Pekarstvo je težak posao, ali Lipik ne bih mijenjao ni za što

Rođen je i odrastao u Prizrenu, a u Pakrac je stigao 1988. godine. Zanimljivo je da Luz ne potječe iz pekarske obitelji. „Moj tata je radio u Njemačkoj i kao profesionalni kuhar je radio u bolnici, a mama je bila domaćica i nisu imali veze s pekarstvom. Za to zanimanje sam se zainteresirao kada sam došao u Pakrac i počeo raditi kod rođaka Joze koji je držao pekaru“, prisjeća se Luz.

10 godina „Pekare Lipik“

Godine 1996. odlučuje pokrenuti vlastiti obrt i otvara „Pekaru Lipik“. Najprije radi u unajmljenom prostoru, a potom kupuje kuću koja je u Domovinskom ratu jako oštećena. Luz tvrdi da je u takvim uvjetima bilo sve teže raditi, objekt koji je bio star gotovo stotinu godina je bilo vrlo teško održavati i odlučio se za radikalan potez – izgradnju novog objekta. „Sa izgradnjom novog objekta počeli smo 2013. godine i građevinske radove smo završili lani. Sada u novom objektu imamo na raspolaganju 570 četvornih metara prostora, od čega na lokal otpada više od 300. Za ovu veliku investiciju sam podigao kredit u HBOR-u i bio sam zadovoljan uvjetima. Uglavnom znamo i svjesni smo u što smo se upustili“, pojašnjava Luz.

„Pekara Lipik“ ima 4 zaposlena radnika, uz Jozu i suprugu Lizu. Povremeno, kada je potrebno pomaže im i 15-godišnji sin Paštrik, a Jozo i Liza imaju i 8-godišnju kćerku Antonelu.

Luz Kuzhnini ističe da je u odnosu na vrijeme kada je otvorio obrt, danas sve teže.

Najvažnija je kvaliteta

„Konkurencija je sve žešća, cijene repromaterijal rastu, a naše cijene su još uvijek niže, posebno ako se uspoređujemo s onima na moru. Ali mi se u toj borbi na tržištu oslanjamo prije svega na kvalitetu koja uvijek dođe do izražaja. Bilo bi dobro kada bi Lipik imao i više stanovnika i kada bi ljudi imali više novaca, ali i ovako smo zadovoljni. Obaveze prema radnicima i plaće isplaćujemo redovno, isto tako redovno podmirujemo obaveze po kreditu, a onda smo zadovoljni koliko god da ostane“, tvrdi Luz.

Uz veliku pekarnicu u središtu Lipika, „Pekara Lipik“ ima i prodajno mjesto u Poljani, opskrbljuju i Osnovnu školu „Lipik“, a rade i za trgovinu „PPK Bjelovar“. Luz kaže da je to dovoljno i optimalno u odnosu na kapacitete kojima raspolažu i nema u skoroj budućnosti plan širiti prodajnu mrežu, ali najavljuje kako mu je osnovni cilj završiti uređenje i opremanje pekarnice svim potrebnim strojevima. 

Uz nekoliko vrsta kruha, u asortimanu imaju i razne proizvode od lisnatih tijesta, peciva, bureke i slično. Luz i Liza dodaju kako uglavnom imaju stalne mušterije koje se vraćaju u njihovu pekarnicu, nema pravila koji je dan bolji, a koji slabiji za prodaju, a procjenjuju da dnevno kroz njihovu pekarnicu prođe između 150 i 200 kupaca.

U pekarstvu se mora puno raditi

Ističu da je pekarski posao vrlo zahtjevan i naporan, radni dan počinje u ponoć, a za radnike koji peku kruh završava u 8 ujutro. Prosječno dnevno naprave oko 300 komada kruha, međutim taj kruh je potrebno i razvoziti, prodavati na prodajnom mjestu, potrebno je sve očistiti i pripremiti za sljedeći dan tako da se radno vrijeme protegne i do popodneva.

Luz kaže da se, bez obzira na sve, stigne i odmoriti i naglašava da radi sa zadovoljstvom. „Od pekarstva se može pristojno živjeti, ali je potrebno puno raditi. Bilo je i teških vremena, problema s plaćanjem, ali sad sam zadovoljan jer smo sve to prebrodili. Moje je razmišljanje uvijek bilo: koliko radiš, toliko ćeš i imati“, zaključuje Luz Jozo Kuzhnini.