Mali, domaći mesari su danas prepušteni sami sebi

Otvaranje trgovačkih lanaca je prepolovilo posao

- Mala smo sredina i većinu svojih mušterija poznajem osobno. Zato mi je i lakše pratiti kako se stvari razvijaju na tržištu i mogu reći da je najveći problem što ljudi danas imaju sve manje novaca i u takvoj situaciji gledaju na svaku kunu. Iako je meso danas jeftinije nego što je to bilo nekada kada je bila bolja platežna moć, ljudi danas ili kupuju manje količine mesa ili ga kupuju jeftinije u velikim trgovačkim lancima bez obzira na porijeklo mesa. Otvaranje trgovačkih lanaca je strahovito utjecalo na naš posao koji se prepolovio i tu teško možemo parirati, i zbog cijene ali i zbog drugih praktičnih razloga. Na primjer, mi u mesnici prodajemo samo meso, a u trgovačkim lancima ljudi odlaze kupovati razne potrepštine, posebno kada su akcijske cijene i popusti, a onda tamo kupe i meso.

Afere s bolestima ljude vraćaju u mesnicu

Pozitivna promjena se događa kada se pojave afere s mesom, s bolestima koje se u mesu pojavljuju, sa sumnjivim porijeklom mesa i kada to javnost sazna putem medija, što je nedavno bio slučaj. Ljudi se valjda uplaše za zdravlje, postane im važno porijeklo mesa, pa se vraćaju k nama u mesnicu da bi kupili provjereno, domaće meso. Zanimljivo je i što sam primijetio da ljudi koji su odavde otišli za poslom u inozemstvo, primjerice u Njemačku, kada se vrate ovdje mijenjaju svoje navike. Neki od njih dok su ovdje živjeli nisu kupovali kod mene, ali sada kada dođu, obavezno kupuju domaće meso iz naše mesnice jer, kako kažu, nema šanse da u Njemačkoj kupuju meso u trgovačkim centrima. Dalibor je nakon završene osnovne škole u Lipiku, završio prehrambenu školu u Požegi, a potom se u Zagrebu specijalizirao za mesara. Odmah po završetku školovanja, još 1992. godine počeo je raditi da bi 2000. godine u Pakracu otvorio vlastitu mesnicu u kojoj radi i danas, a uz njega u mesnici je zaposleno još troje ljudi. Može se slobodno reći da je „Mesnica Lapaš“ domaća mesnica jer je meso koje prodaju, iz domaćeg uzgoja.

Osnovni cilj je - preživjeti

Diktiranje stanja na tržištu i Dalibora je prisiljavalo da poduzima novosti u poslovanju pa se tako pozitivnom pokazala odluka da, uz uobičajeno gotovinsko, uvede i kartično plaćanje, na više rata. – I to dovoljno govori u kakvom su financijskom stanju naši ljudi, tvrdi Dalibor. Iako na mnogim poljima kriza ili jenjava ili je prebrođena, Dalibor kaže da je u svom poslovanju i dalje osjeti. Zato, iako je imao planova, danas više ne razmišlja o širenju i razvoju i dodaje kako mu je osnovni cilj – preživjeti. – Pošto sam iz Lipika, i u Pakracu sam završio silom prilika i zbog posla, planirao sam uvijek otvoriti mesnicu i u Lipiku. Sada više ne planiram jer sam vidio da se nekoliko mesnica otvorilo i vrlo brzo zatvorilo. U biti, sve je to povezano jedno s drugim. Ljudi koji uzgajaju za mene, da bi više zaradili trebali bi uzgajati više, a da bi oni imali razloga za veći uzgoj, ja bih trebao imati potrebu za većom količinom mesa za prodaju. Za to bih trebao više mesnica, ali to je u sadašnjoj situaciji nemoguće, objašnjava Dalibor i dodaj da kakvu – takvu pomoć u radu ostvaruje od Udruženja obrtnika i to kroz jeftiniju cijenu struje i goriva. Veliki problem u poslovanju predstavljaju što se male mesnice poput njegove, svrstavaju u grupu s tvrtkama poput Gavrilovića ili Pik Vrbovca. To znači da su i oni obavezni obaviti sve potrebne analize zbog proizvodnje ćevapa, pljeskavica ili kobasica, a te ogromni troškovi tih analiza maloj mesnici poput njegove predstavljaju veliko i dodatno opterećenje.

Razmišlja o odlasku

Na kraju zaključuje kako je problem što je sve manje ljudi jer ih sve više zbog posla odlazi iz ovog kraja, a priznaje da i sam razmišlja o tome. – Moram reći da razmišljam o odlasku jer vidim da bi sa svojim radnim znanjem koje imam, u inozemstvu imamo puno više mogućnosti za kvalitetniji rad i bolju zaradu. Još uvijek nisam donio odluku, ali moram priznati da razmišljam o tome, zaključuje Dalibor Lapaš.