

Iako je Pakračka knjižnica ugostila mnoga predavanja nisu sva pobudila interes javnosti u tolikoj mjeri da bi dvorana knjižnice bila ispunjena do posljednjeg mjesta. Jedno od zanimljivijih predavanja u posljednje vrijeme odvilo se 22. studenog u organizaciji Povijesnog društva Pakrac-Lipik, Muzeja Grada Pakraca i Gradske knjižnice, a zašto je dvorana knjižnice bila ispunjena do posljednjeg mjesta može se zaključiti iz samog naslova „Kako se grijalo, kuhalo, lokalo, liječilo, kupalo, kakalo i plakalo u srednjovjekovnim utvrdama i samostanima“.

Kroz ovo iznimno zanimljivo jednosatno predavanje okupljene znatiželjnike i ljubitelje povijesti vodio je eminentni publicist i povjesničar Zdenko Samaržija koji im je na nadasve duhovit način izložio interesantne pojedinosti iz svakodnevice žitelja tog vremena. A kako su redovnici, plemići i kmetovi tada živjeli te da će predavanje biti posve netipično dao je sam predavač naslutiti u uvodu predavanja rekavši: „Ovo predavanje nije zasnovano na nečemu što se smatra nekom velikom poviješću. Ovdje nema priče o velikim slavnim pojedincima, neće biti priče o brkatim muškarcima koji kreiraju povijest i ideologiju, neće biti priče o mecenama. Bit će priče o dimnjacima, pećima, zahodima, kupaonicama, onim prostorima u kojima ljudi provode većinu vremena. Neusporedivo je koliko je jedan plemić proveo vremena u blagovaonici nego u sabornici, a istovremeno je proveo više vremena u blagovaonici i zahodu nego na konju.“
Iako o srednjem vijeku, a pogotovo o njegovom mračnom dobu, nije puno dobroga napisano u stranicama povijesti, povlačenje paralela između tadašnjeg i današnjeg načina života može izazvati dosta nevjerice, čuđenja i smijeha čega na predavanju nije nedostajalo. Da je život tada bio vrlo težak i neugodan nije nepoznanica, pogotovo kmetovima koji su bili na milost i nemilost vlastelina na čijoj su zemlji živjeli i koju su morali obrađivati, a kako je obrazovanje tada bilo malo kome dostupno velik utjecaj na društvo imali su redovnici, prosvjetitelji tog doba. Oni su između ostalog uzgajali i začinsko bilje koje su obilno koristili u prehrani i spravljanju ljekovitih pripravaka, a osim po lijekove stanovništvo im je dolazilo i na vađenje zuba i na kojekakve operativne zahvate poput operacije slijepog crijeva. Iako izdignuti od ostatka pučanstva, nipošto se ne bi moglo reći da su živjeli luksuzno, jer je tijekom cijele godine od svih samostanskih prostorija vatra gorjela samo u kuhinji, a jedina donekle toplija prostorija u samostanu nalazila se iznad nje, i nju se logično koristilo kao dnevni boravak.
Po riječima ravnateljice knjižnice Monike Lucić Fider, ovo nadasve netipično i interesantno predavanje bilo je pravi poklon svim ljubiteljima povijesti i baštine.
© 2014-2025. COMPAS portal - Sva prava pridržana.