Korakom kroz šumu (IV. dio)
Piše:
Siniša Njegovan Starek
Panjevčica
Nakon prošlog broja Compasa, broja u kojemu sam u tekstu Korakom kroz šumu pisao o gljivama, javilo mi se nekoliko čitatelja o svojim aktivnostima u branju gljiva i pripravljanju istih. Poslali su i lijepe fotografije gljiva koje beru u svojim voćnjacima. Ovaj je tekst ponukan njihovim upitima, odnosno njihovim saznanjima o gljivama koje beru upravo sada u ovo kasno jesenje vrijeme. Vrijeme prije prvog ozbiljnog jesenjeg mraza. Ovaj tekst pišem i radi toga što jednu od tih gljiva nisam do sada spomenuo u svojim prethodnim tekstovima.
Nisam je u prethodnom tekstu spomenuo jer osobno tu gljivu nikada nisam brao, a niti pripravljao za jelo. Doduše tu sam gljivu jeo kao nadjev u bureku, ali to je bilo tako davno da sam na to i zaboravio.
U stručnim knjigama može se naći tvrdnja kako je ta gljiva „možda najukusnija gljiva za juhu, odlična i pirjana“.
Naime ovdje se radi o gljivi – panjevčica, panjevka (lat. Kuehneromyces mutabilis), jestivoj gljivi iz porodice strnišnica, iz reda lističarki.
Gljiva raste u gustim grmovima koji često prekriju cijele panjeve. Od tuda joj je i ime. Raste na svakovrsnom drveću, jedino nerado na hrastovom, a u Prekopakri, Pakracu i okolini voli „prekriti“ stare orahove panjeve. U novije se doba uspješno uzgaja na komadima drveta ili piljevini u plastičnim vrećicama.
Panjevčici veoma nalikuje opasno lažna panjevčica (Galerina marginata), s mirisom na brašno i bez čeha pod prstenom. Neki je zamjenjuju i sa sumporačama (Nematoloma fasciculare), također otrovnom vrstom, koja isto tako raste u grmovima na drvetu.
Dakako da valja dobro paziti prilikom branja tih ukusnih gljiva panjevčica.
Fotografija: Panjevčica, (lat. Kuehneromyces mutabilis), jestiva gljiva. Snimila Vjeruška Rodić na orahovom panju u Prekopakri 6. 9. 2023. godine.
Ljekovito bilje naših šuma i livada
Ispred malih šuma, odnosno na proplancima velikih šuma našeg kraja, te velikim šumskim pašnjacima može se pronaći podosta raznih vrsta ljekovitog bilja. Najčešće je to ljekovito bilje koje je nekada ovdašnje stanovništvo bralo za liječenje raznih bolesti. Dakako da ne mogu nabrojati sve to bilje, jer bi to nabrajanje zauzelo jako puno prostora, pa stoga navodim samo one najpoznatije i najčešće brane ljekovite biljke za spravljanje raznoraznih uvaraka (čajeva), odnosno liječenje raznih zdravstvenih tegoba.
Neke od tih biljaka ne rastu izravno u šumi, već su livadsko bilje, ali ih ipak svrstavam u ovaj tekst, jer su ipak na neki način povezani sa šumom.
Samo branje ili skupljanje ljekovitog bilja najlakše je pratiti prema godišnjem ciklusu, odnosno godišnjem kalendaru. Stanovnici bivše općine Pakrac, odnosno ovih naših krajeva najčešće su brali ljekovito bilje:
SIJEČANJ – imela bijela (plod), hren ljuti (korijen).
VELJAČA – hren (korijen), bor (pupoljci), kupina (korijen), bijela
Imela (plod).
OŽUJAK – ljubica (cvijet i list), maslačak (korijen), podbjel (cvijet),
gavez (korijen), plućnjak (biljka prije cvatnje), borovica
(dijelovi kore), encian- gorčica (korijen).
TRAVANJ – vrba (dijelovi kore), trnina (cvijet), jela i smreka (izdanci),
bijela imela (list), maslačak (cijela biljka), lipa (liko),
komorač (korijen), šumska jagoda (korijen), kupina (list). SVIBANJ – maslačak (nadzemni dio), majčina dušica ( nadzemni dio), velika kopriva (list i korijen), kupina i malina (cvijet i list), bazga (cvijet), gavez (nadzemni dio prije cvjetanja), trputac (list), dobričica (cvijet i list), vodopija (korijen), glog (cvijet), šumska jagoda (list), rosopas (korijen), anđelika (list), ranjenik ( cvijet), čičak (korijen i list), brđanka (korijen), tratinčica (cvijet i list).
