Povijest i značaj blagdana Sveta tri kralja

Prema evanđelju po Mateju, mudraci su došli s istoka kako bi se poklonili Isusu u Betlehemu, slijedeći betlehemsku zvijezdu. Tradicija im je dodijelila imena Baltazar, Melkior i Gašpar. Herod Veliki, tadašnji kralj Judeje, primio ih je u Jeruzalemu, ali s lukavom nakanom – želio je saznati gdje se točno Isus rodio kako bi ga mogao eliminirati.

Kada su pronašli Isusa, mudraci su mu darovali tri simbolična dara: tamjan kao Bogu, zlato kao kralju te smirnu kao znak ljudske prirode. Bog im je potom naredio da se ne vraćaju Herodu, već da krenu drugim putem u svoju zemlju.

Prema tradiciji, nakon smrti mudraca, relikvije su prenesene u Carigrad, a kasnije, uz posredovanje sv. Jelene Križarice, u Milano te konačno u katedralu u Kölnu, gdje se i danas čuvaju.

Melkior je postao zaštitnik putnika i Svjetskog dana mladih, dok je Baltazar zaštitnik oboljelih od epilepsije. Blagdan Sveta tri kralja, ili Bogojavljenje, slavi se 6. siječnja, označavajući kraj božićnog razdoblja.

Bogojavljenje ima posebnu važnost jer označava objavu Boga čovječanstvu u liku Isusa Krista. Nakon Drugog vatikanskog sabora, božićno vrijeme završava prvom nedjeljom nakon Bogojavljenja, koja je posvećena Krštenju Gospodinovu. Samo Bogojavljenje ostaje svetkovina Božje objave i podsjeća na pohod mudraca, Isusovo krštenje te čudo na svadbi u Kani Galilejskoj.

U hrvatskom katoličkom običaju, blagoslivlja se voda na dan Bogojavljenja, koja se potom koristi za blagoslov kuća i obitelji. Prilikom blagoslova, nadvratnici se označavaju inicijalima trojice kraljeva (G, M, B) te se dodaju križići kao znak blagoslova. Ovi inicijali su nekad bili zapisani na latinskom (C umjesto G - Casparus), označavajući akronim blagoslovne formule: "Christus mansionem benedicat" - "Neka Krist prebivalište blagoslivlja". Danas se često koriste posebne naljepnice umjesto pisanja kredom.