Brzaci i virovi Pakre (I. dio)
Piše:
Siniša Njegovan Starek
Vodotok
Zaista nije čudno da prirodni tok vode, koji postoji već tisućama godina, u posljednjih par stotina godina mijenja svoj naziv (ime), ali je zaista čudno, da taj isti prirodni tok vode mijenja svoju dužinu nekoliko puta u zadnjih pedesetak godina, a da je ustvari jednako dug cijelo vrijeme svog trajanja. Dakako, da taj prirodni tok vode te mijene ne čini sam, već to čine razni stručnjaci i nestručnjaci po svojim čudnim kriterijima. Kriteriji su razni, ali gle čuda, svi ti stručnjaci ili nestručnjaci koriste se istom mjernom jedinicom – metrom.
Ne znam zašto rijeka Pakra, a o njoj je riječ, mora „trpjeti“ takovu vrstu tretmana i nelogičnosti. No, to i nije jedini problem te lijepe, pretežno brze rijeke. Kada se napiše rijeka Pakra, većini čitatelja to ime asocira na brzu vodu koja teče podno planine Psunj, kroz gradove Pakrac i Lipik, ali … ima i jedna brza voda istog imena Pakra, a ista teče pod tim imenom do naselja Sirač podno planine Papuk.
Možda je problem te brze, hladne vode pod imenom Pakra u njenom najjačem svojstvu. Svojstvu koje odražava njenu energiju, njenu masu, njenu snagu, odnosno njenu upornost. Njenu upornost da „dere“ svoje obale, da neprekidno oblikuje svoje obale, svoje zavojito korito nepredvidivog toka svakim danom čini drugačijim. Možda su joj ljudi, koji žive u njenoj blizini, zbog toga i dali takovo ime. Ako korijen njenog imena, naziva, tražimo po karti Europi, možemo naći sličan naziv u nekoliko zemalja istočne Europe. Tamo se ime riječne vode takovih karakteristika pojavljuje kao – rijeka Pahra – što odražava njenu glavnu karakteristiku – rijeka koja dere svoje obale, i nosi davno staroslavensko ime.
Ali to što ona dere svoje obale ne znači da bi ona trebala biti malo duža, pa malo kraća, već to znači kako ona „melje kamenje“ koje pretvara u šljunak i pijesak, i „otima“ kamenje i zemlju od stjenovitih obala planina kroz koje prolazi – teče.
Rijeka Pakra i pogled na Veliki most u Pakracu. Snimio S. Nj. Stárek 17. 2. 2023. godine.
Podaci o rijeci Pakri mogu se naći u raznim stručnim i nestručnim edicijama, časopisima ili elektroničkim medijima. Za njeno ime vezane su razne priče i tvrdnje, a spomenut ću tek jednu vrlo zanimljivu:
„Prema nekim izvorima rijeka Bijela se u srednjem vijeku nazivala Pakra, a današnja Pakra nazivala se Pakrac. Nakon dolaska na ove prostore Turci su
preimenovali rijeku Pakrac u današnju Pakru, a rijeku Pakru u današnju Bijelu.“
Vrlo zanimljiva konstatacija. Jedino je malo nelogično da bi Turci ostavili slavenske nazive rijekama, kada su svugdje drugdje mijenjali njihova imena prema svome jeziku, pa tako imamo jednu tekućicu (potok) kod Lipika koji se zove Ilidža (turski, ylydža), što označava toplice, ali i tekućicu iz tih toplica. A, valja i znati da se spomenuta Pakra uz Bijelu, do Sirača zove Pakra (danas), a poslije Sirača mijenja ime u rijeka Bijela. Isto tako poznato je kako se i u naselju Sirač nalaze termalni izvori, pa bi po tomu bilo logično da su joj ime mijenjali u Ilidža.
HRVATSKI GEOGRAFSKI GLASNIK 78/1, 5−24 (2016.) Morfološko stanje tekućica u porječju Ilove Morphological State of Rivers in the Ilova River Catchment Mladen Plantak Ivan Čanjevac Iva Vidaković - donosi svoje stručno mišljenje o „ daljnjoj peripetiji rijeke Pakre“, a to je dužina rijeke, porječje i ušće rijeke Pakre.
