Sven Nikles uspješno nastupio na zahtjevnom triatlonskom natjecanju u Klagenfurtu

Kako bismo nešto više saznali o njegovu iskustvu te sklonosti prema ovome, slobodno možemo reći najtežem sportu, kontaktirali smo Svena Niklesa, doktora medicine koji danas radi kao urolog u Vinogradskoj bolnici u Zagrebu.

- Od uvijek sam se aktivno bavio sportom. Dugi niz godina igrao sam nogomet u pakračkom Hajduku. Po odlasku u Zagreb nastavio sam se rekreativno baviti malim nogometom te redovito trčati. Preko prijatelja saznao sam za triatlon klub Swibir te sam se prije dvije godine odlučio učlaniti te pokušati nekakav novi izazov. Plivanje mi se odmah svidjelo zbog specifičnosti medija u kojem se vježba te mogućnosti da se barem na kratko izoliraš od vanjskog svijeta i problema koji te okružuju. Kupio sam potom bicikl i stvari su se nekako posložile. Odradio sam nekoliko kraćih dionica i ostvario dobre plasmane da bi prije otprilike godinu dana odlučio da se želim pripremiti za najtežu distancu dugog triatlona, Ironman. Ironman utrka sastoji se od 3,8 km plivanja nakon čega slijedi 180 km bicikla i na kraju se trči puni maraton, 42 km.

Koje Ti je ovo po redu triatlonsko natjecanje, kako su tekle pripreme za Klagenfurt?

- Ovo je bio moj prvi Ironman. Same pripreme trajale su otprilike godinu dana od toga 9 mjeseci s osobnim trenerom. Treninzi su bili svakodnevni. Ponekad i dva puta dnevno. Vikendi su bili rezervirani za duge distance kada je trening trajao otprilike 4-6 sati. Tijekom samih priprema postao sam otac blizanki Arije i Free te uz dežurstva i posao bilo je iznimno teško to sve planirati i balansirati. Ovdje se najviše moram zahvaliti svojoj supruzi Ivi bez čijeg razumijevanja i potpore ovaj rezultat ne bi bio ostvariv. Sam Klagenfurt sam kao utrku odabrao na preporuku trenera jer je staza dovoljno izazovna da ne bude dosadno, a opet ne preteška. Uz to dobar dio trčanja se odvijao u „hladu“ s obzirom da je utrka bila većim dijelom na temperaturi višoj od 33C. U Hrvatskoj ovakve utrke nažalost nema.

Možeš li nam opisati dojmove iz Klagenfurta, kako je sve proteklo i koliko vremena je trebalo da sve to odradiš te postaneš „Ironman“?

- Sama utrka počinje dan ranije kada je potrebno sve stvari pripremiti i odložiti na za to predviđeno mjesto. Mora se prijaviti oprema za vožnju biciklom, prijaviti bicikl i sve potrebno za trčanje. Na dan utrke start počinje u 6:45h. Starta se plivačkom dionicom. Plivalo se u prekrasnom Vrbskom jezeru čija voda ima nevjerojatnu čistoću i plavo zelenu boju. Specifičnost ove utrke je po tome jer se zadnji kilometar pliva u kanalu te s obije strane kanala stoje navijači i stvaraju atmosferu koja se ne zaboravlja. Obično na ovakvim utrkama publike na plivanju nema. Nakon plivanja slijedi tranzicija do bicikla, oblačenje opreme za bicikl i vožnja prekrasnim krajolikom Koruške. Vozi se 180 km uz 1500 m uspona. Sama biciklistička dionica bila je najteža. Više od polovice utrke vozilo se uz vjetar u prsa pod suncem koje je nemilice pržilo, a  temperatura je dosezala 33 stupnja. To je bio pravi test izdržljivosti. Po završetku bicikla i ulasku u tranziciju počeli su se javljati problemi i jaki grčevi u desnoj nozi. Uz dosta bolova odradio sam tranziciju na trčanje i započeo maraton. Na drugom kilometru sam morao stati radi grčeva desne noge. Nekako sam se uspio istegnuti i lagano početi trčati kada su grčevi popusti i nisu se javljali skroz do zadnjeg kilometra trčanja. Maraton sam na kraju odradio prema planiranom tempu i po ulasku u cilj sat je pokazao 10:26:56. Atmosfera pri ulasku u cilj i osjećaj prolaska kroz Ironman vrata je jednostavno neopisiv. Zaista se osjećaš kao da si uspio napraviti nešto veliko. Ukupnim rezultatom sam jako zadovoljan. Na utrci je nastupilo gotovo 3000 natjecatelja, od koji je utrku završilo nešto manje od 2500. Ja sam zauzeo 180. mjesto što me je svrstalo u top 10%.

Naziv „Ironman”, što u prijevodu znači čelični čovjek, zaista nije bez razloga. Osim fizičke važna je izuzetna psihička spremnost jer ipak radi se o dugim turama koje su popraćene čestim krizama koje se mogu prevladati isključivo jakom psihom i samopouzdanjem, stoga čestitamo Svenu Niklesu koji će zasigurno i u budućnosti postizati sjajne rezultate.

- Na kraju mogu reći da je triatlon jedan jako zanimljiv, dinamičan, ali i naporan sport. Definitivno iziskuje puno vremena i nije za svakoga. Ali svi oni koji traže možda nekakav izazov u životu i žele sebi dokazati da se snagom volje i upornošću mogu ostvariti gotovo sve želje, svakako preporučam triatlon i Ironman distancu kao krunu ovoga sporta.

Foto: Sven Nikles / privatna arhiva