Mirisi Bozica generalni 2018
JASNA MOLNAR - KUKIĆ, RAVNATELJICA GRADSKE KNJIŽNICE I ČITAONICE LIPIK

Ponosna sam na našu knjižnicu jer ima dušu

06.03.2018. 10:26 | 1305 pregleda | Intervju

Gradska knjižnica i čitaonica Lipik utemeljena je u prosincu 2006. godine, a proteklih nešto više od 11 godina, na rukovodećem mjestu je Jasna Molnar-Kukić. S njom smo razgovarali o aktualnostima vezanim uz knjižnicu, ali i o problemima i potrebama s kojima se suočava ova ustanova.

Piše:
Sezame.pr

Ustrojila sam knjižnicu od samoga početka, dok su u prostoru sadašnje knjižnice još bili goli zidovi i parket. Ovu knjižnicu doživljavam kao svoje dijete, samim tim što sam svih ovih godina utkala svu sebe u ovaj posao. Po struci sam diplomirani kineziolog, ali stjecajem okolnosti i malog broja sati u Osnovnoj školi Grigora Viteza u Poljani, gdje sam radila dvije godine, pola satnice sam radila kao knjižničar, što je zahtijevalo da upišem dodiplomski studij knjižničarstva. Od 2006. i osnivanja Gradske knjižnice i čitaonice Lipik sam ovdje.

Gledajući proteklih više od 11 godina rada, jeste li zadovoljni kako se knjižnica razvila i koje je mjesto zauzela u društvenom životu Lipika?

Da, vrlo sam zadovoljna. Nakon početnih frustracija što imamo fond knjiga ne veći od svake malo bolje kućne biblioteke, s puno strpljena, rada, promocija same ustanove, sudjelovanjem u svim kulturnim i društvenim događanjima u gradu Lipiku, a i šire, smatram da smo razinu i kvalitetu usluge ove knjižnice doveli na zavidan nivo. Za nama je preko 120 izložaba, s čime se zaista mogu pohvaliti, zatim veliki broj promocija, književnih susreta, tribina, koncerata i radionica za djecu i odrasle. Sve to skupa smatram zavidnim uspjehom. Ono što još uvijek nije ostvareno je  minimalno jedan djelatnik više i nužno veći prostor. Prije desetak godina smo na sadašnjem Trgu hrvatskih branitelja Lipika imali priliku sagraditi novu knjižnicu, međutim nekolicina građana inicirala je da se na tom mjestu napravi trg, što mi je i danas jako žao. Tim više što je projekt za knjižnicu već postojao.

Bez obzira na nešto manju kvadraturu, ova naša današnja knjižnica ima dušu i nisam sigurna kako bih se mogla odvojiti od nje.

 

Na raspolaganju 12.000 knjiga

 

Kojim knjižnim fondom knjižnica raspolaže?

Sveukupni knjižni fond je oko 12.000 knjiga. Godine 2013. smo proširenjem knjižnice, dobili prijeko potreban dječji odjel, tako da sada imamo dovoljno prostora za dječje radionice i igraonicu. Dječje radionice provodimo svaki tjedan u suradnji s Dječjim vrtićem "Kockica" i Osnovnom školom Lipik. Nedostaje nam studijski odjel, ali izgradnjom Memorijalnog centra, izmjestit ćemo sobu poginulih branitelja na puno adekvatnije mjesto, a samim tim i dobiti prostor za tu namjenu.

Kakva je kod Lipičana kultura čitanja? Koliko dnevno imate korisnika, koliko često posuđuju knjige, jesu li redoviti u vraćanju knjiga i uništavaju li ih?

Nama knjižničarima je uvijek premalen broj korisnika, uvijek težimo da privučemo što veći broj, jer zainteresirati ljude za knjigom ponekada smatramo i svojim uspjehom i sposobnošću. Razni mediji i društvene mreže neminovno su udaljili čovjeka od knjige, ali zadovoljna sam čitalačkom kulturom naših građana. Moramo znati da je ovo grad koji ima veliku bolnicu za rehabilitaciju i sada novootvoreni Veteranski centar, pa nam veliki broj korisnika dolazi i od tamo, što nas dodatno veseli.

Prije nepunih godinu dana, na području grada smo postavili 5 uličnih knjižnica, koje imaju za svrhu ponuditi knjigu 24 sata dnevno svima onima kojima je knjiga na bilo koji način nedostupna. Popunjavaju se na način da građani ostave u kućici knjigu, koju više ne žele čitati. Knjižnica im u tome uvelike pomaže i neizmjerno sam sretna što su te kućice uvijek prazne. Jer, u konačnici, netko ih ipak čita. Ne kradu ih. Tko voli knjigu, ne krade je, a tko ne voli, ni ne treba mu.

Dnevno dolazi dosta djece i umirovljenika, ali i odraslih, a taj broj je svaki dan drugačiji. Uglavnom, zadovoljni smo. Knjige se vraćaju pravovremeno, ali ako nam neka zatreba, nazovemo i ljubazno zamolimo da je vrate. Ne mogu reći da ljudi namjerno uništavaju knjige, jer su meki uvezi često loše napravljeni, pa se već nakon nekoliko posudbi, knjiga raspada. A poneki trag od kave opraštamo, jer nema većeg "gušta" od kave i knjige.

