LIRA okomiti
LIRA okomiti
Toplice Lipik 960x150_nsl
PRIČE I HUMORESKE S OBALE PAKRE

Mlin na rijeci Pakri

21.12.2022. 09:39 | 9455 pregleda | Kolumne

Piše:
Siniša Njegovan Starek

 

Upoznavanje      

Bilo je to točno prije pedeset godina kada sam upoznao Rudolfa Fialu mlinara iz Lipika. Polako sam se upoznavao s proizvodnim kapacitetima poduzeća u kojemu sam se nedavno uposlio, pa sam tako došao i u mlin u Lipiku. Rudolf Fiala je upravo nekako otišao u zasluženu mirovinu, ali je još svakodnevno dolazio u mlin kako bi pomogao oko organizacije posla, jer njegovim odlaskom nastao je problem oko organizacije proizvodnje u mlinu.

 

Fotografija: Četverogodišnja Zdenka Fiala ispred stambene zgrade i mlina obitelji Rudolfa Fiale iz Lipika. Snimljeno 1947. godine. Fotografija u vlasništvu Zdenke Fiala Šturlan iz Kutine.

Naime, prije Drugog svjetskog rata mlin je bio u vlasništvu Rudolfa Fijale. Rudolf Fijala je kupio stari mlin u Lipiku na javnoj dražbi 1936. godine. Od 1938. godine on na mjestu starog mlina gradi novu zgradu mlina, a tijekom 1940. godine gradi i novu branu pred mlinom. Prednacrte za gradnju mlina i gradnju brane izrađuje mu dipl. ing. arh. Dragutin Karel Stárek. Dali je taj graditelj pravio glavni nacrt i gradio Fialin mlin u Lipiku nemam vjerodostojnih dokumenata. Imam jedino prednacrte,  skice i tehničke opise potrebne za gradnju brane i skladišta pored mlina, koje je radio arhitekta Karel Dragutin Stárek.

Fotografija: Gradnja Fialinog mlina u Lipiku tijekom 1938. godine.  Fotografija u vlasništvu gđe. Zdenke Fiala Šturlan iz Kutine.

Preci Rudolfa Fiale doselili su se iz Češke, mjesta Chlumek ( Vysočina) sredinom 1882. godine. Podaci o obitelji Fiala vode se u Chlumku već 450  godina. Samo prezime Fiala je češkog podrijetla, a prema Češko-hrvatskom rječniku Jaroslava Merhauta znači – filala f šeboj m bot. ljubičina f ( Cheiranthus).

Prema podacima do kojih sam došao, zahvaljujući gospodinu Josipu Pepi Fiali iz Donjih Sređana,  podaci su  za njegove pretke, odnosno pretke Rudolfa Fiale iz Lipika, a to su podaci:  Antonin Fiala ( 1802 – 1886) i Rozalie Fiala ( 1802 - ?). To su pradjed i prabaka Rudolfa Fiale iz Lipika.

Isti bračni par imao je nekoliko djece, ali je na područje tadašnje kraljevine Slavonije doselio samo Jan Fiala ( r. 23. 11. 1840.) zajedno s Jozefom Fiala (r. 28. 02. 1846.)  1882. godine u selo Trojeglava kod Daruvara. Bračni par Fiala doselio je u Slavoniju sa šestero djece:

Jan (r. 17. 10. 1867.), František (r. 01. 12. 1869.), Františka ( r. 15. 11. 1871.), Gabriel (r. 24. 10. 1873.), Inocenc (r. 28. 07. 1876.), Josefa (r. 28. 2. 1879.)

Gabriel Fijala (1873.) ženi se za Mariju Bervida iz Trojeglave čija obitelj posjeduje mlin u Trojeglavi. Godine 1910. supružnici Fiala kupuju mlin u Jagmi za 4000 K. i s četvero djece sele  iz Trojeglave u Jagmu. U Jagmi im se vrlo brzo poslije doseljenja rodilo još dvoje djece.

