Deseta koncertna sezona u Lipiku
Deseta koncertna sezona u Lipiku
Baner Silver od 3.1.2017
dipl. ms. Ljerka Pavković, tajnica u Palijativnom timu LiPa

Cilj nam je učiniti palijativnu skrb dostupnu svima i u svakom trenutku

22.05.2016. 12:00 | 1877 pregleda | Intervju

Palijativna skrb u Požeško-slavonskoj županiji razvijenija je u usporedbi s brojnim drugim županijama zahvaljujući ponajprije Palijativnom timu LiPa koji se konstantno osnažuje novim ljudima i brojnim aktivnostima. Posebno aktivni bili su i u travnju organiziranjem niza aktivnosti povodom Svjetskog dana zdravlja i Dana planeta Zemlje u projektu „Gea, Oprosti“. Ipak, još uvijek je sve na volonterskoj razini i Tim opstaje zahvaljujući donacijama i projektima, no sve su bliže i profesionalnom zapošljavanju. O počecima Palijativnog tima LiPa, razvoju palijativne skrbi u našoj županiji i gradovima Lipiku i Pakracu, te stanju u palijativi razgovarali smo s tajnicom Palijativnog tima LiPa Ljerkom Pavković.

Piše:
Antun Ciglenečki

Palijativni tim „LiPa“ djeluje već nekoliko godina na području Lipika i Pakraca, kako ste prepoznali potrebu za palijativnom skrbi? S kojim ciljem ste se okupili i kada ste započeli sa svojim aktivnostima?

Medicina se tradicionalno dijeli na preventivnu, kurativnu i palijativnu medicinu tako da osnovna znanja o skrbi bolesnika na kraju života  stječemo kroz obrazovanje. Potrebu za tim prepoznala sam u Specijalnoj bolnici za psihijatriju i palijativnu skrb 2012. godine na predavanju kojeg su održali redovnici Milosrdne braće Sv. Ivana od Boga koji su održali stručni skup o tome kako se palijativna skrb provodi u Italiji. Nakon toga sam se počela interesirati za to područje i krenula na edukaciju za što sam uspjela motivirati kolegicu Ljerku Švajghart te smo zajedno završile tečaj Osnove palijativne medicine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu - CEPAMET (Centar za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine). Znači započeli smo s edukacijom što je na početku bio naš osnovni cilj, uključiti u edukaciju što više različitih profesionalaca: liječnike, medicinske sestre, psihologe, duhovnike, fizioterapeute, socijalne radnike, ljekarnike…, s obzirom da smo naučili da je palijativna skrb zajednička aktivnost.

Koliko vas se na početku okupilo, kako se tim razvijao i koji su sve kadrovi zastupljeni danas unutar Palijativnog tima?

Na početku nas je bilo pet. Uz mene i Ljerku(Ljerka Švajghart,dipl.med.techn. OŽB Pakrac), Ivana Mađaroši,mag.psych., Dubravka Tomljanović,bacc.med.techn. OŽB Pakrac , Vesna Božić,dipl.med.techn. SŠ Pakrac. Skupili smo se u Gradskom Crvenom  križu u Pakracu obzirom da je ravnatelj istog g. Duško Kliček prepoznao naš rad i potrebu za provođenjem palijativne skrbi te smo nas pet 2. listopada 2013. osnovali  Volonterski palijativni koordinacijski tim pri Gradskom Crvenom križu Pakrac. G. Kliček nam je pomogao da dođemo do župana Alojza Tomaševića i njega upoznamo s našim radom i idejama.

Dobili smo mobitel čiji broj je i danas dostupan 24 sata i osim kontinuirane edukacije započeli smo na pozive bolesnih ići u kuće bolesnika, slušali bolesnika i obitelji, posuđivali pomagala, prepoznavali probleme i svaki puta obavijestili i obiteljskog liječnika da smo bili u obitelji. Tako je naš rad prepoznao i Goran Čičin Radin Sarajlić,dr.med.spec. obiteljske medicine, završio dodatnu edukaciju i uključio se u naš rad. 2. srpnja 2014. naša Udruga prerasta u samostalnu neprofitnu udrugu Palijativni tim Lipa(čitaj Lipik Pakrac), a dr. Sarajlić je naš predsjednik.