Fotografija: Vodopija i slak (divlji ladolež). Snimio S. Nj. Stárek 20. 7. 2023. god. kod jezera Raminac pokraj Lipika.
LIPANJ – stolisnik (cijela biljka), vrkuta (nadzemni dio), bijeli sljez (cvijet), čestoslavica (list), majčina dušica (nadzemni dio), trputac (list), petoprsta (list), crni sljez (list i cvijet), kamilica ( list i cvijet), matičnjak (list), paprena metvica (nadzemni dio), gospina trava (nadzemni dio), vodopija (list i cvijet), slak (list), glog (cvijet), poljska preslica (nadzemni dio prije cvatnje), bokvica (list), valerijana ( list i cvijet).
SRPANJ – majčina dušica (nadzemni dio), kopriva velika (list i korijen), odoljen (list), divizma (cvijet i list), metvica (nadzemni dio), pastirska torbica (nadzemni dio), kičica (nadzemni dio), stolisnik (nadzemni dio).
KOLOVOZ – maslačak (korijen), majčina dušica (nadzemni dio), divizma (cvijet i list), bazga (korijen), trputac (list), crni sljez (cvijet i list), paprena metvica (nadzemni dio), matičnjak) (nadzemni dio), hmelj (cvijet), gospina trava (nadzemni dio), čičak (list), pelin (nadzemni dio), tratinčica (list i cvijet), stolisnik (nadzemni dio).
RUJAN – bijeli sljez (list i sjeme), medvjetka (list), hren (korijen), pelin (nadzemni dio), glog (plod), poljska preslica (nadzemni dio prije cvatnje), komorač (sjeme), slatka paprat (korijen), kupina (plod), bazga (plod), jarebika (plod), borovnica (plod), lješnjak (plod).
LISTOPAD – bijela imela (list), ljubica, maslačak, podbjel, odoljen, bazga, gavez, crni sljez, oman, hren, bijeli sljez, ( korijenje kod svih), komorač (sjeme), mrazovac, srčanik – gorčica (korijen).
STUDENI – iđirot, bijeli sljez, hren, sladić, (korijenje kod svih).
PROSINAC – bijela imela (list i plod), angelika (korijen), hren (korijen).
Kada i kako su brali ljekovito bilje? Listove su brali – odnosno listovi se beru u vrijeme kada biljka počinje cvjetati ili za vrijeme cvjetanja zbog toga što su tada već potpuno razvijeni i u to vrijeme sadrže najviše djelotvornih sastojaka. Listovi se beru za suha, po mogućnosti sunčana vremena, nakon što je rosa potpuno nestala.
Koru su skidali s grana u rano proljeće u vrijeme početka jačeg strujanja sokova. Cvijet se bere za vrijeme cvjetanja i to kada je potpuno otvoren. Pupoljci se beru u proljeće, dok se nisu još otvorili.
Korijenje i podanci beru se ujesen ili u rano proljeće, u vrijeme kada su biljke završile svoj godišnji rad.
Ubrano ljekovito bilje sušili su u većem prostoru koji je bio dovoljno topao i zračan i koji se koristio samo za takve svrhe. Najčešće je to bio tavan, zračan i zaštićen od jakog svjetla i nevremena. Poneko bilje seljaci su sušili i pod trjemovima svojih kuća.
Na višim terenima Psunja i Papuka seljaci su ubirali, sušili i čuvali ljekovitu biljku koje nema u nizinskim predjelima bivše općine Pakrac.
To je rijetka višegodišnja trajnica obična lisičina (Echium vulgare) ili lisičji rep. Slika dolje.
Fotografija: Obična lisičina (Echium vulgare) - snimio Matija Kulhavi na južnim padinama Papuka 20. 6. 2023. godine.
Obična lisičina (Echium vulgare) pomaže i kod respiratornih tegoba (za smanjenje kašlja i izbacivanje sekreta), proljeva (kod raznih infekcija crijeva ili od pokvarene hrane), za jačanje muške potencije (jedenje listova izaziva seksualnu želju), kod kožnih bolesti i nečistoća (opeklina, čireva, prišteva, raznih rana, ekcema te osjetljive kože – rabi se sok iz cijele biljke), koristi se i za izazivanje znojenja, te za jače mokrenje, te kod anemije i umora.
Cvjetove rabimo za liječenje opeklina i bijelih mrlja na koži. Sok iz svježe biljke rabi se za liječenje bolesti krvi (sok je gust te se razblaži s vodom u omjeru 1 : 10). Sjeme lisičine kuhano u vinu dobar je lijek za srce i melankolične osobe, a neki ga rabe i za jačanje muške potencije.
