JOSIP STRAGA BEPI, predsjednik Udruge branitelja Lipika 1991.

Svima nam treba više zajedništvo kakvo je bilo 1991.

03.01.2017. 08:21 | 2258 pregleda | Intervju

Kao i ranijih godina, početkom prosinca Lipik je proslavio obljetnicu oslobođenja i to kao prvi grad oslobođen u Domovinskom ratu u Hrvatskoj.  Nizom događanja obilježena je 25. obljetnica oslobođenja što je bio povod da porazgovaramo s Josipom Stragom – Bepijem, hrvatskim braniteljem, dragovoljcem i predsjednikom Udruge branitelja Lipika 1991. godine.

Piše:
Sezame.pr

Kakvi su dojmovi i kakve su reakcije nakon obilježavanja Dana branitelja Lipika i 25. godišnjice oslobođenja Grada?

Mi Lipičani smo uvijek bili dobri i gostoljubivi domaćini i tako je bilo i tijekom obilježavanja Dana branitelja i 25. godišnjice oslobođenja. Imali smo još bogatiji program jer smo promovirali knjigu „Kako se branio Lipik“ autora Stjepana Benkovića i Branka Križana, i ona je definitivno izazvala najviše reakcija. Nakon 25 godina smo otkrili i spomenik svim poginulim braniteljima Lipika 1991. godine što je također važno kako bi ispričali našu ratnu istinu i kako bi imena onih koji su dali život za Lipik i Hrvatsku ostala trajno upisana i nikada zaboravljena. Nama braniteljima su ti dani kada u miru obilježavamo sjećanje na akciju oslobađanja grada posebno važni i emotivni. Veselimo se tom zajedništvu koje nas je krasilo i te ratne 1991. godine, ali se i sjećamo svih onih koji danas nisu sa nama.

OŽIVLJAVANJE USPOMENE NA POGINULE BRANITELJE

I kroz ovaj spomenik, ali i kroz knjigu želja nam je bila da odamo počast upravo tim ljudima, pravim herojima koji su iskazali nevjerojatnu hrabrost i koji su dali svoj život za slobodu. Ideja je bila da što je moguće više približimo osobnosti tih ljudi, njihovo razmišljanje, kao i djelovanje u ratnim operacijama. To su ljudi koje smo dobro poznavali, s kojima smo u ta teška vremena sve dijelili i njihova pogibija je za sve bila i ostala veliki udarac i gubitak. Zato je naša želja, ali i obaveza bila da trajno oživimo uspomenu i sjećanje na njih i njihovu hrabrost. Zadovoljni smo jer smo ove godine na obilježavanju imali uvažene goste, generala Tomu Medveda, ministra hrvatskih branitelja kao i generala Marinka Krešića, izaslanika predsjednice RH i to je sigurno našem obilježavanju dalo dodatnu važnost. Do ove godine je za Domovinski rat u Lipiku vladao i dosta slab interes medija, ali smo ove godine uspjeli pridobiti javnu televiziju, HTV. Gostovali smo i u emisiji „Veterani mira“ koja se bavi braniteljskim temama što smatram vrlo važnim kako bi se priča o Lipiku pročula u cijeloj Hrvatskoj. Dakle općenito gledajući, dojmovi su jako pozitivni.

Koliko ste zadovoljni knjigom „Kako se branio Lipik“, kakve su reakcije i što ona znači za branitelje Lipika, ali i cijeli Lipik?

Osobno sam oduševljen knjigom jer s ponosom možemo konačno reći da imamo vrhunski povijesni materijal sabran na jednom mjestu. Mislim da se malo gradova može pohvaliti tako dobrom knjigom u kojoj je tako temeljito obrađena tema Domovinskog rata.

