Sudionici najhumanije akcije iz Domovinskog rata prisjetili se spašavanja 270 bolesnika

Za nas je to bio samo jedan normalan dan i jedna obična akcija u kojoj nitko nije stradao. Tek puno, puno kasnije smo postali svjesni u čemu smo sudjelovali, ispričao je Marko Martinelli, jedan od zapovjednika 40-tak pripadnika prekopakranskog Zbora narodne garde koji su u toj akciji imali najteži dio, transport pacijenata od kojih su mnogi bili polupokretni ili nepokretni, od bolnice preko Pakre do autobusa u Gupčevoj ulici.
Žao mi je što nas je danas od tih 40-tak ljudi ovdje samo desetak jer tko će pričati istinu o tome, ako ne mi koji smo sudjelovali, rekao je Martinelli.

Drugi sudionik, koji je i bio moderator tribine, Miroslav Vacek podsjetio je da je akcija imala tri dijela – osiguranje koje su provodili pripadnici MUP-a, spomenuti čin transporta te odvoza pacijenata iz Pakraca koji je organizirao pomoćnik povjerenika Vlade RH za Općinu Pakrac Đorđe Gunjević. Akcija je izvedena besprijekorno, nije imala nikakav strateški značaj za obranu Pakraca, ali je u sebi imala tu izrazito dozu humanosti koja je tim veća ako se zna da je među pacijentima bilo 75 posto osoba srpske nacionalnosti što je tada bilo izuzetno osjetljivo.

Na Vacekove riječi nadovezao se dr. Andrija Hebrang, tada ratni ministar zdravstva, posljednjih godina stalni sudionik ovog obilježavanja. On je naglasio da je upravo taj nacionalni sastav bio politički razlog više da se ova akcija mora izvesti i on ima samo pohvale za one koji su je odradili na terenu.
No, naglasio je Hebrang, svake godine je odaziv obilježavanja sve manji što je tužna posljedica odnosa svih hrvatskih vlasti nakon dr. Franje Tuđmana prema Domovinskom ratu. Ovdje danas nema državnih medija, nema aktualnih političara, okupili smo se samo mi umirovljenici što je sramotno za akciju koja je priznata i poznata u međunarodnim razmjerima. Time bolnica, simbol žrtve u ratu, postaje bolnica simbol žrtve u miru.
Hebrang je naglasio da je za ovakvu humanu akciju odličje od predsjednika države dobio samo Đorđe Gunjević što je premalo za njen značaj i karakter te domaćim braniteljima predložio da učine popis najzaslužnijih koji će biti kandidirani za odlikovanje Predsjednice RH.
Još jedan sudionik Drago Marter je istaknuo značaj Doma zdravlja Kutina i njihov doprinos koji su dali u prijevozu pacijenata i prihvata u Kutini.

U ime zdravstvenih radnika koji su bili tada na psihijatriji, pismo zahvale za spašavanju njih i pacijenata iz nemogućih ratnih i životnih uvjeta, pročitala je dr. Slavica Klaić, pomoćnica sanacijskog upravitelja Opće županijske bolnice Požega.

Svi govornici na tribini koja je ovog puta protekla u izuzetno prijateljskom i politički tolerantnom ozračju, naročito su pohvalili nazočnost na tribini 30-tak učenika iz pakračke i lipičke osnovne škole, no činjenica je da, kako je to naglasio dr. Hebrang, izuzevši lokalnih gradskih struktura oba grada s gradonačelnicima, osim doista vojnih i političkih umirovljenika poput Mate Granića, ratnog ministra vanjskih poslova, Marka Širca, generala Marka Lukića, admirala Davora Domazeta - Loše, liječnika Stjepana Bačića, brigadira Krešimira Pavelića, nije bilo nikog aktualnog iz ministarstava branitelja, zdravlja, Sabora, Oružanih snaga i Županije. Kako su primijetili Hebrang i Širac, oni će doći za mjesec ili dva po glasove.

U drugom dijelu tribine održane u Hrvatskom domu u organizaciji pakračkog ogranka Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata prezentirana je knjiga admirala Davora Domazeta - Loše "Admiralovi zapisi" s podnaslovom "O pobjedi i ljubavi".
Autora je najavio Damir Špančić, također izrazivši ogorčenost nezainteresiranošću Pakračana i Lipičana za ovakva događanja, pozvavši branitelje "moramo se više družiti, pisati i govoriti".
Autor je sadržajno najavio knjigu koja govori o manje vidljivoj strani Domovinskog rata i stvaranju hrvatske države, ali i kao knjigu o istini koja se može prešutjeti.