Pakračko polje, Žaba i mrazovac
Prije šezdesetak godina Pakračko polje nije se obrađivalo za uzgoj žitarica ili nekih drugih industrijskih biljaka, već je ta velika površina bila neobrađena, ali ispresijecana lateralnim kanalima bez nekog naročitog reda i plana.
Fotografija: Pakračko – lipičko polje i uređeni nekadašnji potok koji se slijevao s Kalvarije. Snimio S. Nj. Stárek 16. 11. 2023. godine.
S Kalvarije, odnosno predjela Markovac, slobodnim padom slijevala se voda koju možemo zvati i potokom, pa preko pitke vode gradske Česme, voda je dolazila u Pakračko polje, na područje gdje se danas nalaze sportski nogometni tereni, a dalje odande obradive površine za žitarice i druge plodine. Tu se voda razlijevala po polju ili ulazila u tu nedefiniranu mrežu iskopanih kanala. Tijekom lijepih dana djeca iz Pakraca, Japage i Šeovice hvatala su ribe, žabe i razne vodozemce po punim kanalima vode, a tijekom zime, sanjkala su se niz Gavrinicu ili klizala po zaleđenim površinama Pakračkog polja. Tada su taj predio Pakračkog polja zvali Žaba. Predio je dobio naziv po velikom mnoštvu raznih vrsta žaba čiji se svakodnevni koncert mogao čuti čak i na prekopakranskom brdu. Bili su to uglavnom vlažni travnjaci s ne baš kvalitetnom travom. Ipak, kakve god da su biljke rasle, dobar dio njih služio je za ispašu krava, konja, ovaca i koza.
Stoku koja je pasla tu oskudnu močvarnu travu najčešće su čuvala djeca iz okolnih sela, a pakračka djeca su dolazila kako bi se zajedno igrali po prostranim pašnjacima uz Pakru.
U mnoštvu te zaigrane pakračke djece bio je i Boro Grčević iz Bolničke ulice u Pakracu. Boro Grčević vrlo je nadareni likovni umjetnik, sada već naširoko poznati akvarelist. Boro Grčević je već kao dijete imao poseban dar zapažanja. Osim obične dječačke igre, njegova zapažanja bila su usmjerena i prema samom krajoliku, ali posebno prema detaljima tog krajolika. On bi zapažao i ono što drugi nisu vidjeli ili nisu znali vidjeti. Široka lepeza proljetnog cvijeća oduševljavala je njegovu stvarnost, ali i maštu. Ljetni cvjetovi visokog šaša, zeleni izduženi, cjevasti listovi biljke koju smo zvali zukva, žuto cvijeće močvarne perunike, a posebno roza - bijeli cvijet jesenjeg mrazovca golicali su njegovu fikciju pretvarajući je kasnije u zavidnu likovnu stvarnost.
Fotografija: Jesenski mrazovac ( lat. Colchicum autumnale) / Wikipedia.
Jest da je biljka mrazovac lijepa prenesena na slikarska platna, ili još ljepša u vodenastom okolišu na akvarel papiru, ali ipak, osnovna joj je namjena podosta drugačija. Brao je Boro tada blijedo-ljubičaste cvjetove mrazovca, uostalom kao i sva razigrana djeca iz Pakraca, a da nitko od njih nije znao da su to vrlo otrovni cvjetovi.
Jesenski mrazovac ili mrazovac je vrlo otrovna, ali i ljekovita biljka iz porodice mrazovki. Biljka je nalik šafranu, po obliku, šafranu koji cvate u proljeće. Mrazovac ima kratku stabljiku koja naraste početkom proljeća dok cvjetovi s laticama roza-bijele do blijedo-ljubičaste boje javljaju se u jesen. Između nekoliko prizemnih listova sabljastog oblika razvija se tobolac s otrovnim sjemenkama. Znanstveni naziv biljke je Colchicum autumnale. Ime roda Colchicum dano je prema Colchisu, području uz Crno more na tlu današnje Gruzije koje je u grčkoj mitologiji poznato po otrovnim biljkama, kao i domovini moćne čarobnice Medeje prema legendama iz grčke mitologije.
