveća brana na rijeci Pakri na cijelom njenom vodotoku. Brana je bila betonska s pet drvenih ustava koje su se po potrebi dizale ili spuštale. Brana je bila visoka oko 10 metara, ako se visina brane mjeri od nivoa rijeke poslije same brane. Rijeka je prije brane bila mirnog toka, dubine preko tri metra prije same brane, a zatim uzvodno oko dvjesto metara nešto plića, ali i dalje mirna i tiha.
Poneki kupači kupali su se i ispod brane. No, kako je tamo betonska podloga bila vrlo skliska, a većim dijelom po njoj je tekla voda, takovih spretnih kupača bilo je vrlo malo.
Odvažni lipički skakači na slapu brane kod Fialinog mlina. Slijeva: Nuna Klaić, Franjo Skender Ergo i Bobo Božidar Milojević. Snimljeno šezdesetih godina prošlog stoljeća. Fotografiju ustupio i podastro informacije Blaž Skender, sin Franje Skendera.
Osim tih malobrojnih kupača bilo je još manje odvažnih skakača na glavu u vodu ispod brane. Naime, nivo vode ispod brane je niži za oko 5 metara od samog betonskog krila brane. Upravo s te visine skakali su odvažni mladići u vodu ispod brane. Nije to neka posebna visina za skakanje, već je problem bio u dnu ispod same brane. Dno brane bilo je izbetonirano i udaljeno od podnožja brane oko dva metra od mjesta od kuda su skakali odvažni momci. No, nije to bio ni posljednji problem koji su morali savladati vješti skakači. Problem je bio i u dubini vode odmah iza samog betonskog dna brane. Tamo je dubina vode bila tek dva metra, ali ta dubina je bila samo 2,5 metra u kvadrat. Praktički, skakači su skakali u „ provaliju s rupom u vodi od 2,5 kvadrata površine“, i nedovoljnom dubinom vode. Da se kojim slučajem skakač nedovoljno odrazio, ne bi pogodio površinu s dubokom vodom, već bi glava „osjetila“ tvrdoću mokrog betona. No, ako bi se skakač previše odrazio, glava bi „okusila“ plitko pješčano dno rijeke Pakre. Skakači s tih visina bili su odvažni lipički momci: Zlatko Fiala, sin vlasnika mlina Rudolfa Fiale, Franjo Skender Ergo, najbolji konobar što su ga Lipik i Pakrac ikada imali, Franjo Klaić Nuna, vrstan ribolovac, i Bobo Božidar Milojević. Ostali kupači nisu bili tih vještina, a niti takove odvažnosti.
Već je rečeno da je kupača ispod brane bilo malo, skakača još manje, ali ribe je bilo podosta, koja se pretežno zavlačila u izlokane rupe ispod betonskog dna same brane. Te izlokane rupe nastale su djelovanjem vode koja je padala niz i preko samih ustava brane.
Poslije same brane dno korita rijeke bilo je pretežno šljunčano i pjeskovito, ali je s dijelovima samog betonskog dijela brane tvorilo povelike rupe u koje se rado skrivala riba. Bilo je tu razne ribe, ali najčešće su u te rupe zalazili linjaci, klenovi i savske mrene.
Ribiči su tamo često uhvatili velike klenove, ali zanimljivost je bila da su ribiči ispod brane ponekad ulovili ribu linjaka, ali je nikada nisu ulovili na „šlajsu“, odnosno u vodama ispred same brane.
Za potrebe industrije stakla u Lipiku, šezdesetih godina prošlog stoljeća, izgrađena je nova brana na rijeci Pakri. Bila je nizvodno od mlinske brane ali većina kupača nije prešla na tu novu lokaciju. Nije im bila baš po volji, a bila je i ponešto udaljenija od samog naselja. Nekako u isto vrijeme počeli su već raditi i otvoreni bazeni u Lipiku, i tako je broj kupača na branama drastično opao.
Prije izgradnje brane za potrebe industrije stakla u Lipiku, najpopularnije kupalište, poslije Fialine brane u Lipiku, bilo je kupalište na brani Fialinog mlina u Jagmi.
Brana i sam mlin nalazili su se na početku sela Jagme, ako taj početak doživljavate od lipičke strane, odnosno usporedno sa selom Dobrovac koje se nalazi na glavnoj državnoj cesti prema Poljani i Banovoj Jarugi.
Dakako, bila je to mlinska brana mlina Stjepana Fiale iz Jagme, brata Rudolfa Fiale iz Lipika. Betonska brana, s podužim betonskim krilima uz samu obalu, bila je vrlo solidno građena, a na tom području rijeka Pakra je bila već podosta šira i s većim vodenim fondom, pa se prije brane stvorila veća akumulacija vode i tako je nastalo malo „akumulacijsko jezero“.
