Stotinu činova plemenitosti: Moje malo nekome je sve!

Kad za nekoga kažemo: „Ma krvi bi ti dao, toliko je dobar…“, ne mislimo uvijek na doslovno pružanje ruke i pola litre dragocjene tekućine koja nekome znači život. Obično je to tek stilska figura kojom opisujemo nečiju dobrotu. Ipak, u slučaju Marijana Gurdona, ova narodna uzrečica dobiva svoj najplemenitiji, stvarni oblik.

Naime, Marijan Gurdon (46) iz Filipovca nedavno je na akciji Gradskog društva Crvenog križa ostvario stoto darivanje krvi, čime se svrstao među najistaknutije i najdugovječnije darivatelje s područja Lipika i Pakraca. Riječ je o jubileju koji nije čest, a iza kojeg stoje godine dosljednosti i jasne osobne motivacije.

Šira javnost Lipika i Pakraca Gurdona poznaje kao dugogodišnjeg sportaša i nogometaša – što s travnjaka, što s pakračkog betona, a kasnije i lipičkog parketa. Njegova nogometna karijera, obilježena nastupima za lokalne klubove Hajduk, Lipik 1925 i Dobrovac, ostavila je dubok trag u sportskoj povijesti ovoga kraja. Iako je već dobrano zakoračio u peto desetljeće života, Marijan i dalje ne posustaje pa nogometne vještine i sportsku volju svakodnevno potvrđuje u dresu Bršljanice, gdje bogatim iskustvom i disciplinom služi kao uzor mlađim suigračima.

Za one koji možda ne znaju, radni vijek mu je donedavno bio vezan uz Lipik, točnije uz Studenac gdje je godinama radio, dok posljednjih nekoliko kruh zarađuje u inozemstvu. Unatoč čestim putovanjima i zahtjevnom radu izvan domovine, nikada nije dopustio da mu poslovne obveze postanu prepreka za dolazak na akcije dobrovoljnog darivanja krvi.

"Darivanje krvi za mene nikada nije bila obveza, već privilegija. Naslijedio sam je od pokojnog oca Antuna koji je također darivao krv više od stotinu puta, i to „debelo“ više… Prvi put sam bio dobrovoljni davatelj 1998. godine za služenja vojnog roka u Zagrebu i od tada sam redovit na akcijama DDK. Kada znate da tih pola litre krvi, koje vaš organizam nadoknadi u vrlo kratkom vremenu, nekome može osigurati sutrašnji dan, motivacija dolazi sama od sebe", objašnjava Gurdon vlastite motive. Govoreći o ostalim benefitima ovog humanog čina, kaže da se sjeća 35. davanja krvi nakon kojeg je stekao pravo na trajno besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje. "Osim toga, pojedini gradovi trajnim davateljima nude recimo besplatan parking i ostale slične sitne priviligije, no siguran sam da one nikome nisu suštinski motiv za redovan izlazak na akcije DDK". 

Matematika humanosti: 45 litara dragocjene tekućine

Kada se brojke stave u realan kontekst, Marijanov pothvat od jubilarnih stotinu davanja krvi postaje još impresivniji. Svaka akcija DDK podrazumijeva prikupljanje otprilike 0,45 litara krvi. Kroz stotinu posjeta Crvenom križu, Gurdon je iz vlastitog krvotoka izdvojio čak 45 litara ove nezamjenjive tekućine. Da bismo lakše predočili taj volumen, dovoljno je reći da odrastao čovjek u prosjeku ima između pet i šest litara krvi u tijelu. Marijan je, dakle, tijekom svog staža darivatelja, "poklonio" ekvivalent krvi desetak odraslih osoba. Uzmemo li u obzir medicinsku činjenicu da jedna doza darovane krvi potencijalno može spasiti do tri života, Marijanov je doprinos zdravstvenom sustavu i sudbinama neznanih ljudi neprocjenjiv.

Ovaj čin našeg Guge - kako mu od milja tepamo - dolazi u vremenu kada se društvo suočava s izazovima animacije mladih darivatelja pa samim time predstavlja i najbolji primjer kako se humanost, uz dobru volju i široku svijest, može prakticirati desetljećima. Konačno, potvrđuje i to da ljudske veličine ne stanuju uvijek negdje drugdje, nego ih ima i među nama – ovdje, u susjedstvu.