Danas u timu imamo dvanaest educiranih osoba na CEPAMET-u, liječnika, duhovnika, psihologe, medicinske sestre, fizioterapeute i ljekarnika. U stručnom odboru nam je veliki broj eminentnih stručnjaka iz palijativne skrbi na području RH. Članovi Stručnog vijeća su: dr.med. i doc.dr.sc. Marijana Braš; dr.med. i dr.sc. Lovorka Brajković, prof.psihologije; doc.dr.sc. Karmen Lončarek; Vlasta Vučevac, dr.med., spec. obiteljske medicine; Ninoslav Mimica, prim.dr.med., spec.psihijatar; prof.dr.sc. Veljko Đorđević; dr.sc. Aleksandar Džakula, dr.med.

S obzirom na Akcijski plan i Strategiju palijativne skrbi u RH kako ocjenjujete situaciju u zdravstvenom sustavu u vezi palijativne skrbi u na pakračko-lipičkom području, županiji i u Hrvatskoj?

 U Požeško-slavonskoj županiji  postoji tradicija na području palijativne skrbi i napravilo se više nego u nekim drugim županijama, čemu je naša Udruga znatno pridonijela. Imamo Županijski projektni tim za razvoj palijativne skrbi čija sam potpredsjednica. Ne možemo se pohvaliti da smo zadovoljni kako se palijativna skrb provodi, ali imamo ono što je najvrjednije. Sve veći broj educiranih profesionalaca s dodatnom edukacijom iz palijativne skrbi na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu-CEPAMET, trenutno 25 i taj broj se kontinuirano povećava zahvaljujući  ravnatelju Doma zdravlja PSŽ Darku Puljašiću i ravnatelju OŽB Požega dr. Željku Glaviću koji su uz nas prepoznali važnost edukacije iz područja palijativne skrbi.

Na primarnoj razini ugovoren je s HZZO-om Koordinator i Mobilni palijativni tim za područje Požege u kojem su liječnici, medicinske sestre, socijalni radnik i psiholog. Nadamo se uskoro da će isto biti ugovoreno i za područje Pakraca i Lipika.

U Mreži je i četrnaest palijativnih kreveta, ali to je samo broj kreveta koje treba rasporediti u Županiji na cijelo područje i organizirati stacionarnu palijativnu skrb, što znači dovoljan broj svih djelatnika s dodatnom edukacijom iz palijativne skrbi i opremljenost sa svim potrebnim pomagalima za provođenje skrbi bolesnicima koji boluju od neizlječivih bolesti kad moraju u bolnicu.

Kako je palijativna skrb organizirana, tko sve provodi u okviru zdravstvenog sustava?

U RH je najveći problem što se još uvijek ne prepoznaju bolesnici kojima je potrebna palijativna skrb i koji bi uz osnovnu dijagnozu trebali dobiti i dijagnozu Z 51.5 koja bi omogućila bolesnicima i pravo na palijativnu skrb. Trenutno je u našoj zemlji palijativna skrb u zdravstvenim ustanovama zastupljena vrlo malo, skrb je usmjerena na liječenje koje često nema smisla kada se zna da bolesnik boluje od neizlječive bolesti, da više nema lijeka i bolesnik nepotrebno pati.