VELIK INTERES ZA KNJIGU “KAKO SE BRANIO LIPIK”

Za knjigu je vladao veliki interes, a to potvrđuje podatak da smo na promociji i dan kasnije na obilježavanju Dana branitelja Lipika prodali skoro 300 od ukupno 500 otisnutih primjeraka knjige. To je dokaz da ova tema ljude jako zanima. Veliki interes je sigurno i zato što je knjiga vrlo kvalitetna, na 480 stranica kompletno je obrađeno vrijeme neposredno prije izbijanja rata u Lipiku, kao i ratno vrijeme te veličanstvena akcija oslobađanja našeg grada. Velika većina ljudi je komentirala pozitivno, knjiga im se svidjela, mnogo su toga iz nje saznali, a sudionici ratnih događanja su se prisjetili tog vremena ponosa i zajedništva. Ono što je po meni najvažnije je da sada i mladi i djeca, dakle oni koji nisu morali proživjeti te ratne strahote, imaju knjigu iz koje jako dobro mogu saznati i shvatiti što se to događalo u našem gradu i u ovom kraju prije 25 godina. Baš to zapisivanje povijesne istine je ključno kako se ona ne bi zaboravila i kako se ne bi doveli u situaciju da nam povijest pišu neki koji o njoj vrlo malo znaju. Autori knjige su napravili ogroman i vrlo zahtjevan posao i mogu reći da su u biti potpuno „ušli“ u priču i čak bolje znaju neke detalje od nas samih branitelja jer su napravili skoro 300 intervjua sa sudionicima tog vremena.

Bilo je i loših i negativnih komentara, što me nije iznenadilo, a uglavnom su to bile pojedinačne primjedbe, pretežno od ljudi koji su na naše ratište došli iz drugih krajeva Hrvatske, tek u 12. mjesecu. U ovoj knjizi smo se bazirali na 91. i mi koji smo bili u to vrijeme u Lipiku najbolje znamo kakva je bila situacija. A morali smo se samoorganizirati, prije svega zahvaljujući malobrojnim entuzijastima i njihovoj ljubavi prema Lipiku i Hrvatskoj. Bili smo malobrojni, falilo nam je oružja, logistike, hrane, stručne medicinske pomoći. Branitelji, a ja bi ih danas nazvao herojima, su često imali samo svoje privatno kupljeno ili lovačko oružje. Dugo smo čekali pomoć i Benković je dobro usporedio da je Lipik bio što i Vukovar, dakle kupovao je vrijeme Hrvatskoj da se konsolidira i organizira se za ozbiljan rat kakav je već bjesnio u Lipiku i na cijelom ovom ratištu. Zato sam na promociji rekao da smo mi ovdje imali, i još uvijek imamo, apsurdnu situaciju gdje je za vrijeme rata u Lipiku bilo nešto kao obrnuti lijevak. Sa svih strana smo bili u polu okruženju, bili smo malobrojni i samoorganizirani, a kako su godine prolazile tako se taj lijevak okretao naopačke, to u početku usko grlo je postajalo sve šire i, s vremenom, što smo išli iz tog lijevka van to je bilo više branitelja i više naše vojske. Sad kad govorimo o ratu u Lipiku ispada da imamo more ljudi. Pokušali smo tome stati na kraj, da sva događanja stavimo u knjigu, pa neka svatko vidi stvarno stanje 1991. godine.

Ovom knjigom smo htjeli naglasiti još jednu važnu stvar, a to je važnost našeg ratišta. Mi smo 91. u Lipiku zaustavili moćnog, brojnog, jakog i dobro opremljenog neprijatelja. U Lipiku su zaustavljeni u daljnjem proboju, a cilj im je bio izbiti do Virovitice, na granice zamišljene tvorevine velike Srbije. Da se to kojim slučajem dogodilo to bi sigurno utjecalo na razvoj rata u cijeloj Slavoniji i Hrvatskoj jer bi Hrvatska praktički bila prepolovljena i sigurno bi u nastavku rata bilo puno teže gradovima i braniteljima na istočnim bojištima.

Nakon knjige, koji su sljedeći konkretni planovi?