Je li bilo uništavanja uličnih knjižnica?

Nije bilo uništavanja.

U kojoj je mjeri knjižnica digitalizirana i tehnološki prilagođena dobu u kojem živimo?

Kako je na otvaranju knjižnice rekao tadašnji ministar Božo Biškupić: "Vi ste najmodernija knjižnica u Hrvatskoj! Imate sve novo, nove knjige, nove police i digitalizirani ste od samoga početka!" Dakle, imamo program po kojem uvodimo i obrađujemo knjige od prvoga dana, što dodatno olakšava posao i knjižničarima i korisnicima. Pretraživanje je moguće iz vaše kućne fotelje, ako odete na web stranicu knjižnice i u katalogu pregledate što imamo. Putem facebooka redovito oglašavamo koji su noviteti u knjižnici, tako da ponekad trgovački putnik još nije ni otišao, a naši korisnici "snime" knjigu na društvenim mrežama. Mi ne možemo odoljeti pa stavljamo recenzije dok je knjiga "još vruća" u knjižnici. Knjiga se može naručiti i rezervirati putem telefona, e-maila ili facebooka, a u katalogu se može vidjeti, da li je knjiga zauzeta ili slobodna.

 

Međuknjižničnom posudbom do stručne literature

 

Uglavnom slušamo želje i potrebe korisnika i naručujemo naslove koje nam oni predlože. Ako neku važnu stručnu literaturu nemamo, postoji međuknjižnična posudba. Dakle, međuknjižničnom posudbom ne naručujemo beletristiku, ali stručnu literaturu za potrebe seminara, diplomskih radova ili istraživanja, uvijek možete dobiti. To funkcionira tako da mi preko kataloga vidimo koja knjižnica u Hrvatskoj raspolaže tom knjigom i ovim putem je posudimo iz bilo koje knjižnice. Bilo to iz Dubrovnika, Varaždina ili Pakraca. Za tu mogućnost vam knjižničari ne govore, jer im se to ne da raditi, ali važno je znati da svaki korisnik bilo koje knjižnice u Hrvatskoj ima to pravo. Mi do sada nikoga nismo odbili. To su blagodati današnje suvremene tehnologije.

Dok vodimo ovaj razgovor u najavi je u Lipiku gostovanje proslavljenog sportaša, stolnotenisača Dragutina Šurbeka. Mnoge slavne ličnosti su gostovale u Multikulturalnom centru u Lipiku. Od kud ideje za takva gostovanja i općenito gdje crpite ideje za takve sadržaje?

Kako sam ja bivši sportaš, taj sportski duh je prisutan i na mom radnom mjestu, oduvijek sam težila dovesti zanimljive i poznate ličnosti, koje nam svojim dugogodišnjim radom i rezultatima imaju što i pokazati. A temperament mi ne dozvoljava da gubim vrijeme i energiju na nešto što me ne ispunjava. Tako su od poznatijih kod nas gostovali Zijah Sokolović, Ljubica Uvodić-Vranić, Ivana Plechinger, Mladen Kušec, brojni poznati političari... Dragutin Šurbek i ja se poznajemo samo godinu dana, ali smo već pri prvom susretu dogovorili ovo gostovanje. Volim i cijenim velike ljude, a to su za mene, između ostaloga i veliki sportaši. Poznajem ih puno i želim ih dovesti da ukažu na vrijednost i blagodati sporta, da ukažu djeci što sve jedan sportaš mora proći da bi došao do velikog uspjeha. To su dani i godine treninga i upornosti. U djeci želim pobuditi osjećaj za kretanjem i važnosti sporta. Šurbek je i veliki egzibicionist, pa će to predavanje i "loptica" s građanima biti prava atrakcija.

Što se tiče ideja, meni ideje naviru svakodnevno i da je više sredstava, učinila bih čuda.

 

Lipiku je potrebna multifunkcionalna dvorana

 

Dvorana na katu Multikulturalnog centra je praktički jedina takva dvorana u Lipiku i često je nedovoljno velika da primi sve zainteresirane. Ima li Lipik potrebe za izgradnjom veće, multifunkcionalne dvorane za tu namjenu?

Galerija Multikulturalnog centra u kojem se naša knjižnica i nalazi, jedna je od ljepših galerija u kojima sam  bila. To potvrđuju i naši gosti, koji je vide po prvi puta. Međutim, atraktivni programi zahtijevaju puno veći prostor, tako da je izgradnja jedne polivalentne dvorane neophodna u našem gradu. Potajno sam se nadala da će to biti Vila Zinke.

Na kraju što biste poručili našim čitateljima?

Čitajte djeci od najranije dobi, jer svojom znatiželjom najbrže uče ponuđeno, a što doprinosi njihovom društvenom, psihološkom i intelektualnom razvoju. Na taj način im stvaramo čitalačke navike. Knjižnica je mjesto gdje se ljudi okupljaju oko tema koje inspiriraju na suradnju i druženje, a mi knjižničari smo ovdje, kao najveća i najvažnija karika koja mora ponuditi obilje medijskih sadržaja.