Kupači na brani Fialinog mlina u Lipiku. Snimljeno početkom pedesetih godina prošlog stoljeća.
Prigodom prvomajskih proslava, i radničkih proslava Mlinskog poduzeća Pakrac, radnici su se vrlo rado zabavljali na obalama rijeke, i plovili čamcem po tom „ malom jezeru“, odnosno proširenom koritu rijeke Pakre.
Tijekom ljetnih mjeseci šlajs je bio omiljeno kupalište mladih iz cijelog kraja ( Jagme, Dobrovca, Lipika, Korita, Kukunjevca i drgih sela.) Na samome šlajsu znalo se okupiti i preko stotinu zadovoljnih kupačica i kupača. Radi plovnosti same rijeke Pakre bilo je moguće većim čamcem iz Jagme doploviti sve do Fialinog mlina u Lipiku. Takovo stanje rijeke Pakre trajalo je sve do početka šezdesetih godina prošlog stoljeća.
Zasigurno je, kako je nizvodno od Lipika i Jagme na rijeci Pakri bilo pogodnih predjela za kupanje.
Posebno mirna dionica vodotoka Pakre bila je na predjelu od Jagme do Dobrovca i Kukunjevca, pa do Brezina i Poljane. Bilo je na toj relaciji i mlinskih „šlajsova“ i brana, ali dalje od Lipika i Jagme nisam se išao kupati, tako da mi nije poznato stanje takovih kupališta, pa o tome neću pisati.
Za kraj priče o pakračkim i lipičkim kupalištima na rijeci Pakri, zasigurno valja spomenuti i olimpijski bazen (olimpijskih gabarita) u Lipiku. Naime, isti se punio vodom iz rijeke Pakre, i sasvim je sigurno kako je na taj način bio vezan uz vode rijeke Pakre. Izgradnjom toga bazena kupališta na rijeci Pakri „izgubila su“ veliki dio svojih vjernih kupaća.
Kupači su sve manje dolazili na kupališta na rijeci Pakri, ali ribolovci su i dalje pohađali zanimljiva mjesta i virove na rijeci. Uporno su predviđali, kako bi se baš tamo, u tom viru, mogla skrivati zanimljiva lovina. A ta lovina je trebala biti podosta velika i nikako ne u malom broju jedinki. Na koncu konca, ne možete baš „nasuho“ pričati priču o velikom ulovu, a lovine niste ni vidjeli. Ribolovci će još dugo posjećivati čiste vode rijeke Pakre, i još će dugo pričati prave ribičke priče o pravom kapitalcu ili barem „ o velikom ribljem oku“.
Hrabri skakači s Fialine brane na Pakri ostali su i dalje u vodama rijeke Pakre, ali sada svoje skokove izvode u olimpijskom bazenu u Lipiku. Iza njihovih leđa snimljena je tro-metarska skakaonica sa daskom. Na snimci su Bobo Božidar Milojević i Franjo Skender Ergo. Snimljeno odmah nakon otvaranja bazena u Lipiku. Fotografiju ustupio i dao informacije o slici Blaž Skender iz Lipika.
Vrlo lijepih mjesta za ribolov i kupanje na rijeci Pakri bilo je u naselju Piljenice kod Banove Jaruge. Bar sam to ja tako vidio i doživio kada sam nekoliko puta 1993. godine posjetio naselje Piljenice. Rijeka Pakra je tamo mirna i tiha, pa je čak i plovna za manja plovila i interesantna za turističke zaljubljenike u riječne vodotoke. Na njoj je nekada radilo čak pet mlinova za preradu žitarica: Prevendarov, Kirinov, Vaclavekov i dva Toševa.
Zanimljivost je kako su nekada tadašnji vlasnici mlinova međusobno ženili i udavali svoje sinove i kćeri. Vjerojatno je razlog bio taj, kako bi mlin i dalje ostao u vlasništvu tih poznatih piljeničkih mlinarskih obitelji.
Dvadesetak godina poslije mog posjeta Piljenicama iz godine 1993., ponešto se toga ipak promijenilo u Piljenicama.