„Druga je nizvodna lokacija ušće Pakre u Ilovu, a treća je današnje ušće Ilove u Savu. Za potrebe rada uzeta je treća lokacija, odnosno ušće Ilove u Savu (kod naselja Trebež) jer je to danas stvarni završetak toka Ilove. Nadmorska je visina ove lokacije 93 metra. Rijeka Pakra i njeno porječje nisu uključeni u ovaj rad jer je riječ o umjetnoj bifurkaciji. Naime hidrotehničkim radovima dio vode rijeke Pakre odvodnjava se prema Velikom Strugu i dalje prema Mokrom polju i Savi, dok se drugi dio, kao što je već napomenuto, ulijeva u Ilovu nekoliko kilometara prije njezina ušća u Savu. Duljina Ilove iznosi 93,4 km od izvora do ušća u Stari Trebež. Ako pribrojimo duljinu kanaliziranog toka Starog Trebeža, koji je danas dio toka Ilove, dolazimo do duljine Ilove od 100,9 km, dok površina porječja (bez porječja Pakre) iznosi oko 1128 km² (Plantak, 201.“
Iz gore navedenog nije sasvim jasno kamo se ulijeva rijeka Pakra. Malo ovamo, malo onamo! Ovaj prethodno citirani zaključak još je zanimljiviji ako pročitamo i ostale radove i publikacije o rijeci Pakri koji navode, da se rijeka Pakra ulijeva u rijeku Lonju kod Starog Trebeža!
No krenimo s početkom, odnosno s izvorom i dužinom vodotoka rijeke Pakre. To je isto tako lijepa zavrzlama!
Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža u svom mrežnom izdanju tvrdi:
Pakra rijeka, pritok Lonje; duga je 66 km, porječje obuhvaća 629 km². Nastaje od dvaju izvorišnih krakova: Rečice (izvire na Psunju) i Ožegovačkog ili Mlinskoga potoka (izvire na Ravnoj gori). U Lonju se, odn. u njezin lijevi rukavac Trebeš (Trebež), ulijeva u Lonjskom polju, 10 km južno od Kutine. Glavni pritoci: Bijela, Crnaja (Cernaja), Šeovica, Jamarička. Uz donji dio toka, južno od sela Piljenice, nalaze se prostrani ribnjaci.
Ponešto drugačije podatke objavio je časopis Compas Lipik na svojim stranicama:
„Kako nas je izvijestio Borislav Černi, član PD „Psunj“, već duže vrijeme među planinarima vodi se rasprava gdje je točno izvor rijeke Pakre. Svi znamo da nastaje od par izvorišnih krakova i da izviru ispod Metle (775m) na Ravnoj gori na Papuku iznad Budića kod Bučja. Prije par dana planinari su odlučili tu nedoumicu riješiti i označiti izvor.
U POTRAZI ZA IZVOROM
Opremljeni kartama i GPS uređajima, ali najviše poznavanjem terena planinari su krenuli u istraživanje i pronalazak izvora koji je na najvišoj nadmorskoj visini. Naravno, o svemu su obavijestili Hrvatske vode VGI „Ilova – Pakra“ Daruvar. Izvor su locirali na nadmorskoj visini od 730 m ispod same Metle. Sam izvor nije bogat vodom, što su i očekivali jer Pakra kakva protječe kroz Pakrac, Lipik i dalje ima i pritoke. Prvi veći pritok Pakre je Braneška rijeka, a još veći pritok je potok Kopanjica koja utječe u Pakru u Branešcima kod OPG-a Dabar. Do Pakraca u Pakru se još ulijevaju potoci Sivornica (ne Šumetlica kako mnogi brkaju taj potok) koja utječe kod Španovice, dalje slijede pritoci Rakovac kod Dragovića te Brusnica na početku Kusonja. Pakra dalje teče kroz Pakrac i Lipik i u livadama između Janja Lipe i Poljane prima prvi veći pritok rijeku Bijelu. Nastavlja dalje teći kroz Banovu Jarugu i selo Piljenice. Od Piljenica nastavlja dalje sve do starog Trebeža u koji se ulijeva svega 5 km prije ušća u Savu kod Pakračkog boka.“
U daljnjem dijelu teksta Compas Lipik tvrdi da je vodotok rijeke Pakre dug 72 kilometra.
