Marijan Gurdon, trener NK „Dobrovac“

Iz godine u godinu naš turnir sve više napreduje

04.08.2017. 09:34 | 878 pregleda | Intervju

Memorijalni turnir za poginule branitelje Dobrovca, koji će se održati ovaj vikend, bio je povod za razgovor s Marijanom Gurdonom, trenerom NK „Dobrovac“.

Piše:
Matija Kulhavi

Kakvo je stanje u klubu što se tiče organizacijskog i igračkog kadra? Koliko često trenirate?

U pogledu organizacijskog dijela, uprava našeg kluba odrađuje jako dobar posao jer su uz predsjednika Jasminka Radu priključeni i neki dugogodišnji igrači. U radu nam puno pomaže Grad Lipik bez čije pomoći funkcioniranje kluba ne bi bilo moguće.

Igrački kadar je ove godine još pojačan s nekim novim igračima, a tijekom priprema treniramo tri puta tjedno, uz poneku pripremnu utakmicu. Kada krene sezona imamo dva treninga plus utakmicu vikendom.

Koje su ambicije ove sezone?

Ambicije kluba su da budemo u nekoj „zlatnoj sredini“ , ali i općenito, da budemo stabilni u svim pogledima.

Što očekujete od turnira za vikend i kakve su vaše prognoze?

Turnir smo osvajali posljednjih nekoliko godina pa smo ga ovaj put odlučili malo osnažiti s pozivanjem više rangiranih momčadi, poput „Lipika 1925“ i „Hajduka“ iz Pakraca. Nadamo se da će zbog tog razloga biti veća posjećenost, ali i sama kvaliteta nogometa.

Kako komentirate posjećenost utakmica u Dobrovcu, ali i u susjednim mjestima?

Utakmice „Dobrovca“ su za ovaj rang natjecanja sasvim solidno posjećene, a to znači 60 do 70 prodanih ulaznica. Većinom su to ljudi koje možete vidjeti i kod drugih klubova, iz čega proizlazi da su isti sportski zaljubljenici svugdje isti.

Koliko ste već na klupi „Dobrovca“ i vidite li se kasnije u nekoj drugoj sredini?

Na klupi NK „Dobrovca“ sam već 4-5 sezona, uz jednu sezonu pauze. Poziva iz drugih klubova je bilo i za vođenje seniora, ali i mlađih kategorija. Za sada nemam namjeru mijenjati sredinu jer ovo je ipak moj klub gdje sam godinama nosio dres. Ipak, ne isključujem mogućnost da se jednom okušam  u nekom drugom klubu. Prvenstveno pod tim mislim na NK „Slavonija“, gdje sam uz trenera Ivicu Juranovića Juru napravio prve nogometne korake.