Delfin
Delfin
Medianno
Osma tradicionalna mirovna konferencija povodom Volonterskog Kampa

Mir je proces koji se gradi, a da bi se nešto gradilo moramo imati složne ruke

18.09.2020. 10:04 | 642 pregleda | Vijesti

“Što nakon Knina i Grubora? Perspektive rada na pomirenju u RH i sa susjedima” naziv je osme mirovne konferencije koja se od 2013. godine tradicionalno održava povodom Volonterskog Kampa u Pakracu, a 17. rujna je održana u prostoru pakračke gradske vijećnice unutar kompleksa Janković. Uz predstavnike udruga i drugih organizacija civilnoga društva i  institucija, konferenciji su nazočili potpredsjednik Vlade RH Boris Milošević, mirovna aktivistica i voditeljica Documente – centra za suočavanje s prošlošću Vesna Teršelič te povjesničar i novinar Nikola Vukobratović.                                  

Piše:
Matija Kulhavi

Ovom su prigodom organizatori istaknuli kako takozvana mirovna perspektiva gledanja na rat i poraće, nije nikada popularna. Međutim, ima trenutaka kada smo ju spremni saslušati, ponekad i poslušati. U Pakracu je, po mnogima, započeo Domovinski rat 1991. godine, no isto tako, po mnogima je započeo i prvi pravi mirovni rad na prostorima bivše SFRJ i to dolaskom “plavih kaciga”, odnosno mirovnih snaga Ujedinjenih naroda, ali i posvećenih pojedinaca poput Šveđanina Gerarda Fischera i Nizozemca Wama Kata.

Nakon oslobađanja Pakraca 1995. godine održala se i danas slabo poznata, a opet, pionirski važna konferencija o pomirenju, da bi te iste godine, kako su naglasili organizatori ove konferencije, iz Pakraca krenula i domaća MIRamiDA na svoj put po ratom zahvaćenim područjima sve do Ukrajine.

Nakon Knina i Grubora, možemo li reći da se pomirenje, u svoj složenosti koliko i neophodnosti, vraća na dnevni red? Koliko shvaćamo, a koliko smo spremni da pomirenje ne čine samo geste i vidljive aktivnosti već zahtjeva duboke promjene našeg odnosa prema prošlosti, sadašnjosti i budućnosti? Svjesni vlastite nevažnosti koja u ovoj osjetljivoj, a prevažnoj tematici može biti prednost, ova mirovna konferencija u Pakracu posvećena je upravo perspektivama pomirenja. Naravno, uz uvažavanje svih prisutnih, posvećenih nenasilju, okrenutih miru i poštivanju svih oblika života te shvaćajući da je zajednički neprijatelj svima isti – nasilje. Stoga je  ova konferencija ponudila razgovor s elementima svega navedenog, zainteresiranih ljudi i institucija, koji su spremni saslušati i aktivno sudjelovati.  Pomirenje je i cilj i proces, garancija da se nasilje neće ponoviti i da su svi uzroci rata otklonjeni.

“Svjesni smo težine zadatka jer na njemu radimo skoro tri desetljeća, zabrinuti smo jer je ono nestalo iz politike već niz godina, a obradovani smo vraćanjem u žižu javnosti ovoga ljeta.”

Volonterski kamp ove godine, zbog epidemije virusa Covid-19, nije održan, međutim, ovo su izjave koje su netom prije konferencije dali jedni od ključnih sudionika.

“Pakrac ima tradiciju mirovnog volonterstva od ranih devedesetih, a mnogi ga pamte po ružnim stvarima i ratu. Međutim, prvi pravi mirovni napori na prostorima bivše Jugoslavije su napravljeni u Pakracu. Mi nastojimo  na toj tradiciji svake godine to obnavljati kroz rad s mladima i kroz razgovore u zajednici, a izbjegavajući bilo kakve površne slike. Trebamo razgovarati o teškim stvarima poštujući jedni druge i nadam se da ćemo kao i dosad uspjeti poslušati jedni druge i stvoriti prostor podrške i povjerenja. Još uvijek postoji nepotrebni jaz između niza državnih institucija i napora civilnog društva, ali prostora za suradnju svakako ima.” - Goran Božičević, bivši voditelj volonterskog projekta Pakrac od 1993. do 1995., voditelj udruge MIRamiDA

"Ovo je prva godina da zbog epidemije korona virusa nema volonterskog kampa unatoč tradiciji i kontinuitetu. U situaciji u kojoj se nalazimo zadovoljni smo da smo uspjeli organizirati konferenciju u ovim malim gabaritima. Kontinuitet je važan nama koji godinama radimo na izgradnji mira i premda ove godine kampa nema dobili smo pisma podrške bivših volontera koji su podržali ovu ideju s nadom da će se ona nastaviti u svojem normalnom tijeku već sljedeće godine na području gradova Lipika i Pakraca. Iskustva jesu sjajna, međutim ima jedan problem. Kad bi sad izašli među ljude i upitali ih za volonterski projekt Pakrac i mirovne konferencije, ne vjerujem da bi od deset jadan znao nešto. S jedne strane je ta nekakva letargija zajednice da ne želi valorizirati i nešto što je dobro sebi uzeti kao zasluge, a s druge strane sreća je da ima nas tvrdoglavih volontera, odnosno aktivista i aktivistica koji žele raditi nešto za što smatramo da je od izuzetne važnosti. Više se o ovom kampu zna u Zagrebu, Osijeku Splitu ili inozemstvu nego što se zna u ovim manjim sredinama. Poruka s ovogodišnje konferencije – Mir je proces koji se gradi, a da bi se nešto gradilo moramo imati složne ruke te minimum konsenzusa i dobre volje."Mirjana Bilopavlović, voditeljica udruge Delfin

"Gradu Pakracu je bitno da živi to jedno veliko sjećanje na rad volontera koji su  tijekom rata radili i na pomirenju između zaraćenih strana, a sada u Pakracu imamo jednu normalnu situaciju i želimo ovakvim događajima zajednički raditi na ostanku takve situacije. Mir među ljudima i kvalitetan zajednički život – da svi ljudi imaju struju, da svi ljudi imaju vodu, odnosno jednake uvjete života na ovom području jedna je od poruka ove konferencije."Nikola Ivanović, zamjenik pakračke gradonačelnice iz redova srpske nacionalne manjine

"Vjerujem da se klima mijenja i da s ovom vladom RH idemo korak prema budućnosti. Ne stvaramo revoluciju velikih promjena, ali uz sustavan rad, uz korake naprijed, uz dijalog i podržavanje ovakvih malih konferencija na kojima ljudi mogu razgovarati o svojim iskustvima rata, osobnih patnji i nevinih žrtava - time stvaramo dobro okruženje, dobru atmosferu u društvu i to je ono što želimo postići u ovom mandatu."Boris Milošević, potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske.