Odgovorni nisu procesuirani za svoje zločine

Kroz logor na Bučju prošlo je 300 ljudi, hrvatskih branitelja, policajaca i civila, a za 22 osobe se još niti danas ne zna sudbina. Ponovljeno je to danas na komemoraciji koju su organizirali članovi Udruge civilnih invalida i stradalnika Domovinskog rata Požeško-slavonske županije.

Četvero maratonca, Duško Štrbac, Pavo Tutenov, Goran Draksler i Nenad Pelengić, ovogodišnju komemoraciju obilježilo je trkom od Doma hrvatskih branitelja u Pakracu do kapelice u Bučju koju su započeli trčati ujutro kako bi stigli na vrijeme do okupljanja ostalih sudionika komemoracije. „U spomen na logoraše mi maratonci trčimo drugu godinu zaredom.“, rekao je nakon otrčanih 17.5 kilometara Štrbac, maratonac i ratni vojni invalid iz Pakraca dodavši kako su mu susjedi prošli kroz ovaj logor.

Prije početka komemoracije logorašica iz Lipika prisjetila se kakvi su uvjeti vladali u Bučju 1991.

Zlata Kranjčić iz Lipika proživjela je pakao logora Bučje gdje je bila s preminulim mužem Ilijom jer nisu uspjeli pobjeći iz Lipika ratne jeseni 1991. godine s obzirom na to da su oboje bili umirovljenici. Kad je jednog dana krenula po vodu zaustavili su je pripadnici paravojne jedinice „Belih orlova“. Nakon toga su nju i muža potjerali prema prugi u Lipiku gdje su ih utrpali u vojni auto i odvezli u Kovačevac. U Kovačevcu su ostali tjedan dana odakle su ih s još dvoje zatvorenika odvezli u Bučje.
„Strpali su nas u sobu veličine tri s tri metra, nas 13. Gladni, onakvi kakvi smo došli, ležali smo na podu, zapravo samo smo sjedili. Dani su prolazili. Nakon dva tjedna dr. Vladimira Solara iz Lipika su premjestili s ostalim muškarcima. Žene su također premjestili. U sobi sa zabijenim daskama na prozoru da nismo mogli vidjeti ni dan, ni noć ostalo je nas četvero dva tjedna. Nakon dva tjedna istjerali su nas van.“, prisjetila se Kranjčić vremena provedenog u logoru.
Najgore vrijeme u logoru bilo je pred pad Bučja. Tada su sve muškarce istjerali van i tukli ih. Drugog dana su tamničari i srpska vojska stavili zatvorenicima poveze na oči te kamionom ih vozili za Staru Gradišku. Zlata Kranjčić se prisjeća kako su njihov kamion dočekali u Bobarama i htjeli prevrnuti, ali vozač to nije dozvolio. U Staroj Gradišci Zlata i Ilija Kranjčić proveli su još mjesec dana do 16. siječnja 1992. kada su razmijenjeni preko Crvenog Križa.

Nakon polaganja vijenaca i molitve za žrtve logora koju je predvodio pakrački župnik Matija Juraković okupljenima su se obratili gradonačelnik Pakraca Davor Huška, župan Požeško-slavonski Alojz Tomašević, dopredsjednica Zajednice udruga hrvatskih civilnih stradalnika Đurđa Gmaz, predsjednica Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja Ljiljana Alvir te u ime Ministarstva branitelja Ivan Grujić. Među okupljenima bili su pakrački i lipički osnovnoškolci, a komemoraciju je uveličao izvedbom himne „Lijepa Naša“ i jedne duhovne skladbe Gradski pjevački zbor Lipik.

„Pozdravljam vas kao gradonačelnik grada koji tuguje i vapi za ovih 22 nestalih, grada koji poziva sve koji su se vratili na ovo područje, da nam dojave gdje se nalaze ostaci naših nestalih prijatelja, rodbine, našeg dr. Ivana Šretera, kojih se s tugom prisjećamo na ovome mjestu. Pozivam javno kao i svake godine one koji imaju bilo kakve informacije, da bez ikakvog straha, dojave nadležnim službama. Ovo mjesto svjedoči nepravdi koja se događa na mnogim stratištima iz Domovinskog rata; odgovorni nisu procesuirani za svoje zločine.", rekao je pakrački gradonačelnik Huška.

„Ovdje se dogodio zločin, ovdje je bila agresija, ovdje je bio prvi zloglasni logor. Zato zdušno radimo da ovaj spomen bude pokazan, da svaki putnik koji prolazi stane i pokloni se žrtvama.“, poručio je župan Tomašević prisutnim predstavnicima medija da prenesu široj hrvatskoj i svjetskoj javnosti što se dogodilo na Bučju.

„Mi ne želimo podijeljenu Hrvatsku, stoga apeliram na sve koji imaju savjesti da nam kažu gdje su grobovi naših najdražih.“, rekla je Alvir.

Predstavnik ministarstva Ivan Grujić rekao je kako nas ova obljetnica podsjeća kako je agresija na Hrvatsku bila planirana, pripremana i organizirana te kako s ovog mjesta šaljemo poruku o stradalima i nestalima u Domovinskom ratu.

Vijence za stradale i nestale logoraše položili su predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata s područja Daruvara, Pakraca i Lipika, Osječko-baranjske, Bjelovarsko-bilogorske te Sisačko-moslavačke županije, Ivan Grujić u ime ministarstva, predstavnici Grada Pakraca predvođeni gradonačelnikom Huškom, Grada Lipika predvođeni gradonačelnikom Vinkom Kasanom, Grada Požege, Općine Sirač, županije Požeško-slavonske predvođeni županom Tomaševićem te predstavnici Policijske uprave požeško-slavonske predvođeni načelnikom Dariom Dasovićem.