Straho i direktor "Budućnosti" Pakrac

Konac je šezdesetih godina XX. stoljeća. Strahimir Bosnić Straho u to doba igra u oba pakračka nogometna kluba (NK „Hajduk“ i Radnički klub „Papuk“), vodi dva pjevačka zbora (školski i gradski), igra odbojku i kugla za KK „Hajduk“ Pakrac, i svira u ljetnoj bašči Hotela Pakrac svake subote navečer.

Ne bi Straho svake subote svirao u bašči Hotela Pakrac da nije davno prije bilo gospodina upravitelja vlastelinstva Pakrac Ljudevita Steina, koji je 29. prosinca 1886. godine predložio Zastupstvu trgovišta Pakrac - „da se dosadašnji naziv Velika gostiona izmjeni za novi naziv „Hotel Pakrac“. Zastupstvo jednoglasno odlučilo i tako u Pakracu nije bilo više Velike gostione kod Velikog mosta, već je Pakrac dobio prvi istinski hotel. Hotel Pakrac.

Fotografija: Pogled iz Hotela Pakrac na Veliki most na Pakri. Ova lijepa vizura trajala je cijelo vrijeme Strahinog promatranja kroz prozor hotela u Pakracu. Toliko  mu se sviđala ta vizura da je to bio njegov najčešći pogled na Pakrac. Doduše, ovaj snimak je načinjen u veljači 2022. godine, ali nije bitno izmijenjena prijašnja vizura, osim  podosta uništene Robne kuće pokraj Pakre i novih semafora pred Velikim mostom. Ovu lijepu fotografiju snimila je prof. Martina Terranova iz Hotela Pakrac u Pakracu.

Bašča Hotela Pakrac bila je zasigurno najljepša ljetna bašča u Slavoniji. Staro drveće divljeg kestena davalo je poseban ugodan hlad tijekom toplih proljetnih i ljetnih mjeseci. Posebno je lijepo bilo sjediti u hladu starih kestena, kada su oni bili u punom cvatu. Veliki bijeli cvjetovi prekrasno su uspravno stajali na krhkim granama starih ljepotana. Uredno složeni četvrtasti stolovi za četvero, činili su poseban dekor ljetnoj bašči. Okrugli betonski podij za ples nalazio se u centru te ljetne bašče, a u njenom sjevernom uglu nalazio se natkriveni betonski podij za glazbu, odnosno glazbenike. Bila je to velika i prostrana ljetna bašča u kojoj je komotno moglo stati preko tristo plesača ili ljubitelja dobre glazbe i ugodne zabave.

Subotom dopodne, ali i drugim danima, kada nije predavao u školi, Straho bi sjedio u bašči hotela ili unutra u najvećoj hotelskoj sali. U sali hotela sjedio bi za drugim stolom, kod drugog prozora, kroz koji je imao lijepi pogled na pakrački Veliki most, odnosno pogledom na drugu stranu mogao je vidjeti lijepi veliki šank u samom hotelu. Konobari su znali za tu njegovu naviku, ali znali su i Strahini prijatelji, tako da je Straho rijetko kada sam sjedio za stolom. Za dobru šalu ili novi Strahin vic uvijek se našla poveća ekipa slušatelja.

No, jednom se ipak dogodilo da je Straho sam sjedio za stolom i ispijao prvu jutarnju kavu. Bilo je to doduše nešto ranije izjutra nego obično subotom, i Straho je sjedio sam za stolom. No, nije bio sam u toj velikoj sali hotela. Za stolom, odmah njemu preko puta, sjedio je stariji gospodin obučen u lijepo odijelo, gospodin otmjenog držanja.

Fotografija: Rekonstrukcija „Strahinog pogleda kroz prozor Hotela Pakrac u Pakracu“. Doduše, Straho je imao ljepši vidokrug kroz prozor hotela, jer su s lijeve strane tada bile kuće uz Pakru, ali se i bolje vidio Veliki most. No, pogled kroz prozor Hotela Pakrac, u principu je ostao isti, danas 22. 2. 2022. godine, kao i za vrijeme Strahinog smišljanja „parade s trgovačkim putnikom iz Splita i direktorom „Budućnosti“ iz Pakraca. Ovu lijepu fotografiju snimila je prof. Martina Terranova iz Hotela Pakrac u Pakracu.

Oprostite gospodine, jeste li ovdje domaći, iz Pakraca – obrati se otmjeni gospodin Strahi. 

• Jesam, izvolite, kako vam mogu pomoći. Što vas zanima – prihvati Straho razgovor.
• Sinoć sam doputovao u Pakrac, a jutros u sedam sati imam dogovor s direktorom poduzeća „Budućnost“, a sada će već sedam sati, a njega nema. Trebamo se naći ovdje u hotelu. Ja sam trgovački putnik iz Splita, i ne poznam gospodina direktora – objasni svoj problem trgovački putnik iz Splita.

Strahi bi pomalo čudno što se direktor „Budućnosti“ s trgovačkim putnikom susreće, tako rano ujutro u Hotelu Pakrac, ali ipak uslužno pruži informacije o svom dobrom poznaniku.

• Da, poznam direktora „Budućnosti“ Stevicu Kijuka. Dobar je to direktor. Jako dobar trgovac. Komunikativan je i uslužan čovjek, i ako je obećao doći u sedam sati, on će ubrzo i doći. Međutim, ima jedan mali problem u komunikaciji s njime. Naime, iako nije tako star, on vam dosta slabije čuje. Morat će te dosta glasnije govoriti na njega, kako bi vas mogao  razgovijetno čuti – daje Straho neophodne informacije zainteresiranom trgovačkom putniku.