Supružnici Gabriel i Marija imaju šestero djece: Mariju( 10.2. 1901.), Franciska (1.9. 1902.), Rudolf (14. 4. 1906.), Inocenc (7. 7. 1908.), Josipa (4. 3. 1911. ) i Stevo (Stjepan) ( 24. 7. 1912.).

Rudolf Fiala oženio se 3. 11. 1940. u Čagliću s Bosiljkom Acketom koja je bila učiteljica u Jagmi. Njihov brak priječila je zakonska uredba još iz Austro-ugarske po kojoj se učiteljice ne smiju udavati. Oženili su se tek nakon promjene ovog zakona. Iz Jagme preseljavaju u Lipik, gdje je Rudolf već kupio stari mlin na rijeci Pakri. U braku im se rodilo dvoje djece Zlatko i Zdenka.

U Drugom svjetskom ratu Rudolf Fijala surađivao je s antifašistima. Zbog svoje stručnosti i odnosa prema svojoj okolini,  bio je vrlo cijenjen i u poslijeratnom periodu. No, godine 1948. njegov mlin u Lipiku bude nacionaliziran. Bude mu nacionalizirano i cijelo imanje oko mlina. Mlin postaje sastavnim dijelom Mlinskog poduzeća, a zatim ZUP- a „Jedinstvo“ Pakrac. Obitelj Fiala ulaže žalbu na rješenje o nacionalizaciji i bude im vraćena obiteljska kuća, gospodarske zgrade i zemlja, ali su mlin, brana i jaz i dalje  ostali u državnom vlasništvu.

Rudolf Fiala nastavio je raditi u mlinu kao poslovođa mlina sve do svoje mirovine, iako to baš i nije bilo tako lako raditi u svome mlinu, a odgovarati drugima kao da je to njihov mlin, a isti se u mlinarstvo ništa ili slabo razumiju. Dobro obučenih mlinara bilo je vrlo malo u to vrijeme, a naročito odmah  poslije rata bilo je teško  naći dobro osposobljenog mlinara. Nije bilo lako ni kasnije, jer više nije bilo prave izobrazbe, odnosno naukovanja za mlinara. Mlađi kadrovi dolazili su u mlin nedovoljno obučeni za tu vrstu mlinske tehnologije koja je svakim danom napredovala. 

Upravo u jesen 1971. godine, kada sam se zaposlio u ZUP „Jedinstvo“ Pakrac i  došao u radni posjet  mlinu u Lipiku, umirovljenik Rudolf Fiala je vršio organizaciju mlinskih poslova, jer novi poslovođa je tek  bio postavljen i upoznavao se s tehnološkim procesima toga mlina. Nešto prije novog poslovođe  u taj mlin je raspoređen i mladi neiskusni vođa smjene, kao prelazno rješenje do dolaska novog poslovođe. Uglavnom, odlaskom Rudolfa Fiale u mirovinu nastao je problem u organizaciji posla samog mlina, pa je stoga on pripomagao organizaciji posla koliko je mogao. Sama organizacija posla u mlinu ni nije bila tako jednostavna, jer je svakodnevno nedostajao po neki sposoban, obučeni mlinar za normalnu proizvodnju u tri smjene. Naime, za normalan rad mlina nedostajalo je više mlinara koje nesposobna uprava poduzeća nikako nije pronalazila niti zapošljavala.

Znalo se dogoditi da su u mlinu radila tek dvojica mlinara i to poslovođa mlina i priučeni mlinarski radnik, što je svakako nedovoljno bilo za normalnu proizvodnju mlina, te još i posluživanje mušterija – seljaka iz okolnih sela, koji su znali dolaziti s kolima punih vreća suhe pšenice ili raži. Dakako da teške vreće pune pšenice nisu same htjele ući u mlin, niti brašno samo izići iz mlina. A  kada poslovođa mlina ima preko 65 godina, tada su vreće još teže i „neposlušnije“.