Prema svim ovim podacima podosta je teško utvrditi: gdje izvire Pakra, kolike je duljine i gdje se, i u koju rijeku se ulijevaju njene vode?
Izvor rijeke Pakre na Ravnoj gori. Izvire iznad Budića ispod vrha Metle na nadmorskoj visini od 730 metara.
Prethodno navedeni podaci dobar su orijentir svim onim znatiželjnicima koji imaju želje i mogućnosti da utvrde stvarno stanje o toj prelijepoj rijeci, ali glavni cilj ovog teksta nije cijela rijeka Pakra, već tek mali segment vodotoka ove čas hladne, čas tople rijeke, čas brze, čas spore – ponekad hirovite, ali uvijek lijepe.
Pričati ću vam o dijelu vodotoka od Španovice preko Pakraca, Filipovca, Lipika, pa do Poljane i Piljenica. Pričati ću o ribama, o ribičima i kupačima na brzacima i virovima rijeke Pakre. Pričati ću vam o ljudima i događajima u vremenu od 1953. pa do 1973. godine.
Taj vodotok Pakre, odnosno korito rijeke nije svugdje jednako. Razne dionice su i različito duboke, različitog tvorbenog sastava. U gornjem dijelu rijeke, korito rijeke tvori veće kamenje i šljunak te ponešto pijeska. Mulja skoro da i nema. Rijeka je u tom dijelu vrlo čista i podosta brza. U tom predjelu voda rijeke ne prelazi dubinu veću od jednog metra i nema većih virova na toj dionici. Dakako pri normalnom vodostaju.
Na dionici od sela Kusonja pa do Velikog mosta u Pakracu korito rijeke pokriva mekana siga koja je vrlo skliska i lako se lomi. Tako smo nazivali lapor (taložna smjesa minerala gline i kalcita (rjeđe dolomita) u različitim omjerima, sive ili žućkaste boje, bez naglašene slojevitosti). Ta plavkasto-siva siga (lapor) izmjenjuje se sa sitnim finim pijeskom i nešto većim šljunkom. U tom predjelu ima nekoliko virova koji su imali dubinu i preko dva metra.
Nakon Velikog mosta pa do prijelaza (broda) kod Ciglane u Filipovcu,
korito Pakre sve više je muljevito, ali još uvijek prevladava plavkasta siga (lapor) i sitan pijesak i šljunak. Zanimljivo je, kako je ta polutvrda plavkasta siga u prvoj dionici prevladavajuća na lijevoj strani korita, a na drugoj dionici na desnoj strani riječnog korita. U ovom predjelu ima više virova preko dva metra dubine.
Sljedeća dionica korita rijeke, od Ciglane pa do Fialinog mlina u Lipiku, pretežno je pjeskovita, ali ima i dosta mulja u nekim predjelima korita. Siga je ovdje manje zastupljena – tek u pojedinim segmentima. Veliko kamenje je rijetko, a sitnog šljunka ima tek ponegdje. Obala rijeke slijeve strane je povišena i strma, a desna obala je blaža i niža. Na ovoj dionici riječna voda je sporija, pretežno zahvaljujući pakračko-lipičkom ravnom polju, ali i brani kod mlina u Lipiku.
Od Lipika do Poljane i Piljenica rijeka teče pretežno ravnicom, pa je samim time i sporija u vodotoku. Korito rijeke je pretežno pjeskovito sa više muljevitih dionica. Velikog kamenja skoro da i nema. Nema ni plavkaste sige, a veći šljunak pojavljuje se tek djelomično.
