Delfin
Delfin
Radio Daruvar 2

Kriza je skupa, ali nije sve tako sivo

16.04.2020. 08:50 | 781 pregleda | Kolumne

Piše:
Tomislav Ević

Svaka kriza koja pogađa veliki broj ljudi je skupa, bila ona uzrokovana ratom, represivnim sustavima, sankcijama ili širenjem bolesti poput ove krize u kojoj se cijeli svijet trenutno nalazi. Takvi sistemski poremećaji duboko potresaju uređena društva u kojima su ljudi naviknuti na ono što smatraju normalnim; da funkcionira zdravstvo, trgovina, promet, školstvo, komunalne usluge, dobava energenata i svega drugoga što im omogućava da žive u skladu sa standardom života na koji su do tada navikli.

Kriza u kojoj se trenutno nalazimo nije rezultat masovnog pomora ljudi radi najnovije bolesti za koju čovječanstvo još nema rješenja, već preventivnih radnji koje čovječanstvo poduzima kako do takvog razvoja situacije ne bi došlo. Ograničava se prometovanje ljudi i roba jer mi ljudi smo ti koji smo osnovni alat kojim se bolesti služe kako bi se proširile stoga je logično da uskraćivanjem virusu tog mehanizma za širenje slabi i njegova snaga.

No takva obrambena strategija ima i svojih nedostataka. Opći konsenzus gotovo svih svjetskih država je da se djeluje s ciljem zaštite stanovništva, posebno onih koji su najugroženija skupina na putu trenutno harajućeg virusa, tj. starije populacije i kroničnih bolesnika, i to pod svaku cijenu, makar takva strategija u konačnici rezultirala globalnom recesijom koja za sobom povlači pad gospodarskog rasta, standarda, kupovne moći, trgovinske razmjene, a koja neizbježno također djeluje i na zdravlje ljudi pogođenih recesijom. Onih koji su ostali bez posla, samim time i novca, koji su radi toga pod stresom koji ih može okrenuti prema devijantnim ponašanjima poput konzumacije alkohola, droga ili okretanje kriminalu, siromaštvo loše djeluje i na obitelji te može uzrokovati njihov raspad što za sobom donosi drugi niz problema itd.

Iako često čujemo da novac nije sve na svijetu on je svakako mjerilo svega, bez njega život je nezamisliv i o kojoj god da se valuti radilo novac je ono što čini da se „svijet okreće“ i ljudska vrsta napreduje. A tokovi novca su trenutno blago rečeno poremećeni, a neke djelatnosti su potpuno prestale s radom i zaradom. Radi otpora novom virusu prekinute su ili zabranjene mnoge aktivnosti koje okupljaju puno ljudi; prekinuta su sva sportska natjecanja, zatvoreni ugostiteljski objekti poput restorana i barova kroz koje prolazi velik broj ljudi, otkazane su predstave, koncerti i slična kulturna događanja, turizam više kao da ne postoji, ljudima se savjetuje da ostanu kod kuće i ne kreću se vani, a na snazi su i brojne druge mjere, poput djelomičnog zatvaranja granica ili potpune karantene određenih područja. Uvedene mjere možda podsjećaju na neka književna djela koja se bave represivnim režimima i idejama kontrole populacije ili stvarne primjere kojih kroz povijest nije nedostajalo, no političari i stručnjaci koji su angažirani na borbi protiv virusa složni su da su trenutne mjere neophodne kako bi se sve što prije vratilo u normalu jer u protivnom bi, da se ove trenutne mjere ne provode, sve vrlo brzo otišlo kvragu i povratak u normalu bi bio puno duži i mukotrpniji. Sve će nas to skupo koštati, a koliko točno znat ćemo tek dosta kasnije kada se sve primiri i brojke stave na papir.