Fotografija: Rudolf Fiala ispred ulaza u Zagrebački velesajam. Snimljeno krajem 50 – tih godina prošlog stoljeća. Fotografija u vlasništvu gđe. Zdenke Fiala Šturlan iz Kutine.

Prášek, mládek, stárek

Kada sam došao u mlin Rudolf Fiala me vrlo lijepo dočekao. Bio je to uistinu fini, uglađeni čovjek lijepih manira, prijateljskog ponašanja. Tek što sam izustio riječi pozdrava Rudolf mi kaže:

- Ja sam ono - što ste vi.-

Podosta su me začudile njegove riječi, jer nisam mogao shvatiti što je time htio kazati.  Uvidjevši moje čuđenje Rudolf smirenim glasom nastavi svoje kratko objašnjenje.

- Ove riječi, što ja sada vama govorim, te riječi je meni kazao vaš djed, arhitekt, prije 30 godina, kada je radio projekte za ovu moju mlinsku branu i skladište za pšenicu i mlinske proizvode, koje vidite pred sobom.

 

Preslika iz bilježnice za skice i natuknice: Prijedlog dopisa kojega je sačinio arhitekta Dragutin Karel Stárek za vlasnika mlina Rudolfa Fialu. Prijedlog se odnosi na ugradbu mlina na turbinu na rijeci (potoku) Pakra kod Lipika. Zanimljiv je datum naveden u toj skici dopisa – 10. II 1940. godine. Bilježnica u vlasništvu autora teksta.

Nakon tih njegovih riječi, postalo mi je jasno što je poanta one prve rečenice.

Naime, u češkom jeziku postoje nazivi za određene poslove u mlinskoj industriji, kojih u hrvatskom jeziku nema. Tako za radnike ili radna mjesta  u mlinskim poslovima Česi imaju nazive:

Preslika iz bilježnice za skice i natuknice potrebne za izradu glavnog projekta. Skice i izračuni se nalaze u bilježnici dipl. ing. arh. Dragutina Stáreka, koji je te skice radio prema zamolbi Rudolfa Fiale. Bilježnica u vlasništvu S. Nj. Stáreka.

PRÁŠEK – onaj koji se uči za mlinara – čisti mlin, nosi vreće, odnosi smeće;

MLÁDEK – već izučeni mlinar, radi sa mlinskim strojevima - od valjaka do sita;

STÁREK – nad-mlinar, šef mlina, glavni tehnolog, odgovoran za kvalitetu brašna i količinu prašine.

Vidjevši moje nasmiješeno lice, gospodinu nad-mlinaru Fiali odmah je bilo jasno da sam razumio njegovu poruku, a posebno ga je razveselila činjenica, što sam mu tako stavio do znanja da mi je djed pričao o gradnji njegova mlina.  

Eto, vidite ja sam stárek ( nad – mlinar) , baš kao i vi Stárek – reče gospodin Fiala uz blagi osmjeh pun simpatija prema meni.

Uz vrlo ugodan razgovor  i objašnjavanja o radu mlina, obiđemo cijeli mlin, od podruma do tavana, pa zatim lijepo održavanu mlinsku branu, te mlinska skladišta uz rijeku Pakru.

- Mogu li vam pokazati nešto što nije mlinarstvo, ali je moj hobi. Volim mlin, i posao mlinara, ali ovo što ću vam pokazati mene odmara i zabavlja poslije huke mlinskih valjaka, zujanja mlinskog remenja i teških vreća pšenice i brašna – blagim smirenim tonom reče gospodin Fiala.

