Predstavljena knjiga o povijesti Pakračkog sandžaka u osmanskom razdoblju

Knjiga "Popisi Pakračkog sandžaka 1565. i 1584." predstavlja značajan doprinos u demografskoj, gospodarskoj, političkoj i kulturnoj povijesti našeg područja tijekom osmanskog razdoblja. Autorica knjige, dr. sc. Fazileta Hafizović, ugledna je povjesničarka, osmanistica i orijentalistica koja je radni vijek provela na Orijentalnom institutu u Sarajevu. Ovo izdanje plod je njezinog upornog rada i prijevoda vrlo vrijednih povijesnih osmanskih izvora koji se čuvaju u Arhivu u Istanbulu. Izdavanjem ove knjige, navedeni su izvori postali dostupni svim istraživačima, ali i široj javnosti.

Kako je istaknuto i u Hrvatskoj enciklopediji, Pakrački sandžak bio je osmanska vojno-upravna jedinica sa sjedištem u Pakracu. Poznat i kao Cernički ili Čazmanski sandžak (u XVII. st. u osmanskim se izvorima istodobno javljaju sva tri naziva). Nastao je 1557. izdvajanjem iz Bosanskoga sandžaka pograničnih osmanskih posjeda u zapadnoj Slavoniji između rijeke Save na jugu, utvrde Stupčanice na sjeveru i obronaka zapadnoslavonskoga gorja na istoku. Nakon osnutka njegova zapadna granica bila je rijeka Česma, no zbog osmanskog uzmicanja ustalila se od 1591. istočnije, na rijeci Ilovi. Isprva je bio u sastavu Rumelijskoga, a od 1580. u sklopu Bosanskoga ejaleta. Prvo sjedište sandžaka bilo je u Čazmi, a nakon 1560. u Pakracu. Već 1584. sandžak se nazivao cerničkim pa se pretpostavlja da je sjedište u to doba preneseno u Cernik. Na teritoriju sandžaka postojao je Velički kadiluk sa sjedištem u Kraljevoj Velikoj. Povremeno se spominje i Cernički kadiluk, no moguće je da je riječ o istome kadiluku. Na području sandžaka nalazile su se nahije (najmanje administrativne jedinice) Pakrac, Sirač, Dobra Kuća i Stupčanica.