LIPIK test
Delfin
Medianno
PRIPOVIJESTI IZ PAKRAČKE I LIPIČKE POVIJESTI

Pakrački vatrogasci (II. dio)

11.07.2020. 09:03 | 779 pregleda | Kolumne

Piše:
Siniša Njegovan Starek

Period od 140 godina i nije neki dugi povijesni period, ali za pamćenje jednog čovjeka je previše. Za tri generacije već bi nekako išlo u usmenoj predaji, da bi tek pisani materijal bio taj koji bi istinito mogao svjedočiti što se zbivalo u tih 140 i više godina.

U djelovanju DVD Pakrac odista se toga mnogo događalo, što bi generacije koje jesu, pa i one koje će doći, trebale znati i time se ponositi.

Fotografija: Nove generacije DVD-a Pakrac – 140. obljetnica

 

Osnivači dobrovoljne vatrogasne čete zaista su bile osebujne osobe i dali su svoj obol, ne samo pakračkom vatrogastvu nego i sveukupnom društvenom, gospodarskom i političkom životu Pakraca, regije, a poneki i političkom, gospodarskom i znanstvenom životu tadašnje države, kraljevine pa čak i carevine.

Njihovi nasljednici bili su osobnosti koje će isto tako kao i osnivači društva, voljeti vatrogastvo, cijeniti vatrogasne zasade, razvijati vatrogasnu etiku, žrtvujući sebe za više ciljeve ljudskog djelovanja. Vatrogastvo biti će im, i još uvijek je, jedna od glavnih životnih opsesija!

O osnivačima Dobrovoljne vatrogasne čete Pakrac bilo je riječi u prvom dijelu ove pripovijesti. Dakako, nešto i o radu samog društva, ali osnovna tema ove pripovijesti su značajni ljudi toga vatrogasnog društva.

Osnivači su postavili temelje, ali i zacrtali pravac kojim će se kretati djelovanje ovoga društva u Pakracu i okolini.

Godine 1883. vatrogasci nabavljaju prve vatrogasne štrcaljke i to: četvero-kolna ručna štrcaljka s dva mlaza i dvo-kolna ručna štrcaljka s jednim mlazom, obje tipa „Valzer“. Nabavljena je i potrebna oprema: ljestve (kukače, prislanjače,  krovnjače), cijevi, razno razvalno oruđe, te kompletne odore i kacige. Vatrogasno spremište nalazilo se tada u dvorištu tadašnjeg Općinskog poglavarstva.

Zanimljivo je kako su tijekom prvih pedeset godina na čelu vatrogasnog društva bile osobe koja su istodobno bile i na vodećoj funkciji u trgovištu, kotaru ili općini, ovisno kakvu je upravnu funkciju Pakrac tada imao.

Godine 1894. vatrogasci biraju  novu upravu društva na čijem čelu je dr. Vinko Matijević , predsjednik Dobrovoljne vatrogasne čete, ujedno i predsjednik općine Pakrac.

Poslije njega imamo slijedeće predsjednike koji su ujedno bili i predsjednici općine Pakrac: Mihajlo Todorović, Ivan Ćešić, Matija Grabrić i Tomo Major.

 

Dr. VINKO  MATIJEVIĆ, predsjednik društva

Dr. Vinko Matijević bio je predsjednik DVD Pakrac punih 20 godina i to od 1894. do 1914. godine. Zanimljivo je da je u isto vrijeme, odnosno od 1906. godine bio i prvi starješina Hrvatskog sokola u Pakracu.  

Dr. Vinko Matijević (1862.- 1927.) po zanimanju je bio pravnik. Rodom nije bio Pakračanin, ali je 35 godina svoga radnog vijeka proveo u Pakracu. U Pakracu je bio odvjetnik, općinski odbornik i načelnik. Za njegova mandata kao načelnika Pakrac je dobio gradsko obilježje uvođenjem električne struje, asfaltiranjem većeg broja ulica i provođenjem kanalizacijske mreže, a snažno je napredovao i na kulturnom i ekonomskom području.

Bio je angažiran i u političkom životu Hrvatske i to kao jedan od najagilnijih članova Hrvatske čiste stranke prava, čiju je podružnicu u Pakracu osnovao Matija Ruk, kapelan Župne crkve u Pakracu, uz potporu župnika Konrada Cerovskog. Prvi predsjednik podružnice bio je Ivan Erb, a zatim predsjednikom bude dr. Vinko Matijević.  Stranka u samom Pakracu ima  malo članova, a isto tako i malo simpatizera.

