delfin3
LIPIK test
Hotel Pakrac 365

VIRTUALNA IZLOŽBA: Kraslice u Lipiku

02.04.2021. 22:22 | 598 pregleda | Lifestyle

Piše:
Jasna Molnar-Kukić

Iako riječ „pandemija“ nerado slušamo zadnjih godinu dana,  nepobitna je činjenica da nam je ona uskratila mnoga društvena i kulturna događanja u našoj knjižnici, a samim time i u Lipiku.  Posjetitelji naših radionica i izložaba uoči Uskrsa navikli su na šušur, pjesmu i druženje tih dana, no za to ćemo svi mi, kako prognoze kažu, pričekati još neko vrijeme. Da bi barem malo unijeli dašak blagdana u vaše domove, pripremili smo vam virtualnu izložbu Snježane Božić iz Koprivnice.

Snježana je  idejna začetnica  Likovne kolonije „Lipiku s ljubavlju“, još davne 1997.godine, kada je 150 umjetnika darovalo 170 radova, kao potpora našem razrušenom gradu.  Dobitnica je Nagrade Grada Lipika za doprinos u kulturi.

Danas Snježanu i njenog oca Dragutina predstavljamo virtualnom izložbom  „Kraslice u Lipiku“, kojom nam predstavljaju način ukrašavanja pisanica zukvom. Taj tradicionalni način ukrašavanja, iz Slovačke je prenesen krajem 19. stoljeća u Lipik, doseljavanjem obitelji Galko iz  Trenčina (Slovačka).

Uživajte u izložbi, sretni i radosni ovi uskršnji blagdani svima vama i vašim obiteljima!

 

 

 

USKRSNA UKRAŠENA JAJA („KRASLICE“, na slovačkom)

IZVORNA TRADICIJA IZ SLOVAČKE DONIJETA U SLAVONIJU (LIPIK) KRAJEM 19. STOLJEĆA

 

Doseljavanje obitelji Galko iz Slovačke u Slavoniju

 

Krajem 19. stoljeća, (oko 1880./1890.) doseljavaju iz Slovačke, iz Trenčina, obitelj Galko s djecom (mojem ocu pradjed i prabaka). Oni su se nastanili u mjestu Jagma, pored Lipika.

 

Njihov sin Mihalj i Ana (rođena Kmecik), bili su početkom 20. stoljeća vlasnici mlina u Jagmi (mojem ocu djed i baka). Imali su osmero djece, među njima bila je Marija koja se tamo rodila 1909., mojemu ocu majka (meni baka). Nakon 1910. iz Jagme preseljavaju se u Lipik, gdje su se rodili moj otac  Dragutin (1929.) i sestra Marija (1930.), od majke Marije (rođene Galko), krojačice i oca Božić Franje (vlasnika mesnice). (Obiteljska fotografija u privitku)

 

(Podatci o mlinu u Jagmi u vlasništu obitelji Galko, početkom 20. stoljeća, i ostali podatci nalaze se u Zborniku Povijesnog društva Pakrac – Lipik (Broj 11, 2019.)

 

Moj otac Dragutin (rođen 1929.), završio je Učiteljsku školu u Pakracu. Po završetku dobiva službu u Lici (mjesto Rudinka, općina Perušić), zatim 1951. u Podravini (ravnatelj škole u Molvama). U Molvama sam rođena ja (Snježana), 1958., od oca Dragutina i majke Slavice (također učiteljice, iz Podravine). Godine 1962. doseljavamo u  Koprivnicu (otac završava zemljopis, predaje u osnovnoj školi, a majka razrednu nastavu). Otac i danas živi u Koprivnici.

Godine 1977., nakon gimnazije, odlazim u Zagreb. Radni vijek provela sam na FER-u kao tajnica u Zavodu za primijenjenu fiziku. U svijetu umjetnosti, slikarstva i pisane riječi, prisutna sam gotovo 50-tak godina.