Ono što je trenutna kriza Hrvatima donijela je prvenstveno strah i neizvjesnost što će biti jer se u medijima stalno broje mrtvi, a to teško da nekoga može ostaviti ravnodušnim. Ljudi su općenito skloni neracionalnom ponašanju, a kao što je to slučaj i drugdje u svijetu gdje je populacija pohrlila opskrbiti se osnovnim životnim potrepštinama, ni nas to nije zaobišlo. Početak takvog ponašanja se u Hrvatskoj nekako poklopio s izjavom ministra financija Zdravka Marića polovicom ožujka da neće biti nestašice hrane i osnovnih potrepština, kao i da su trgovine dobro opskrbljene. Općenito ljudi na ovim prostorima nisu navikli vjerovati političarima kada govore da će sve biti u redu ili općenito kad otvaraju usta pa su se požurili sami sebi stvoriti osjećaj sigurnosti opskrbljujući se zaštitnim sredstvima i puneći svoju smočnicu. S polica trgovina i ljekarni najprije su razgrabljene gumene rukavice, zaštitne maske i dezinfekcijska sredstva, a navala je bila i na kvasac, brašno, wc papir, sol, konzervirano voće, povrće i meso, smrznuta gotova jela, vino i žestoka pića. Nedugo zatim su neke od roba postale potpuno nedostupne, zaštitnih maski i dezinfekcijskih sredstava neko vrijeme nije uopće bilo, a kada su se opet pojavili na policama porasla je i njihova cijena, dezinfekcijskim sredstvima dvostruko, a zaštitnim maskama šesterostruko.

Prema pisanju LIDER-a, Državni inspektorat je vršio nadzor poštuju li trgovci Zakon o iznimnim mjerama kontrole cijena za proizvode kojima je Vlada dekretom ograničila cijene (dječja hrana, dječje pelene, tjestenina, brašno, jestivo ulje, šećer, sol, riža, mesne konzerve, jaja, riblje konzerve, voda za piće, deterdženti za rublje, zaštitne rukavice te sredstva za dezinfekciju vode, prostora i ruku). Državni inspektorat je izvijestio da je prošli tjedan sa 113 tržišnih inspektora obavio skoro 700 inspekcijskih nadzora i protiv 8 gospodarskih subjekata poduzeo upravne i prekršajne mjere. Svemu tome usprkos porasla je cijena potrošačke košarice jer su iz Državnog inspektorata utvrdili da je za oko 30 posto poskupilo brašno, dječja hrana, svježe meso, čak i konzerve. Iako državno ograničavanje cijena privatnim poduzetnicima dekretom u sustavu tržišne ekonomije u demokratski uređenoj državi zvuči nespojivo i skoro suludo, mjera je privremena i trebala bi otići skupa s virusom.

Kriza je skupa, što duže traje sve više uzima i u životima i u novcu, ali rekli bi ljudi svako zlo za neko dobro. U sveprisutnom pesimizmu koji nam je virus donio naziru se i neke dobrobiti. Smanjilo se globalno zagađenje, značajno se povećao broj ljudi koji rade od kuće, državna uprava postala je efikasnija jer je postalo jasno da se mnoštvo stvari može obaviti online bez odlaska u njihove urede i institucije, počelo se i raditi na zadovoljavanju domaćih potreba za zaštitnim maskama i respiratorima pokretanjem njihove proizvodnje u Hrvatskoj, ljudi se u većoj mjeri okreću proizvođačima hrane i OPG-ovima u svojoj sredini, obitelji provode više vremena zajedno, ljudi se solidariziraju i posvećuju vrijeme stvarima koje su dugo odgađali i shvaćaju što im je najvažnije u ovo vrijeme globalnih previranja, a bez čega mogu kad već moraju.

Epidemija će proći, čovječanstvo će nastaviti postojati, ljudi su otporni i fleksibilni i ne daju se tako lako iskorijeniti, a iz ove najnovije globalne krize trebamo učiti i iz nje izaći snažniji, složniji, sposobniji, efikasniji i odlučniji jer nove krize ne smijemo dočekati nespremni. A bit će ih još.