Nevia Glavinić, pjesnikinja iz Barbana predstavila zbirku inspiriranu Lipikom

U utorak, 24. lipnja, terasa Caffe bara "Kamene kupke" u Toplicama Lipik bila je mjesto susreta poezije, glazbe i emocija. Održana je promocija zbirke poezije "Moj drugi dom", autorice Nevie Glavinić iz Barbana, dugogodišnje pacijentice Toplica Lipik i ljubiteljice stiha, koja je ovom knjigom ispisala duboko osobnu i motivacijsku priču.

Nevia Glavinić u ovoj zbirci donosi poeziju nastalu pod snažnim dojmom boravka u Lipiku, mjestu koje je, kako sama kaže, postalo njezin drugi dom. Kroz stihove progovara o toplini, ljudskosti i miru koje je pronašla u ovom slavonskom gradu, ali i o svojoj višegodišnjoj borbi s multiplom sklerozom, koja joj je dijagnosticirana 2010. godine. Prvi put je u Lipik došla 2014. godine na rehabilitaciju, i od tada se, bez obzira na odlaske u druge ustanove, uvijek vraćala – jer "Lipik ima dušu", naglasila je autorica tijekom večeri.

Sama promocija bila je sadržajno bogata i toplo prihvaćena od strane publike, a program je vodio Mario Barać, inače urednik ove zbirke poezije. Umjetnički ugođaj obogatila je glazbena točka mlade i talentirane Tene Badrov, 15-godišnje učenice pakračke gimnazije i članice lipičkih mažoretkinja, koja je na violini izvela tri skladbe, izazvavši snažne emocije i pljesak okupljenih.

Zbirka "Moj drugi dom" druga je po redu objavljena knjiga poezije Nevie Glavinić. Prvu, pod naslovom "Ća tepli dušu", pisanu na čakavštini, objavila je 2017. godine. Nova zbirka naslovljena je prema istoimenoj pjesmi nastaloj iste te godine, u kojoj se ogleda njezin doživljaj Lipika kao mjesta nade, oporavka i ljudske topline. Iako se u pjesmama dotiče teških tema, poput bolesti i osobnih unutarnjih borbi, njezini stihovi zrače optimizmom, ritmom i radošću – čime autorica pokazuje kako i bol može biti pretvorena u ljepotu kada ju se pretoči u umjetnost.

Nevia Glavinić rođena je u Puli 1959. godine, gdje je završila srednju i višu ekonomsku školu. Od 1982. živi u Barbanu, a majka je dvoje odrasle djece. Pisanjem se bavi od djetinjstva, a njezini su stihovi objavljivani u školskim listovima, priručnicima, novinama i zbornicima. Više od deset godina sudjeluje na pjesničkim susretima u Barbanu, a njezine pjesme uvrštene su i u zajedničku zbirku "Beside u jatu". Autorica je i teksta pjesme Pulska kruna, posvećene Pulskoj Areni, za koju je glazbu skladao Luka Demarin, a izvodi je Snježana Demarin.

Promocija u Lipiku pokazala je koliko poezija može nadahnuti, utješiti i povezati ljude. Osim što je zbirka stihova, "Moj drugi dom" je i svojevrsno svjedočanstvo snage, zahvalnosti i ljubavi prema životu, pisanih riječima koje ostaju u srcu.