- Dapače, volio bih to vidjeti –

I bilo mi je zaista drago da mi je  htio to pokazati. Velika prostorija puna lijepih lovačkih trofeja: trofejnih jelenskih rogova, rogova srndaća, svinjskih kljova i cijelih prepariranih glava, prepariranih raznih ptica i manjih sisavaca i još podosta toga. Pravi mali lovački muzej. Naime, Rudolf Fiala je bio strastveni lovac, i vrlo uspješan lovac. Vrlo često odlazio bi u lov s Matom Martinovićem, mesarom iz Pakraca, a posebno je volio odlaziti u lov za  vrijeme  rike jelena na Psunju. Rudolf i Mato Martinović često su bili promatrači znamenite rike jelena na padinama Psunja. To je za Rudolfa bio poseban događaj, na koji bi se pripremao nekoliko dana i u danima kada je već dobrano prešao sedamdeset godina. Doduše, ja ne volim lov, ali izlošci su zaista bili lijepi i lijepo složeni.   

 

Fotografija: Lovci na zimskim padinama Psunja. Visoki lovac u šubari je Rudolfov prijatelj Mato Martinović. Fotografija u vlasništvu gospođice Dijane Martinović iz Pakraca, unuke Mate Martinovića.

Često se sjetim na taj dan i provedeno vrijeme s gospodinom Rudolfom Fialom. Taj dan mi je zaista ostao u lijepom sjećanju, sjećanju na Rudolfa Fialu, odnosno na dva stáreka u jednom mlinu na rijeci Pakri u gradu  Lipiku.

Daruvar, srpanj 2021. – listopad 2022.       Siniša Njegovan Stárek    

ARHIVA:

Priče iz mlina: Rika jelena (2.)

Priče iz mlina: Rika jelena (1.)

Glazbeno ljubavno pismo

Strahijade: Pakrački korzo

Dirigent

Radničko odmaralište na Krku

Straho i direktor "Budućnosti" Pakrac

"Strahijade": Straho i Yamaha

Filipovačka ciglana i ciglari iz Ploštine (II. dio)

Filipovačka ciglana i ciglari iz Ploštine (I. dio)

Kavaliri s crvenom ružom

Urar Štefo iz glavne ulice

Osmoškolci iz Prekopakre/Pakrac - Beirut via Ljubljana

Pakrački dekret

Trenk, Laudon i panduri (4.)

Barun Franjo Trenk i panduri (3.)

Barun Franjo Trenk i Pakrac (2.)

Barun Franjo Trenk u Pakracu i Požegi (1.)

Sokolska društva: Previranje i raskol

Sokoli i politika

Pakračka sokolska društva: "Hrvat tko je - Sokol da je!"

Pakračka sokolska društva: Sokoli i Aquae Balissae

Oslobađanje Lipika - svjedočenje vojnika

Pravda je ponekad kao paučina – propušta ptice, a zadržava komarce

MOJI POSLJEDNJI DANI U PAKRAČKOJ BOLNICI: Sjećanja mr. ing. Đurđice Vicković

Pakrački vatrogasci (III. dio)

Pakrački vatrogasci (II. dio)

Pakrački vatrogasci (I. dio)

Doseljavanje Čeha na područje bivše Općine Pakrac (II. dio)

Doseljavanje Čeha na područje bivše Općine Pakrac (I. dio)

Gradnja željezničke pruge Barč - Daruvar - Pakrac (II. dio)

Gradnja željezničke pruge Barč - Daruvar - Pakrac (I. dio)

Pripovijesti iz pakračke i lipičke povijesti: Stradanje i spašavanje knjižnice u Pakracu (2.)

Pripovijesti iz pakračke i lipičke povijesti: Stradanje i spašavanje knjižnice u Pakracu (1.)

Pripovijesti iz pakračke i lipičke povijesti: Rimski nadgrobni spomenici iz Kusonja i Brusnika

Dva romana, Martin Kukučin - Peter Štrelinger

Pripovijesti iz pakračke i lipičke povijesti: Ogranak Matice hrvatske, Pakrac

Pripovijesti iz pakračke i lipičke povijesti


LIRA ispod članka