Sto godina od posvete crkve u Antunovcu

«Gradnja crkve je započela 1913. godine i vrlo brzo za ono vrijeme, za samo dvije godine dovedena je pod krov i posvećena 20. lipnja 1915. godine. Stotinu godina kasnije mi se nalazimo ovdje u mislima su nam svi oni ljudi koji su u ovoj crkvi ostavili svoj utisak koji su pomagali, gradili i održavali ovu crkvu, a ponajviše oni koji su u ovoj crkvu molili. Stotinu godina molitve je ukrepljeno u ove zidove, euharistije i življenja u Božjoj blizini.», rekao je župnik Stjepan Škvorc i dodao kako je župa mala brojem, ali velikog srca te da su se za ovaj trenutak pripremali molitvom i radom.

Na početku propovijedi biskup Škvorčević zapitao se zašto su prije stotinu godina u Antunovcu išli raditi ovako veliko zdanje da bi kasnije to objasnio kako su Antunovčani željeli biti po Božjoj prisutnosti veliki ljudi. Biskup Škvorčević čestitao je kako stotu godišnjicu posvete, ujedno i 70 godina župe Antunovac koja je osnovana u rujnu 1945. godine po odluci tadašnjeg zagrebačkog nadbiskupa danas blaženika Alojzija Stepinca. Sa župnikom Škvorcem prisjetio se i pozdravio fra Emanuela Hoška koji ove godine slavi svojih 50 godina misništva, a u crkvi u Antunovcu imao je mladu misu. «Nije malo mjesto koje ima malo kuća i malo stanovnika. Malo je ono mjesto koje ima brojne ljude, ali sitna srca. Antunovac u tom smislu nije malo mjesto.», zaključio je biskup Škvorčević.

Na kraju misnog slavlja u ime pastoralnog vijeća župe i u ime svih župljana obratio se Andrija Hoško koji se zahvalio svima koji su pomogli da crkva bude izgledom ponos mjesta. Istaknuo je ulogu bivšeg župnika Željka Strnaka koji je prije nekoliko godina sudjelovao u njenoj obnovi te ulogu Grada Lipika. Zahvalio se na misi prisutnima, bivšem i sadašnjem gradonačelniku Lipika, Antunu Haramiji i Vinku Kasani na pomoći i suradnji kao i svim donatorima, majstorima i mještanima koji su pomagali na bilo koji način obnovu crkve. Potom je zahvalu proširio biskup prisutnom svećenstvu, ministrantima, pjevačima, djevojkama u tradicijskim narodnim nošnjama te zahvalu obitelji Hoško koja s drugim suradnicima redovito vodi brigu o crkvi.