Pakračani su poštovali i cijenili Vinka Matijevića kao načelnika općine, a posebno su vatrogasci i Sokoli bili zadovoljni njegovim radom.

***

Izgleda da pakrački vatrogasci imaju više problema s vodom nego s vatrom. Ponekad im nedostaje vode prigodom gašenja požara, a ponekad imaju ogromnih problema s vodom i to vodom rijeke Pakre. 

Godine 1924. Pakrac je zadesila ponovno velika poplava. Dan je 17. svibanj 1924. g. u Pakracu se ponovno dogodio povodanj, ali ovoga puta puno žešći i tragičniji. Ogromna masa vode u kratko vrijeme sručila se na Pakrac. Pakra je naglo nabujala i nosila sve pred sobom. Pod udarcima plutajućih balvana popustio je glavni nosač malog mosta preko Pakre. Istovremeno na mostu je bio veći broj znatiželjnika koji su promatrali nabujalu rijeku. U mutnim vodama rijeke smrt je zadesila četvoricu građana: Dragutin Rogož, Marijan Skukan, Svato Jirotka i Ivan Celić. Vatrogasci su odmah pritekli u pomoć i dobacivanjem konopaca i kukača spasili četiri građanina. Prilikom spašavanja unesrećenih istakao se učenik II razreda Učiteljske škole Rajko Avirović, koji je iz nabujale rijeke izvukao troje male djece. To je bila najstrašnija tragedija koja je zadesila Pakrac od pobješnjele Pakre.

No, u životu i radu vatrogasaca nisu bili samo požari i povodnji, već su vatrogasci imali i bogat društveni i kulturni život. Vrlo često znali su priređivati razne vatrogasne vježbe za javnost, razne vatrogasne parade, a posebno su u gradu bile poznate  njihove vatrogasne zabave i balovi.        Česta su bila i druženja vatrogasaca sa srodnim društvom iz Vatrogasne župe Pakrac, odnosno Dobrovoljnom vatrogasnom četom iz Lipika. Redoviti gost ili domaćin, ovisi gdje je bio svečani susret vatrogasaca, bio je lipički glazbenik, kapelnik vatrogasne glazbe iz Filipovca, lipički i filipovački  vatrogasni časnik  Stjepan Šerger iz Filipovca. 

Fotografija: Vatrogasna legitimacija Stjepana Šergera iz 1937. godine, člana Dobrovoljne vatrogasne čete Lipik. Legitimacija se nalazi u arhivi Damira Palatinuša iz Daruvara.

 

ERNEST MAUTNER, kapetan društva, pakrački trgovac

Najstarije vatrogasno društvo u Jugoslaviji DVD Varaždin 1924. godine  je proslavljalo 60 – godišnjicu svog rada. DVD Pakrac na proslavu šalje poveću ekipu svojih zaslužnih članova: Savu Maleševića, Viktora Del Maschia, Franju Vogrinca, Grgu Kufnera, Josipa Rihtera, Aleksandra Smiljanića, Josipa Grgurića, Ernesta Mautnera, Slavka Kirina, Rudolfa Cišpera, Dragana Hošeka, Josipa Grünvalda, Franju Del Maschia, Stjepana Puhmajera i Josipa Mihaljevića.

Slušajući limenu glazbu DVD Varaždin pakrački vatrogasci dobivaju ideju o osnivanju vlastite limene glazbe. Počinju pripreme na osnivanju glazbe, a u samoj realizaciji ideje najviše je doprinio kapetan društva Ernest Mautner, koji za rad glazbe daje svotu od 12000 dinara, a građani pomažu s dodatnih 15000 dinara. U čast kapetana Mautnera tadašnji kapelnik glazbe Emil von Ulrich komponira koračnicu pod nazivom „ Marš Ernesta Mautnera“. Note koračnice su i danas sačuvane.