Skliske ribe
U gornjem dijelu vodotoka rijeke Pakre, tamo kod Španovice, najčešće su ribe bile klen i potočna pastrva. Ove potonje, ne samo da je bilo u tom dijelu Pakre, već su možda veći i ljepši primjerci riječne pastrve obitavali u brzoj i hladnoj vodi lijevog pritoka Pakre, odnosno potoku Sivornica. Potoku koji teče kroz selo Gornja Šumetlica, pa je taj potok većina stanovništva zvala rječica Šumetlica, a ne njenim pravim imenom Sivornica. Upravo u tom potoku, pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, spretni sportski ribolovci mušičarenjem su hvatali lijepe primjerke potočne pastrve. Jedan od takovih spretnih sportskih ribolovaca bio je i pakrački liječnik dr. Zdravko Sontacchi. Često je na „mušicu“ hvatao potočne pastrve i uvijek bi podosta toga ulovio. U to vrijeme rijetko tko je lovio pastrve na taj način, a posebno ne na rječici Sivornici.
Potočna pastrva, u to vrijeme pedesetih, pa do konca osamdesetih godina prošlog stoljeća, najčešće je obitavala u dijelu vodotoka Pakre od Branežaca do Pilane u Pakracu. Rijetko kada je viđena nešto niže, a nikada ispod Velikog mosta u Pakracu. Dakako da je u tom dijelu vodotoka Pakra bila najčišća, brza i prohladna sa podosta čistog pijeska, šljunka i riječne sige. Potočna pastrva upravo najradije koristi takova staništa.
Na istom dijelu vodotoka Pakre, uz potočnu pastrvu, obitavala je još jedna vrsta ribe koja voli takova staništa, a to je klen. Primjerci pastrve znali su narasti dobrano preko 20 cm, ali ni klen nije bio ništa manji. To im je bilo zajedničko stanište, no stanište klena je ustvari bio cijeli vodotok rijeke Pakre - od izvora pa do ušća u Lonju. Doduše, klen nije bio svagdje jednake veličine, već su najveći primjerci viđeni od mnogih ribiča, upravo na dionici od Gradskog kupališta pa do Velikog mosta u Pakracu.
Stotinjak metara prije Velikog mosta na riječnom koritu nekada je bila betonska stepenica preko koje se prelijevala voda rijeke. Ispod te betonske stepenice voda je podlokala nekoliko dubljih rupa u koje su se zavlačili ti veliki klenovi.
Upravo oko te stepenice mogli su se uočiti lijepi primjerci klena veličine i do 75 cm. Bio je to zaista lijepi pogled sa Velikog mosta na desetke tih velikih riba. Nemojte misliti da je to lijepa ribička priča – ne nikako – zasigurno još ima stanovnika grada Pakraca koji se sjećaju tog lijepog pogleda za uživanje. No, koliko god bilo ljudi da su vidjeli tu riječnu ljepotu, nikada nitko nije vidio da je na tom predjelu i uhvaćena neka od tih velikih riba – kapitalaca.
Pogled s Velikog mosta uzvodno rijekom prema Vatrogasnom domu i bivšem Gradskom kupalištu. Snimio Ljudevit Vadjon 25. 5. 2019. godine.
Nizvodno od Velikog mosta nije se mogla više vidjeti potočna pastrva, ali su se pojavljivale druge vrste riba: piškor, lezibaba, udičarka i mrena. Vjerojatno da većina čitatelja nije čula za ova prva tri naziva za neke ribe, ali ta terminologija bila je uvriježena kod svih sportskih ribiča koji su ribu lovili u tom dijelu Pakre od Špančićevog mlina pa do Fialinog mlina u Lipiku. Doduše te ribe nisu narasle više od 10 cm, a ribičima su služile za „kedere“ (mamce) za veće ribe kao što su štuka i som. Posebno zanimljiva riba bio je piškor , riba koja je obitavala u mulju ispod Velikog i Malog mosta u Pakracu. Jestiva je to slatkovodna riba šaranka ( Misgurnus fossilis), a njena posebnost je (dakako ako je ulovite) u tome što ciči kao miš istiskujući zrak kroz plivaći mjehur. U Sportskom ribolovnom društvu Pakrac bilo je registrirano podosta sportskih ribiča od pedesetih do devedesetih godina prošlog stoljeća. Točnu brojku nemoguće je kazati, ali neće biti pretjerano u procjeni ako se navede brojka od preko tisuću sportskih ribolovaca. Na osnovi registracije oni su imali pravo ribolova na vodama na području bivše Općine Pakrac i kanala Veliki Strug kod Novske.