U Hrvatskoj imamo samo jedan Hospicij i to u Rijeci, na našem području imamo Strmac u kojem se dobro provodi palijativna skrb. Mobilni timovi za palijativnu skrb s koordinatorom za palijativnu skrb pri domovima zdravlja organizirani su za provođenje postupaka koji provode specijalno educirani profesionalci u kući bolesnika u dogovoru s obiteljskim liječnikom, obzirom da većina bolesnik s neizlječivom bolesti kada sazna istinu želi umrijeti kod kuće. U mobilnom palijativnom timu treba biti  liječnik, medicinska sestra, psiholog i socijalni radnik. Snaga je kada u Timu postoji duhovnik, fizioterapeut, ljekarnik i volonteri što naš Tim ima.

S kime sve surađujete u provođenju vaših aktivnost i koji su vam ciljevi?

Surađujemo sa zdravstvenim ustanovama, obrazovnim ustanovama, županijom, udrugama, najviše s Gradom Pakracom i Gradom Lipikom, vjerskim zajednicama, svima koji se žele uključiti. Želim napomenuti da zajedno sa CEPAMET-om imamo suradnju sa Akademijom likovne umjetnosti, Akademijom dramske i Akademijom muzičke umjetnosti obzirom da one imaju veliku važnost u kvaliteti života bolesnika. Ivona Pavković je naša članica i trenutno je na postdiplomskom studiju iz Art-terapije koja se u palijativnoj skrbi intenzivno razvija. Naše djelovanje na području palijativne skrbi traje od 2013. godine, a cilj nam je bio razvijati sustav i postati dio sustava za pružanje palijativne skrbi. Imali smo podršku, imamo je i danas i polako se integriramo u sustav. Cilj nam je razvijati volonterizam u palijativnoj skrbi i biti dodatna snaga sustavu i onima kojima smo najviše potrebni, a to su bolesnici koji boluju od neizlječivih bolesti koji zajedno s njihovim obiteljima trebaju jako puno pomoći i nikada nas neće biti previše.

Kako su raspoređene preventivne, edukacijske aktivnosti i palijativna skrb korisnika kod vaših članova i volontera?

Edukacija se provodi kontinuirano, želje i volja su velike, ali sve ovisi o novcima, tako da ovisimo o donacijama građana i drugih.

O posudionici pomagala koju vodite, na kojem principu radi, koliko imate pomagala u udruzi, kako se koriste, kako korisnici mogu doći do pomagala?

Posudionica djeluje na području naše županije na nekoliko lokacija: PT LiPa, Dom zdravlja PSŽ, Gradska bolnica Pakrac, SB Lipik, Crveni križ Pakrac, Domovi za stare i nemoćne te uključujemo sve koji bi mogli imati nešto za posuditi, donose nam pomagala svi koji su nas prepoznali i nisu im više potrebna. Velika nam je pomoć i donacija iz HZZO-a od osoba koji vraćaju pomagala kada im nisu potrebna, a počeli smo dobivati donacije iz ustanova koje se bave proizvodnjom ili prodajom pomagala. Pokušavamo svim osobama koji nas zovu nabaviti sve što im je potrebno za skrb bolesnika u kući. Imamo krevete, noćne ormariće, noćne posude, pelene, zaštitne ograde, držače uz krevet bolesnika, toaletna kolica. Organiziramo humanitarne akcije kada je potrebno nabaviti skupo pomagalo koje može puno pomoći bolesniku i obitelji, a ne može se nabaviti preko HZZO-a ili na drugi način.

Sa Srednjom školom Pakrac surađujete te srednjoškolci djeluju kao Ambasadori dobročinstva u raznim akcijama, je li u to spada i praksa u palijativnoj skrbi?

Srednja škola Pakrac nam je partner, Ambasadori dobročinstva su uvijek s nama i to u najvećem broju, a dio prakse kroz ugovor o suradnji provode u PT LiPa. Cilj nam je slične ugovore sklapati sa svim zdravstvenim ustanovama na području PSŽ kako bi naši volonteri bili dodatna pomoć u provođenju  palijativne  skrbi.

Koliko trenutno članovi i volonteri udruge imaju pacijenata u terminalnim fazama bolesti? Koliko ste takvih pacijenata pomagali i na koji način od početka okupljanja?