Upravo u  tom trenutku, kroz prozor,  Straho opazi direktora „ Budućnosti“ kako prelazi preko Velikog mosta na Pakri i ide prema hotelu.

• Evo, upravo vam dolazi gospodin direktor Stevica Kijuk. Nažalost ja sad moram ići na nastavu u školu, a vi ne zaboravite što sam vam kazao. Glasnije govorite, jer on slabije čuje. Tako će te se bolje dogovoriti o trgovačkim poslovima. I, zapamtite, on ne škrtari prema trgovačkim putnicima – završi Straho svoje precizne upute trgovačkom putniku.

Nakon tih riječi Straho  ustane od stola i uputi se prema vratima hotela, ali ne prema glavnim ulaznim vratima, već na sporedna vrata. Ta sporedna vrata su pored šanka hotela, pa kroz njih iziđe u ljetnu bašču hotela. Nekoliko sekundi poslije njegovog izlaska u hotel ulazi direktor trgovačkog poduzeća „Budućnost“ Pakrac, i odmah dolazi do trgovačkog putnika, jer on je sada jedini gost u sali Hotela Pakrac.

 Nakon uljudnog rukovanja i predstavljanja, započne neobavezan razgovor između dva gospodarstvenika.

Trgovački putnik iz Splita, sjeti se Strahinih naputaka  i počne podosta glasnije govoriti na direktora Kijuka. Direktor mu prijašnjim tišim tonom odgovori, a trgovački putnik pomisli, kako ga direktor nije dobro čuo, i tada on još više povisi svoj ton u razgovoru. Njegovu, skoro viku, „čuli bi čak u Split“, a njegovom sugovorniku, koji je samo na dva metra od njega, zasigurno je to poprilično smetalo u ušima. 

Sada direktoru „Budućnosti“ bude pomalo čudno, zašto trgovački putnik toliko glasno govori, skoro da viče na njega, po pomisli da gospodin možda slabije čuje, te i on povisi ton na njega. Govor se pretvori u dovikivanje na razdaljini od dva metra.

Konobar u sali, koji je upravo došao do njih, kako bi poslužio piće, pogleda jednoga pa drugoga, i … ostane  s čuđenjem gledati dva sugovornika, ne želeći ih prekidati u njihovoj galami.

• Dobro gospodine putniče, objasnite vi meni, zašto toliko vičete – odjednom zapita direktor „Budućnosti“ svog sugovornika.

Trgovački putnik se zagleda u direktora i nešto tišim glasom mu reče.

• Tu je do maloprije sjedio jedan fini visoki gospodin. Tamo za onim drugim stolom do prozora. Gospodin mi je, kada sam ga za vas pitao, kazao, da vas jako dobro pozna, da ste jako dobar direktor i trgovac, ali da imate slabiju komunikaciju u razgovoru s ljudima, jer slabo čujete. Odnosno, da ste već dosta gluhi, pa mi je predložio da što glasnije govorim na vas…

Htjede trgovački putnik iz Splita još nešto kazati, ali nije stigao.

• Ha, Straho, … – kaže direktor Stevica Kijuk i dade se u podosta glasan smijeh.

Fotografija: Odmor prijatelja u vrijeme Prvomajskih praznika 1985. godine na imanju Stojana i Božice Milaković u ulici Fiškalovac, predio Rakijaš, iznad Pakraca. Prvi red slijeva: Strahimir Bosnić i Stojan Milaković Baćo, drugi red zdesna: stoje Dragutin Vogrinc i Zdravko Babić, a sjedi S. Nj. Stárek. Snimio Zvonimir Kobetić. Fotografiju ustupila Marica Babić iz Pakraca.

Tada se počne smijati i konobar, koji je do tada kraj njih stajao kao egipatski obelisk, a zatim smijeh zarazi i trgovačkog putnika iz Splita, mada on jedini nije znao zašto se smije. Kada su malo došli do daha od smijeha, direktor „Budućnosti“ uhvati se objašnjavanja cijele situacije.

• Vidite gospodine, mi u Pakracu imamo jednog izvanrednog šaljivca, vic mahera, dežurnog satiričara i humoristu Strahimira Bosnića Strahu. Voli se šaliti na svoj račun, ali puno više na tuđi račun. Nikome nikada zlo ne misli, ali ako može nasmijati ljude on je tada vrlo sretan.

Izvanredan je glazbenik i svira ovdje u ljetnoj bašči ovog hotela. Ono je njegov stol, za kojeg ste kazali kako je ondje sjedio, a ti konobaru, molim te ostavi tamo na Strahinom stolu litru graševine i mineralnu. Već će se on i društvo danas vratiti na mjesto hotelsko-trgovačke galame, da vidi kako je „nasanjkao“ svog prijatelja.

Direktor i trgovački putnik iz Splita, još su se dugo smijali Strahinoj ekshibiciji, ali obavili su i dobar trgovački posao. Pakrac nije tih dana  više oskudijevao u cementu iz Splita, ali ni u novoj Strahinoj spački, začinjenoj njegovom poznatom uzrečicom:

„NISAM LIJEP, ALI SAM ANTIPATIČAN!“

Fotografija: Gradski pjevački zbor Pakrac i dirigent Strahimir Bosnić ispred Hrvatskog doma u Pakracu. Fotografija u vlasništvu autora teksta.

*

Zahvaljujem se gospođi prof. Martini Terranova,  – Hotel „Pakrac“ u Pakracu, na snimljenim fotografijama za ovu humoresku.

Daruvar, 11. 6. 2021. – 22. 2. 2022. godine.     Siniša Njegovan Stárek