Valja reći kako je društvo imalo i svoju komponiranu koračnicu pod imenom „ Pakračka vatrogasna koračnica“. Istu je uglazbio Achiles Vael, službenik kod „ Slaveksa“, Belgijanac francuskog porijekla i posvetio ju je grofu Somzeeu, tadašnjem pakračkom vlastelinu. Ista je tiskana u Beču.  Kao kapelnici u to vrijeme s glazbom rade još Rudolf Ruff i Operman.

Nažalost limena glazba društva nije duga vijeka te nakon šest godina rada prestaje djelovati.

BRAĆA VIKTOR I FRANJO DEL MASCHIO, vatrogasni časnici, zapovjednici

Braća Viktor i Franjo Del Maschio svoju aktivnost u Pakracu pokazuju u nekoliko grana ljudskog djelovanja. Izučeni graditelji ( stolar i limar) kao obrtnici uključuju se u rad obrtničkih organizacija u Pakracu.

 Već kao mladi ljudi uključuju se u rad DVČ Pakrac da bi Viktor već 1920. godine bio izabran u upravu društva kao vježbatelj  vatrogasaca. Franjo se uključuje nešto kasnije, a od 1929. godine nalazimo ga kao vođu penjača, dok je Viktor u to vrijeme već zamjenik kapetana društva.

Tih godina Viktor  je i tajnik Vatrogasne župe kotara Pakrac.

 Godine 1936. na održanoj godišnjoj skupštini oba brata izabrana su u upravu društva i to Viktor kao zapovjednik, a Franjo kao zamjenik zapovjednika. Oba brata položila su tečajeve za vatrogasne časnike i uspješno djelovali kao vatrogasni časnici duži niz godina.

Savska banovina godine 1935. predaje vatrogasna odlikovanja „Križ za zasluge“ Franji Del Maschiju , Jovanu Pavloviću i Stjepanu Puhmajeru. 

Kao obrtnici braća djeluju pojedinačno, ali nešto kasnije Franjo zajedno s dipl. arht.  Karlom Dragutinom Stárekom osniva zajedničko poduzeće Stárek-Del Maschio. Grade na području Pakrac, Novske i okolnih mjesta, a kao takvima DVD im povjeruje i gradnju svog vatrogasnog doma u Pakracu kojega završavaju 1936. godine.

 Brača su bila i vrlo aktivna u politici kao uvjereni socijaldemokrati.

Poslije Drugog svjetskog rata još zdušnije  nastavljaju svoj rad u DVD Pakrac. Viktor bude komandir društva od 1946. godine do 1958., a od 1958. pa do 1965. godine bude predsjednik društva.

Vatrogasni savez FNR Jugoslavije odlikovao je braću Del Maschio najvišim vatrogasnim odlikovanjima, a Viktor pred kraj života dobiva i odlikovanje Predsjednika Republike Orden za narod sa zlatnim vijencem.

Građani  Pakracu vrlo su cijenili rad brače Del Maschio.

Preslika: Vatrogasna župa sreza Pakrac – Četa Lipik – Svjedodžba vatrogasnog časnika Stjepana Šergera iz Filipovca, godina 1934.

U lijevom donjem uglu potpis je tajnika Vatrogasne župe Pakrac Viktora Del Macshia. Svjedodžba se nalazi u arhivi dipl. prav. Damira Palatinuša iz Daruvara.

 

IVO ĆESIĆ, predsjednik društva, 

Uz pomoć Općinskog poglavarstva i Ive Ćesića kao predsjednika općine, 1929. godine nabavljena je motorna štrcaljka marke „Rozenbauer“ kapaciteta 600 litara u minuti sa 400 m tlačnih cijevi uz cijenu od 51000 dinara. To je bila prva motorna štrcaljka koje je društvo nabavilo.

Prilikom predaje priređena je proslava uz neizostavnu vatrogasnu zabavu na kojoj se slavilo duboko u noć.

 Elan vatrogasaca još je više porastao. Nova tehnika zahtijevala je i nova znanja, a za nova znanja potrebne su i vježbe. Uz pozorno promatranje, ali i organizaciju predsjednika općine Ive Ćesića održavane su vježbe sa novom tehnikom (motornom štrcaljkom).