Na promociji knjige smo imali i izložbu ratnih fotografija „Lipik 1991.“. Dakle to su fotografije prikupljene tijekom rada na ovoj knjizi, kao i one prikupljene iz privatnih foto albuma Lipičana. Na kraju je bilo jako teško od svih prikupljenih odabrati one koje ćemo izložiti i ostao je veliki broj fotografija koje nismo uspjeli izložiti. Zato je jedna od ideja da se možda počne razmišljati i o ratnoj foto monografiji jer sada, u ovoj knjizi imamo kvalitetnu bazu i temelj za nadogradnju materijala ratne tematike. Također film koji smo napravili u prigodi promocije je isto tako pokazao da postoji ogromna video građa, dakle brojni ratni snimci s našeg ratišta. I to bi se moglo iskoristiti kako bi se napravio serijal dokumentarnih filmova ratne tematike, ali to je veliki projekt i za to bi se trebao pronaći način financiranja preko neke od državnih institucija. U profesorima Benkoviću i Križanu smo dobili vrlo kvalitetne, mlade intelektualce i suradnike koji su, kako sam to već rekao, „ušli“ u priču i bilo bi šteta to njihovo znanje i stručnost ne iskoristiti za prikupljanje i objavu još povijesnih materijala na temu Domovinskog rata u Lipiku, ali i cijeloj okolici.

Za razliku od Pakraca, Lipik ima samo jednu braniteljsku udrugu. Zašto?

Moram naglasiti da je Udruga branitelja Lipika 1991. godine sastavni dio Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata Pakrac – Lipik i da imamo jako dobru suradnju i s gradovima Lipikom i Pakracom, kao i s ostalim udrugama Koordinacije.

91. SU POSTOJALI SAMO DRAGOVOLJCI - BRANITELJ

Mi u Udruzi branitelja Lipika 1991. jednostavno smatramo da nema potrebe za više udruga u Lipiku. Naša udruga je bazirana i odnosi se na 91. godinu, a 91. godine je faktički postojala samo jedna vojska, to su dragovoljci – branitelji Lipika. Dakle u toj našoj jednoj udruzi su sadržane sve formacije iz tog vremena. Čak mislim da bi za ovaj naš prostor Lipika i Pakraca bila dovoljna jedna, zajednička braniteljska udruga koja bi obuhvaćala sve sudionike tog vremena 1991. godine. Osim toga veći broj udruga znači i veću mogućnost razmimoilaženja u stavovima i to po meni nije dobar način funkcioniranja, ako se želi očuvati zajedništvo.

Kako gledate na to što će u Lipiku biti otvoren prvi Veteranski centar u Hrvatskoj?

Teško mi je o tome donositi bilo kakav sud, a razlog je što nemamo dovoljno kvalitetnih informacija. Udruga branitelja Lipika 1991. i lipički branitelji su u tom projektu pomalo zaobiđeni i s tim nismo baš zadovoljni.

A jeste li uključeni u projekt Spomen parka Domovinskog rata u Lipiku?

U taj projekt smo uključeni i smatram da je taj projekt dobro zamišljen i da je važan za Lipik. On bi obuhvatio cijelo ratište u i oko Lipika. Na ovom spomeniku otkrivenom u Lipiku su upisana imena branitelja koji su poginuli samo u Lipiku, a prema idejnom rješenju u parku bi trebao biti postavljen memorijalni zid s imenima svih poginulih na ovom području, od Subocke, Kukunjevca, Jagme, Lovske i drugih mjesta, sve do Bujavice. Osim toga planirana je i izgradnja objekta u kojoj će biti Memorijalna soba kao i prostorije za udruge tako da pozdravljamo ovaj projekt i nadamo se njegovoj skoroj realizaciji.

Za kraj vaša poruka čitateljima?

Želio bih na kraju zahvaliti svima koji su na bilo koji način pomogli da naše ideje pretvorimo u konkretna djela. Zahvaljujem se i gradskim vlastima, gradonačelnicima Lipika, bivšem Antunu Haramiji, a posebno sadašnjem Vinku Kasani, jer smo u njima imali puno razumijevanja i veliku podršku u realizaciji naših ideja i ciljeva. Bez njihove pomoći sumnjam da bi ih uspjeli realizirati ovako kako jesmo. Na kraju bih uz čestitke svim čitateljima za blagdane, svima poželio puno zdravlja i uspjeha u novoj 2017. godini, a posebna želja nas branitelja Lipika je da među svim našim stanovnicima vlada još više zajedništva kakvo je krasilo nas branitelje tih ratnih godina. S tim zajedništvom siguran sam da svi možemo pridonijeti izgradnji još boljeg i ljepšeg Lipika i Hrvatske.