Dvije Alme su svojom ostavštinom dokazale kako je život jači od smrti

Četverodnevna manifestacija 21. „Dana Osnovne glazbene škole Pakrac“ započela je predavanjem Marijane Pintar organiziranim kroz suradnju s Austrijskim kulturnim forumom u povodu 110. obljetnice rođenja Alme Rose, violinistice i dirigentice bečkog djevojačkog orkestra Wiener Walzermadeln te dirigentice ženskog orkestra u nacističkom konc-logoru Auschwitz.

Velika violinistica Alma Rose (1906-1944.) je ime  dobila po ujni Almi Mahler (1879-1964.), također nadarenoj glazbenici čija je glazbena karijera stala udajom za poznatog glazbenog umjetnika i skladatelja Gustava Mahlera. Međutim, kasniji život Alme Mahler prožet je i drugim vezama s više znamenitih umjetnika. Ljubavnom vezom sa slikarom Oskarom Kokoschkom, drugim suprugom arhitektom Walterom Gropiusom te trećim suprugom pjesnikom i književnikom Franzom Werfelom. Dramatičnu notu njezinom životu dodaje smrt troje od četvero njezine djece tijekom mladosti.

Tragičan, ali požrtvovan život violinistice Alme Rose prenesen je u novinskoj priči „Jedan život za dvije violine“ nakon 2. Svjetskog rata. Iako su Alma i njezin otac Arnold Rose, također vrhunski violinist i prvak Bečke državne opere, zbog svog židovskog porijekla u bijegu od nacista zajedno stigli u London zbog teškog života novoj sredini koja kao što je to danas slučaj nije prihvaćala izbjeglice, ona se vratila u Nizozemsku gdje je mogla lakše zaraditi sviranjem zahvaljujući poznanstvima. To je učinila kako njezin otac ne bi morao prodati svoju Stradivarijevu violinu „Misa“, a svoju violinu prije pokušaja bijega pred nacistima u Švicarsku uspjela je spasiti te sa slikom povjeriti prijateljima. Nakon rata njezinu violinu dvije časne sestre donijele su 1945. u London njezinom ocu koji je nastavio svirati na njoj do smrti 1946. godine.

Nakon rata Almina violina je iz ruku violinista Felixa Eila, učenika Arnolda Rose, svirala s prvog mjesta orkestra Metropolitan Opere, a od 2001. godine u vlasništvu je vrhunskog ruskog violinista i pedagoga Zachara Brona. Stradivarija violina „Misa“ od Alminog oca 2006. godine se vratila u Austriju jer ju je prepoznavši njenu kulturološku vrijednost otkupila austrijska nacionalna banka te se kao dio zbirke starih instrumenata nalazi u trajnoj posudbi u rukama koncertnog majstora orkestra Bečke državne opere, mjesta na kojem je prije 70 godina svirao Arnold Rose.    

Muzikologinja Marijana Pintar kroz predavanje je usporedila dramatične sudbine ovih snažnih žena koje su ostavile za sobom zamjetan trag istaknuvši važnost glazbe koja je za mnoge žene bila distanca između života i smrti, čak i u nacističkom logoru kao što je bio Auschwitz gdje je umrla Alma Rose. „Sve to zajedno objedinjuje priču o dvije ženske sudbine i dvije žene koje su unatoč tim dramatičnim elementima u svojim životima zadržale dostojanstvo, životni optimizam i snagu u najtežim trenucima. Svojom su iznimnom ljudskom i umjetničkom ostavštinom dokazale kako je život jači od smrti.“, zaključila je muzikologinja Marijana Pintar, a predavanje je završilo uz životnu snagu i optimizam valcera Josefa Lannera kojeg su otplesale „dvije Alme“. Tijekom predavanja u plesnim izvedbama na koreografiju Desanke Virant nastupile su Martina Tomić i Iva Šolčić, balerine zagrebačkog HNK, a mogla se čuti i originalna snimka iz 1928. godine Bachovog koncerta za dvije violine u izvedbi Alme i Arnolda Rose.

Marijana Pintar je profesorica glazbene kulture trenutno zaposlena u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža kao urednica za struke glazba i balet u redakciji Hrvatski biografski leksikon. Unazad dvadesetak godina sudjelovala je u radu ili organizirala niz muzikoloških skupova te već održala nekoliko predavanja u Pakracu.