Rudolf Cišper u svojoj knjizi 100 godina vatrogastva u Pakracu opisuje to ovako:

„Bilo je interesantno iz prikrajka promatrati kako su se izvodile vježbe. U predvečerje određenih dana, na dani znak trubom, jer sirene još nije bilo, vatrogasci bi se okupili u dvorištu Općinskog poglavarstva gdje je bilo spremište i odatle za čas pojurili, s vatrogasnim drvenim kolima na kojima je bila nova motorna štrcaljka, put kupališta gdje se održavala vježba. Potpaljena ambalaža pakračkih trgovaca već je stimulirala požar i vatrogasci su se bacili svim žarom da ga ugase. Vježbi je uvijek prisustvovalo mnoštvo radoznalog svijeta uživajući u spretnosti i nespretnosti naših vatrogasaca. Ovladavanje novom tehnikom nije išlo bez muke pa su mnogi vatrogasci a i gledaoci bili često puta mokri do kože. Na račun toga bilo je šale i smijeha.“

Godine 1931. pakrački odvjetnik dr. Karlo Legin predaje tadašnjem  predsjedniku Ivi Ćešiću vrpcu koju je 1886. godine darovala kuma vatrogasnog barjaka Marija Miler. Barjak se poslije njene smrti našao u njenoj stečevini.

Iste godine za dugogodišnje zasluge na razvijanju vatrogastva te spašavanju ljudskih života i imovine od požara i elementarnih nepogoda Dobrovoljno vatrogasno društvo Pakrac odlikovano je Ordenom sv. Save IV reda. 

MATIJA GRABRIĆ, ( 1887. –  1968.) - predsjednik društva, počasni član društva 1936. g.

Općinsko poglavarstvo trgovišta Pakrac 1930. godine nabavilo je auto-cisternu marke „Praga“ za polijevanje ulica. Nedugo zatim zaslugom Matije Grabrića na vozilo je ugrađena naprava za gašenje vatre pa je tako osposobljena da koristi i vatrogascima.

Zakonom o organizaciji vatrogastva od 15. srpnja 1933. godine Vatrogasna četa Pakrac, kako je tada glasio službeni naziv društva, preimenovana je 12. studenog 1933. u Dobrovoljno vatrogasno društvo Pakrac. To ime nosi i danas.

Tadašnje rukovodstvo društva sačinjavaju  Matija Grabrić, predsjednik,  Oto Golubić, zapovjednik, Viktor Del Maschio, zamjenik zapovjednika, Franjo Del Maschio, vođa penjača, Antun Pfeifer, vođa štrcara, Ivan Remenar, tajnik, Mirko Ćirinivić, blagajnik, Rudolf Cišper, st., vođa čuvara, Pero Petranović, vođa vidara i Jovan Pavlović, član odbora.

Društvo je tada imalo 24 aktivna člana operativca.

Rukovodstvo na čelu s predsjednikom, ujedno i predsjednikom općine Matijom Grabrićem, pristupa pripremama za izgradnju vatrogasnog doma i spremišta. Dne 30. kolovoza 1933. donesen je zaključak da se priđe pripremama za gradnju. Predračun troškova za izgradnju doma povjeren je na izradu ondašnjoj graditeljskoj firmi Stárek – Del Maschio, a predračun je iznosio 196413 dinara. Vlasnici navedene firme bili su dipl. ing. arhitekture Dragutin Karel Stárek ( zidarski dio firme) i braća Viktor i Franjo Del Maschio ( stolarsko – limarski dio).

Projektnu  dokumentaciju izradio je Dragutin Karel Stárek.

Premda nisu naišli na svesrdnu vanjsku pomoć u izgradnji doma svih faktora kojima su se obraćali, zahvaljujući upornosti članova, pomoći građana i pakračkih poduzeća, vatrogasni dom je ipak sagrađen nakon tri godine.

Sam toranj doma dominantna je figura u vizuri tadašnjeg grada Pakraca, a i danas je prepoznatljiv objekt koji dominira velikim dijelom pogleda na sam grad Pakrac. Danas nažalost nije u dobrom izdanju i valja očekivati njegovu obnovu. Šteta bi bila da Pakrac izgubi još jedan dio svog prepoznatljivog izgleda.   

 

Fotografija: Današnji izgled starog vatrogasnog doma iz 1936. godine. Snimio Matija Kulhavi 2. 5. 2020. godine.

Fotografija: Katica Kaja Valečić – viša vatrogasna časnica i Dražen Dražo Filipović – viši vatrogasni časnik na čelu poduže kolone vatrogasaca ulicama Pakraca. Snimljeno u ljeto 1983.