U to vrijeme postojala su dva načina sportskog ribolova, i to: mušičarenje i puno popularnije - pecanje na plovak.
Doduše, bilo je i nesportskog ribolova, kao: lov rukama, lov mrežom i lov košarom - no o tome neću pisati.
Pakrački sportski ribolovci na Strugu kod Novske: Zvonimir Kobetić, Zlatko Kratofil i Davor Kratofil. Snimljeno 1970. godine. Fotografija u vlasništvu Matilde Kobetić.
Na dijelu vodotoka Pakre, od sela Kusonja do sela Jagme, pisac ovih redaka najčešće je u vremenu od 1955. godine pa do konca osamdesetih godina viđao sportske ribolovce: Alojza Bartu, dr. Zvonka Ostovića, Strahimira Bosnića, braću Zlatka i Davora Kratofila, Darka Kosinca, Zlatka Grafinu, Željka Pavlovića Crnog, Zlatka Roginića, Vladu Kuncea, Zdravka Babića, Mirka Barića, Željka Ljevakovića iz Pakraca kao vrlo uspješne sportske ribolovce. Filipovčani: Marijan Štadler, Stjepan Sabo, Vlado Paurić i Antun Aušprung najčešće su lovili ribe na potezu od Ciglane u Filipovcu pa nizvodno do Jagme i Kukunjevca. Lipičani: braća Đeri, Nuna Klaić i Franjo Skender bili su vrlo uspješni u sportskom ribolovu cijelim tokom Pakre, ali najčešće na brani kod Fialinog mlina. Prekopakrani: Zvonko Kobetić, Drago Rozman, Stjepan Šmit, Antun Urmović i Zlatko Vidmanić bili su česti posjetitelji čiste vode rijeke Pakre.
Svi ti sportski ribići imali su iskaznice Ribičkog društva Pakrac koje su dobivali kod Đuke Radanovića, jednog od dužnosnika Ribičkog saveza Hrvatske i jednog od ponajboljih pakračkih ribića.
Neke ribe vodotoka Pakre već su spomenute, ali valja spomenuti i ostale ribe koje su bile glavna lovina navedenih spretnih/sretnih sportskih ribolovaca. Već je spomenut predio od izvora Pakre do Velikog mosta u Pakracu gdje su uglavnom živjele ribe: potočna pastrva (Salmo trutta fario), klen ( Leuciscus cephalus) i piškor ( Misgurnus fossilis).
Dječaci iz Donjeg kraja Prekopakre koji su na kupanje i pecanje riba išli u Pakru kod Ciglane u Filipovcu. Stoje slijeva: Stipa Ajman, Antun Novak i Zvonko Martinović. Čuče slijeva: Franjo Martinović, Željko Sudetić i Boro Šoštarić. Snimio S. Nj. Stárek 1964. godine u Donjem kraju Prekopakre.
Nizvodno od Velikog mosta pa prema Fialinom mlinu u Lipiku, pa dalje do sela Jagme, ribiči su lovili osim navedenog klena i druge ribe : mrenu (Barbus barbus), linjaka ( Tinca tinca), štuku (Esox lucius), šarana (Cyprinus carpio), som ( Silurus glanis) te još druge manje zastupljene riblje vrste.
Divlji šaran, štuka, som i mrena najčešće su obitavali na predjelu vodotoka Pakre, od Fialinog mlina u Jagmi pa do Piljenica i Banove Jaruge.
