


Dan očeva u većini zemalja slavi se treće nedjelje u lipnju, no u nekim zemljama, kao u Rusiji i Rumunjskoj, slave ga u veljači i svibnju. U Hrvatskoj se slavi 19. ožujka (blagsan sv. Josipa), kao i u Italiji, Španjolskoj i Portugalu. Nastao je u čast muškom roditeljstvu i utjecaju očinstva na društvo. Prva zemlja koja je uvela Dan očeva bile su Sjedinjene Američke Države početkom 20. stoljeća, točnije 1910. godine. Sveti Josip je u Hrvatskoj posebno štovan. Hrvatski sabor ga je prije više od tri stoljeća proglasio zaštitnikom naše zemlje.
Dan očeva obilježen je i u lipičkom Dječjem vrtiću „Kockica“, preciznije među mališanima iz skupine „Leptirići“, čiji su očevi svojom nazočnošću uveličali ovaj Dan, doznali smo od ravnateljice vrtića Tatjane Benković.
Tata je onaj koji brine i aktivno sudjeluje u djetetovom životu. On je onaj uz kog djeca rastu i fizički i psihički jer tata se ne libi ničega - ni satova plesa ni nogometnih utakmica, ni sjedenja u parku ni pripremanja večere, ni frizura, ni bolesti. Tata je onaj koji je tu. Kada treba i kada ne treba. Kada je sve u redu i kada ništa nije u redu. Svatko može postati otac, ali treba biti pravo muško da bi bio i tata.
ČEMU SLUŽI TATA?
To je jasno.
Čim tata
stigne na vrata,
pred ručak ili navečer kasno,
da mu se njegov klinac
objesi oko vrata.
I odmah,
valjda da se tatine noge malo „odmore“
deset krugova hop!hop!hop!
oko kuće
s jahačem na ramenima.
Ili na kat bezbroj puta gore - dolje,
dolje - gore.
Za to tata dobije tri puse vruće.
Tata još sinu služi
i za ozbiljne stvari:
kad se ulijeni čašu vode mu pruži,
napumpa mu loptu
i popravi biciklić kad se pokvari.
A najviše
da se sin hvali svima
kako najboljeg tatu na svijetu ima.
Vera Zemunić
© 2014-2025. COMPAS portal - Sva prava pridržana.