DRAGUTIN HOŠEK, predsjednik društva, pakrački trgovac

Dragutin je sin Franje Hošeka, doseljenika iz Češke, pakračkog gostioničara,  čovjeka koji je bio vrlo aktivan u političkom, sportskom i kulturnom životu Pakraca. U „Građanskoj gostioni“ u Pakracu, koju je posjedovao njegov otac, osnovan je Hrvatski Sokol Pakrac, a u istoj redovito su se mjesečno održavale građanske zabave s pozivnicama, te česti manji kazališni komadi i estradni programi. Zasigurno da je takvo okruženje djelovalo i na mladog Dragutina, pa je i on kao i otac bio vrlo društven čovjek i dobar organizator. No, za razliku od oca koji je volio sport, kulturu i vinogradarstvo, Dragutin  je više pažnje posvećivao trgovini, vatrogastvu i konjima. Pakrački „zlobnici“ tvrdili su, kako je Dragutin ipak najviše volio žene i dobru zabavu, i govorili su kako mu nije bilo teško svojim modernim fijakerom i prekrasnim konjima otići na dobru zabavu čak u Mađarsku.   

Kada se ima takove krasne konje valja ih i pokazivati, pa je Dragutin s istomišljenicima osnovao Hrvatski konjički Sokol Pakrac. Dakako da je bio i član Hrvatskog Sokola Pakrac.

Zajedno s ocem Franjom, bratom Josipom i ostalima, osnivač je nogometnog kluba „Hajduk“ Pakrac 1919. godine.

Predsjednikom DVD Pakrac postaje na održanoj godišnjoj skupštini 1936. godine i za njegova predsjedavanja završava se gradnja vatrogasnog doma i 4. svibnja 1936. svečano je dom predan na upotrebu.

U to vrijeme društvo je brojalo 27 izvršnih članova, a tri su člana prešla u rezervu. Časnički tečaj te godine polazili su članovi društva Antun Veltruský, Josip Grünvald i Josip Pervan i svi su ga položili.

Dana 3. 5. te godine odano je pismeno priznanje članovima DVD Ivanu Althaleru, Matiji Grabriću  i Izidoru Erbu čime ih se proglašava počasnim članovima DVD Pakrac.

Za vrijeme četiri ratne godine godišnje skupštine nisu održavane, a prestao je radom i upravni odbor.

Po uspostavljanju ustaške vlasti, ustaše su  naredile da se raspusti uprava društva, ali kako je Viktor Del Maschio bio jedini viši stručni vatrogasac, a on je imao povjerenje u sve članove odbora, uprava nije raspuštena.

 Poslije oslobođenja zemlje prva godišnja skupština održana je 31. ožujka 1946. godine. Izabrano je novo rukovodstvo u sastavu: Dragutin Hošek, predsjednik, Viktor Del Maschio, zapovjednik, Franjo Del Maschio, zamj. zapovjednika, Vinko Erb, tajnik, Ivan Novak, blagajnik, Stjepan Puhmajer, vođa penjača, Josip Kordić, vođa motorne štrcaljke, dr. Fedor Tomić, društveni liječnik, dr. sc.  Robert Mrazek, vođa zdravstvene ekipe, Đuro Radanović, prosvjetni referent, Antun Grbin spremištar, Josip Franić član.

U nadzorni odbor izabrani su Hinko Vogrinc, predsjednik i članovi Vinko Janković, Stjepan Lorković, Josip Hošek i Ivan Řiha.

Dragutin Hošek predsjednikom DVD –a biti će sve do 1957. godine kada je za predsjednika izabran Tomo Major.

Jedna od svečanih parada DVD-a Pakrac snimljena 1983. godine. Svečana povorka upravo prolazi pokraj starog Vatrogasnog doma. Fotografija iz arhive DVD-a Pakrac.

Za pisanje ove pripovijesti djelomično su korišteni podaci iz knjige „ 100 godina vatrogastva u Pakracu“,  Rudolfa Cišpera. Korištene fotografije su iz arhive  DVD –a Pakrac, Muzeja grada Pakraca i dipl. prav. Damira Palatinuša  iz Daruvara.

 

    Nastavak u idućem broju.

Daruvar, lipanj 2020.

Siniša Njegovan Stárek