Pjesnička večer sa Sanelom Kolar Pavlicom

U organizaciji Gradske knjižnice i čitaonice Lipik te Srpskog kulturnog društva Prosvjeta Pododbor Pakrac-Lipik u lipičkom Multikulturalnom centru u utorak, 10. kolovoza u 20 sati održat će se pjesnička večer sa Sanelom Kolar Pavlicom.

„Na rubu usana uvijek nosim zaigran djetinjstva osmjeh, protkan blagim povijanjem klasja, treperenjem lišća slavonskih šuma i žuborom plavičastih otoka. Uz srce zadjenuto, sveto čuvam taj maleni dio slobode, te plave daljine gdje rođena sam 23.5.1982. godine, u Pakracu, tamo ostavih prve otiske djetinjstva na toj zapadno slavonskoj ravnici u Jagmi, mom najdražem kutu svijeta. Onda je rat nagnao te dječje korake u neke druge daljine plave, tražeći u njim utočište od jauka, bijega i stradanja. Bila sam samo još jedno dijete, čije lutke ostaše po asfaltu rasute, iz ruke istrgnute. Željela sam toliko tog reći, vikati iz sveg glasa, ali nitko nije čuo nejaki, dječji glas, nadglasan dobošima rata. Svaka ta riječ bespomoćna, utišana, opasana iskrenom, dječjom suzom skliznu niz obraz i rasuše se jedna za drugom preda mnom po nekoj vedrijoj daljini plavoj, po svijetu poezije, svijetu pjesama. Znala bi tako da se ušuljam na prstima tiho, polako u tu vedru daljinu, u njoj da zalutam, izgubim se, sakrijem se, ušutim od namrštenih oblaka i rata, potkradom da skupljam sve te rasute riječi, brižno da ih nižem u stihove, u pjesme. Nadmudrila sam doboše rata, dok su usne naspram njih šutjele prkosno, odzvanjale su riječi po prvi put u zajedničkoj zbirci poezije djece Pakraca „Prekinuto djetinjstvo“, potom u mojoj prvoj zbirci poezije „Dome moj“, na mnogim literalnim konkursima, na osnovu čijeg uspjeha sam stekla pravo da pohađam „Pesničku školu“ u Beogradu.

Inatim se i dalje ostavljajući otiske stihova uz korake svoje, što još uvijek u nepoznato vode, dok je pogled uvijek uprt u daljinu gdje to nebo nježnije se plavi…“

Sanela Pavlica