Od 1974. izlažem na mnogobrojnim izložbama, na svjetskim izložbama u Parizu, Londonu, Beču, u domovini i inozemstvu, organiziram i mnoge humanitarne izložbe darujući mnogobrojna djela za pomoć („Lipiku s ljubavlju“, itd.), vodim likovno udruženje. Slika istaknutog znanstvenika Ruđera Boškovića (ulje na platnu), nalazi se u Dvorani slavnih Sveučilišta u Paviji (Italija). Svetom Papi Ivanu Pavlu II darovala sam  sliku Blaženog Alojzija Stepinca te mi je Sveti Otac pismeno udjelio Apostolski blagoslov. Ilustrirala sam više knjiga (prof. D. Žubrinić, „Gitara za radoznalce“) i zbirki pjesama (Mile Pecić, župnik iz Slunja, „Stihovi u ratu i progonstvu“). Objavljujem prozu, uvrštena sam u mnoge edicije likovne umjetnosti kod nas i u svijetu. Zajedno s ocem Dragutinom, njegujem izvornu tradiciju ukrašavanja uskrsnih jaja zukvom koju su njegovi preci donijeli iz Slovačke.

Članica sam Matice Hrvatske, Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika (HKDPD), Društva prijatelja glagoljice (DPG), “), Društva hrvatsko-slovačkog prijateljstva, Hrvatskog društva naivnih umjetnika (HDNU), Hrvatskog likovnog društva „Spektar“ (HLD“S), i dr.

Adresa: Masarykova 24, 10000 Zagreb, Hrvatska, E-mail: sbozic1958@gmail.com; web: snjezana-bozic.from.hr

Ukrašavanje jaja izvornom tradicijskom tehnikom zukvom i vunicom

Moj otac je kao dijete, s 10 godina, (1939. i 1940.),  vidio kako njegova mama i baka ukrašavaju jaja za Uskrs.  On i njegova sestra, pomagali su čistiti zukvu i iz nje izvlačiti srčiku. Naime, močvarna biljka zukva bila je dugačka i dosta čvrsta te iz nje nije bilo lako izvući srčiku koja je bila mekana i lako se lomila. Srčika je trebala biti što dulja kako bi ornamenti na jajima bili što ljepši.

Za ovu autohtonu tehniku ukrašavanja jaja bilo je potrebno: ispuhano jaje, zukva (srčika), vuna, vunica i ljepilo koje se radilo od brašna i vode, posebne gustoće. Na ispuhana kokošja jaja, nanosilo se ljepilo i u vijugavim ornamentima ljepila srčika, okolo cijelog jajeta. Između bi se napravili motivi s narodne nošnje, cvijeća, ptica, leptira, već prema inspiraciji. To bi se radilo od srčike koja bi se ljepila na jaja. Zatim bi se vuna i vunica kombinirale između. Jaja su bila šarolika i nije bilo kopije niti dva ista. Još bi se na jaje zalijepio „coflek“ od vune tako da se jaje moglo objesiti. Moja baka nosila je ovako ukrašena jaja u Zagreb, izlagala ih i prodavala na Jelačić placu (1939. i 1940.). Kasnije je sve to zamrlo jer se nije smjelo u crkvu niti slaviti Uskrs.

Moj otac želio je prenijeti ovu izvornu tradiciju na mene kako bi ostala zabilježena za povijest. Vrlo malo je onih koji se sjećaju ovog načina ukrašavanja jaja jer je donijeta prije više od 100 godina iz Slovačke, a nije prenijeta na mlađe generacije. Ovom tehnikom moj otac i ja ukrašavamo jaja već treću godinu (od 2019.). (Njoj me naučio još 1990.). Radimo ponekad po 5, 6, 10 i više sati na jednom jajetu, ponekad u fazama i nekoliko dana. Na nekima su motivi narodne nošnje, hrvatskog pletera i hrvatske glagoljice. Ovako ukrašena jaja izlagali smo prošle i ove godine za Međunarodni dan boja, u Zagrebu. Stvaramo fundus ovako ukrašenih jaja kako bi sačuvali  zbirku za sadašnja i buduća vremena. Za povijest.

U Zagrebu, 28. ožujka 2021.                                                              Snježana Božić