Trenutno imamo oko pet osoba u terminalnom stadiju koje obilazimo. U proteklim godinama bili smo uz oko trideset  bolesnika i njihovih obitelji na kraju života.

U vašim aktivnostima često sudjeluju predstavnici vjerskih zajednica iz Lipika i Pakraca. Na kojim sve planovima razvijate suradnju s vjerskim zajednicama i kojima sve?

Naša najveća snaga je duhovnik Mirče Manavski koji je prošao svu potrebnu edukaciju na CEPAMET-u, velečasni  Zorić nam se priključio za Dan bolesnika, velečasni  Engelman nam je pomogao u prikupljanju humanitarne pomoći za nabavu pomagala, paroh Teodorović sudjeluje na našim edukacijama. Osim pomoći bolesnicima već sada nam pomažu u organiziranju edukacije za duhovnike i ostale profesionalce. U travnju nam je duhovnik M. Manavski  organizirao dolazak medicinske sestre iz Amerike Merelyn Graves, ta suradnja na području edukacije za medicinske sestre će se nastaviti i dalje i na drugim područjima, a vjerujemo da će nam pomoći u razvijanju i drugih projekata na području palijativne skrbi.

Koliko je važna duhovna komponenta u odnosima s pacijentima koji se nalaze u terminalnoj fazi?

Duhovnost je jako važna, možda i najvažnija na kraju života, često je jedina nada. Nastojimo prepoznati kada je duhovnik bolesniku potreban i dovesti ga bolesniku. Bolesniku je duhovnik potreban tijekom cijele bolesti, a duhovnici trebaju i dodatnu edukaciju iz područja palijativne skrbi koja je prepoznata i organizira se u svim vjerskim zajednicama.

Iz kojih izvora se financira Palijativni tim LiPa i prijavljujete li se za projekte EU?

Udruga se financira iz donacija i projekata Grada Lipika i Grada Pakraca. Svjesni smo da bez pomoći osoba koji se bave pisanjem projekata samostalno ne možemo ništa, nemamo znanja i za to nam je potrebna pomoć, a i to ima svoju cijenu. Samostalno ćemo i dalje pisati projekte za područje gradova Pakraca i Lipika te tražiti partnere. Članovi smo LAG-a, Igor Matek nam je velika pomoć, a pripremili smo puno materijala za projekte. Prepoznala su nas je LIRA i nadamo se kako ćemo uz pomoć ostvariti i naše ciljeve i pomoći na taj način razvoj palijativne skrbi u PSŽ i šire, pa i kroz prekograničnu suradnju.

Što smatrate vašim najboljim uspjehom koji ste postigli otpočetka okupljanja 2012. godine?

Ugovaranje palijativne skrbi s HZZO-om u Požeško-slavonskoj županiji naš je najveći uspjeh.

Kakva je budućnost Palijativnog tima LiPa? Na kojim sve razinama može doći do profesionalizacije, zapošljavanja, vlastitog prostora, ustanove koju financira Ministarstvo ili nešto treće?

Nadamo se velika i prepoznatljiva kao i do sada. Ako dobijemo koji projekt s nekim partnerom bit će i zapošljavanja. Imamo obećanja od gospodina Puljašića da ćemo dobiti prostor iznad Doma zdravlja u Pakracu, očekujemo zapošljavanje koordinatora iz našeg tima na ugovor o djelu i Mobilni tim za područje Pakraca i Lipika vrlo brzo. Nadamo se da će to biti mali CEPAMET. Skromni smo, palijativna skrb se razvija polako, imamo kontinuitet rada, dobru podršku i uvjereni smo da će to rezultirati i boljom skrbi. Cilj nam je da sa svima u županiji organiziramo palijativnu skrb da bude dostupna svima jednako i u svakom trenutku. Želimo da naše bolesnike ne boli i da budemo uz njih uvijek kada je to potrebno, uvijek netko, da nikada ne budu sami.