Svaki ribić imao je svoj način lovljenja ribe. Pribori za lov bili su štap od ljeskova pruta, jednostavnog bambusovog pruta do raznih vrsta blinkera i drugih pecaćih pribora. Dakako, lovilo se najlonom različitih debljina i dužina. Mamci su također bili vrlo različiti: voćni plodovi, kišne gliste, rovci, kruh, razne mješavine usitnjenih žitarica i moderne metalne mušice i prirodne muhe, mušice i drugi kukci.
U to vrijeme ribiči su lovinu uglavnom nosili kući i pripravljali ribu na razno-razne ukusne načine. Moglo bi se kazati kako je to bilo „ romantičarsko vrijeme ribolova“.
Danas, ne znam kakvo je stanje rijeke Pakre. Ne znam kakav je ribolov na rijeci Pakri. Ima li ga uopće na tim dionicama o kojima sam govorio?
Znam jedino da se sada na pakračko-lipičkom području ribolovci pretežno ribolovom bave na jezerima: Pjeskara, Raminac i Pakurnovac i da hvataju sasvim neke druge ribe.
Uporno ih hvataju i uporno ih puštaju. Kada uhvate ribu kapitalca, sačine selfie i zatim ribicu puste.
Prema njima, kao mojoj inspiraciji, njihovom postupanju s ribama, i jedan vic za sve takove ribiće meka srca:
Došao ribić kući i pokazuje supruzi svoj novi selfie s novim ulovom.
- Eto, novi lijepi ulov na jezeru Raminac. Lijepa ribica!
- Zaista lijepa štuka, - kaže supruga.
Ribič otiđe u kupaonu oprati ruke prljave od mamaca i ribe, vrati se, i htjede se još malo pohvaliti supruzi svojim novim ulovom …
- Vidiš …
- Da, vidim. Upravo ti je „ribica“ poslala poruku na mobitel, da je možeš sutra oko 10.00 sati ponovno uloviti na istom mjestu!
Daruvar, 28. 2. 2023. Siniša Njegovan Stárek
ARHIVA:
Priče iz mlina: Mlinski i politički utezi
Priče iz mlina: Rika jelena (2.)
Priče iz mlina: Rika jelena (1.)
Straho i direktor "Budućnosti" Pakrac
Filipovačka ciglana i ciglari iz Ploštine (II. dio)
Filipovačka ciglana i ciglari iz Ploštine (I. dio)
Osmoškolci iz Prekopakre/Pakrac - Beirut via Ljubljana
Barun Franjo Trenk i panduri (3.)
Barun Franjo Trenk i Pakrac (2.)
Barun Franjo Trenk u Pakracu i Požegi (1.)
Sokolska društva: Previranje i raskol
Pakračka sokolska društva: "Hrvat tko je - Sokol da je!"
Pakračka sokolska društva: Sokoli i Aquae Balissae
Oslobađanje Lipika - svjedočenje vojnika
Pravda je ponekad kao paučina – propušta ptice, a zadržava komarce
MOJI POSLJEDNJI DANI U PAKRAČKOJ BOLNICI: Sjećanja mr. ing. Đurđice Vicković
Pakrački vatrogasci (III. dio)
Doseljavanje Čeha na područje bivše Općine Pakrac (II. dio)
Doseljavanje Čeha na područje bivše Općine Pakrac (I. dio)
Gradnja željezničke pruge Barč - Daruvar - Pakrac (II. dio)
Gradnja željezničke pruge Barč - Daruvar - Pakrac (I. dio)
Pripovijesti iz pakračke i lipičke povijesti: Stradanje i spašavanje knjižnice u Pakracu (2.)
Pripovijesti iz pakračke i lipičke povijesti: Stradanje i spašavanje knjižnice u Pakracu (1.)
Pripovijesti iz pakračke i lipičke povijesti: Rimski nadgrobni spomenici iz Kusonja i Brusnika
Dva romana, Martin Kukučin - Peter Štrelinger
Pripovijesti iz pakračke i lipičke povijesti: Ogranak Matice hrvatske, Pakrac