Svi dijelovi mrazovca sadrže otrovne alkaloide od kojih je najpoznatiji kolhicin zbog čega je biljka poznata pod nazivom biljni arsen. Kolhicin se koristi u medicini, međutim vrlo je suženog terapeutskog djelovanja te nije za laičku upotrebu. . Zabilježeni su slučajevi kobnog trovanja kod ljudi koji su ga zamijenili za medvjeđi luk (Allium ursinum). Znakovi otrovanja jave se 2-5 sata nakon konzumiranja. Početni simptomi su mučnina, povraćanje, grčevi u trbuhu i proljev, disanje srca postaje usporeno te zbog zatajenja centara za disanje i krvotoka dolazi do smrti za 2-3 dana. Otrovna doza je oko 60 listova ili 10 g sjemenki. Tom otrovnom biljkom znale su se otrovati i životinje ( konji, svinje i goveda) na ispaši, jer je na takovim mjestima oskudan izbor kvalitetnih trava, a to sve radi vlažnog tla.
Na području Pakračkog polja, odnosno Žabe, tlo je podosta vlažno, što je upravo odgovaralo kako bi jesenski mrazovac u velikim količinama rastao na tom teškom, vlažnom tlu.
Jugozapadno od predjela Žabe, odnosno prema Lipiku i Lipičkom polju, tlo je skoro jednako vlažno, odnosno jednako su vlažni pašnjaci kao i u Pakračkom polju. No, sada tlo i vlažne pašnjake natapa potok Šeovica, koji poslije broda (prijelaz preko vode) u selu Skenderovac ulazi u Lipičko polje i to polje natapa svojim vodama. Dakako da tlo još više čini vlažnim rijeka Pakra prigodom svake veće poplave. Potok Šeovica i rijeka Pakra susreću se ispod brda Mačkovac kod Donjeg Čaglića gdje tvore povećane vode rijeke Pakre iz čijeg korita se natapa Lipičko polje. Svi uvjeti potrebni za rast lukovica jesenskog mrazovca su ispunjeni i taj roza do blijedo ljubičasti cvijet u velikom mnoštvu uspijeva sve do prvih kuća naselja Lipik.
Tako bogate vlažne pašnjake prekrivene cvjetovima mrazovca itekako su znali iskoristiti stanovnici Pakraca, Lipika i okolnih sela. U jesen su srpom žnjeli, odnosno brali osušene otrovne tobolce mrazovca i u velikim jutenim vrećama prodavali poljoprivrednoj zadruzi ili raznim otkupljivačima u otkup za farmaceutsku industriju. Poneki berači su na taj način znali podosta obogatiti svoj kućni prihod.
Daruvar, 9. 11. 2023. Siniša Njegovan Stárek
Brzaci i virovi Pakre (III. dio)
Brzaci i virovi Pakre (II. dio)
Brzaci i virovi s Pakre (I. dio)
Priče iz mlina: Mlinski i politički utezi
Priče iz mlina: Rika jelena (2.)
Priče iz mlina: Rika jelena (1.)
Straho i direktor "Budućnosti" Pakrac
Filipovačka ciglana i ciglari iz Ploštine (II. dio)
Filipovačka ciglana i ciglari iz Ploštine (I. dio)
Osmoškolci iz Prekopakre/Pakrac - Beirut via Ljubljana
Barun Franjo Trenk i panduri (3.)
Barun Franjo Trenk i Pakrac (2.)
Barun Franjo Trenk u Pakracu i Požegi (1.)
Sokolska društva: Previranje i raskol
Pakračka sokolska društva: "Hrvat tko je - Sokol da je!"
Pakračka sokolska društva: Sokoli i Aquae Balissae
Oslobađanje Lipika - svjedočenje vojnika
Pravda je ponekad kao paučina – propušta ptice, a zadržava komarce
MOJI POSLJEDNJI DANI U PAKRAČKOJ BOLNICI: Sjećanja mr. ing. Đurđice Vicković
Pakrački vatrogasci (III. dio)
Doseljavanje Čeha na područje bivše Općine Pakrac (II. dio)
Doseljavanje Čeha na područje bivše Općine Pakrac (I. dio)
Gradnja željezničke pruge Barč - Daruvar - Pakrac (II. dio)
Gradnja željezničke pruge Barč - Daruvar - Pakrac (I. dio)
Pripovijesti iz pakračke i lipičke povijesti: Stradanje i spašavanje knjižnice u Pakracu (2.)
Pripovijesti iz pakračke i lipičke povijesti: Stradanje i spašavanje knjižnice u Pakracu (1.)
Pripovijesti iz pakračke i lipičke povijesti: Rimski nadgrobni spomenici iz Kusonja i Brusnika
Dva romana, Martin Kukučin - Peter Štrelinger
Pripovijesti iz pakračke i lipičke povijesti: Ogranak Matice hrvatske, Pakrac
Pripovijesti iz pakračke i lipičke povijesti