Kroz selo rijeka Pakra i dalje mirno teče, a dječaci spokojno plove u svojim novim drvenim čamcima izgrađenim prema starim nacrtima. Kazano je već kako se na njoj nekada nalazilo pet mlinova: Prevendarov, Kirinov, Vaclavekov i dva Toševa. Ponosna zdanja mlinova Vaclavek i Toš još stoje lijepa i stamena, ali nisu više u funkciji. Njihovim se branama zadržava visoki vodostaj Pakre, što rijeci i selu daje poseban ugođaj. Na rijeci su se naselile dvije obitelji labudova, a svojim bijelim čistim perjem čine kontrast na zelenkastom zrcalu mirne rijeke. Čini mi se da su se naselile i vidre, obogatila se flora i fauna na rijeci i oko nje. Piljenice su odista jedno od najljepših mjesta u ovom dijelu Slavonije. Ispod sela nalaze se bogate livade prepune visokih trava ljulja, lisičjeg repka, stolisnika i bijelih ivančica. Gusta slavonska šuma između rijeka Pakre, Ilove, Trebeža i Save bogata je raznom divljači. Ovaj lijepi krajolik idealan je za aktivan odmor. Odmor za sve koji vole lov, ribolov ili pak mirno uživanje u očuvanoj prirodi.
Brana i mlin „Vaclavek“ na rijeci Pakri u Piljenicama kod Banove Jaruge. Snimio S. Nj. Stárek 5. 5. 1993. godine.
Ovaj kratki prikaz Piljenica uz rijeku Pakru, i prethodni poduži o rijeci Pakri, obogatit ću riječima izvanrednog putopisca dr. sc. Matka Peića
„Zašto nisam imao snage da ostanem cijelu mladost na Pakri u Piljenicama gdje se kuće ljuljaju na kolju kao rode u ljubljenju, ili u Lipovljanima gdje je pod crvenim perjem blatnoga djetlića šumarovao Josip Kozarac, mažen od neke nježne ogromne žene koja je njemu pekla srnetinu s gljivama, a njegovim barabama, razbijačima klada, prala grubo muško rublje ? Uvijek ću žaliti što me guska i bjelouška nisu gledale kako kilometre i kilometre svuda prolazim između ružičaste djeteline i blatnih suza krtice. Nitko me neće utješiti što nisam iskoristio priliku: ići samom sredinom zemlje, ne ograničen bilokakvim obalama, u zelenu daljinu gdje nema ni jablana ni birtije, ni škole, orijentira bilo čemu...“
Ovim lijepim emotivno-putopisnim riječima akademika Matka Peića završavam svoje viđenje rijeke Pakre. Rijeke različitih imena, rijeke s nekoliko izvora, rijeke različite dužine i neodređenog ušća.
Baš si mi čudna, ali prelijepa rijeko Pakro!
Daruvar, 5. 5. 2023. godine. Siniša Njegovan Stárek
ARHIVA:
Brzaci i virovi Pakre (II. dio)
Brzaci i virovi s Pakre (I. dio)
Priče iz mlina: Mlinski i politički utezi
Priče iz mlina: Rika jelena (2.)
Priče iz mlina: Rika jelena (1.)
Straho i direktor "Budućnosti" Pakrac
Filipovačka ciglana i ciglari iz Ploštine (II. dio)
Filipovačka ciglana i ciglari iz Ploštine (I. dio)
Osmoškolci iz Prekopakre/Pakrac - Beirut via Ljubljana
Barun Franjo Trenk i panduri (3.)
Barun Franjo Trenk i Pakrac (2.)
Barun Franjo Trenk u Pakracu i Požegi (1.)
Sokolska društva: Previranje i raskol
Pakračka sokolska društva: "Hrvat tko je - Sokol da je!"
Pakračka sokolska društva: Sokoli i Aquae Balissae
Oslobađanje Lipika - svjedočenje vojnika
Pravda je ponekad kao paučina – propušta ptice, a zadržava komarce
MOJI POSLJEDNJI DANI U PAKRAČKOJ BOLNICI: Sjećanja mr. ing. Đurđice Vicković
Pakrački vatrogasci (III. dio)
Doseljavanje Čeha na područje bivše Općine Pakrac (II. dio)
Doseljavanje Čeha na područje bivše Općine Pakrac (I. dio)
Gradnja željezničke pruge Barč - Daruvar - Pakrac (II. dio)
Gradnja željezničke pruge Barč - Daruvar - Pakrac (I. dio)
Pripovijesti iz pakračke i lipičke povijesti: Stradanje i spašavanje knjižnice u Pakracu (2.)
Pripovijesti iz pakračke i lipičke povijesti: Stradanje i spašavanje knjižnice u Pakracu (1.)
Pripovijesti iz pakračke i lipičke povijesti: Rimski nadgrobni spomenici iz Kusonja i Brusnika
Dva romana, Martin Kukučin - Peter Štrelinger
Pripovijesti iz pakračke i lipičke povijesti: Ogranak Matice hrvatske, Pakrac
