Hotel Pakrac
Hotel Pakrac
Sajam cvijeća 2018 960x150
PIŠE: vlč. Stjepan Škvorc, župnik Župe sv. Katarine u Gaju i Župe Presvetog Srca Isusova u Antunovcu

Ne bojte se!

31.03.2018. 14:10 | 654 pregleda | Kolumne

Stoljetnom mudrošću i živom vjerom obliko­van Vazmeni hvalospjev koji se pjeva na Veliku subotu na početku vazmenog bdijenja uči da je to »noć kad je Krist raskinuo okove smrti i kao po­bjednik od mrtvih ustao..., noć u kojoj se nebesko sa zemaljskim, božansko s ljudskim povezuje... «, noć u kojoj Krist »ništi grijehe, pere krivice, i nevi­nost vraća palima, a radost tužnima..., dokida mr­žnju, uspostavlja slogu i svladava nasilje«. Stoga u liturgiji te noći radosno odjekuje pobjednički Ale­luja, a njezina veličanstvenost poručuje »Ne bojte se!«. Svjetlo pobjeđuje mrak koji skriva grešnika pred Bogom i našu vlastitu tamu. Hladnoću groba, svijeta i naših međusobnih odnosa zagrijava pla­men. Zlo nema zadnju riječ, ljubav je definitivno trijumfirala. Krist je uskrsnuo. Živ je i nas poziva na život s njime. To je osvit prvoga dana u tjednu, početak novoga svijeta, dijeljenje tame od svjetla.

Piše:
Stjepan Škovrc

Dvije Marije dolaze na grob. Njihova je gesta ple­menita i pobožna. Ostale su vezane uz svoga učite­lja te mu služe i nakon smrti. Već time svjedoče sna­gu života i ljubavi. Vjeruju da je živ jer ne može se voljeti nekoga tko ne postoji. Ta ljubav im je otvo­rila oči za nebesku stvarnost, za anđela. Njegovo li­ce i odjeća predstavljaju slavlje, jer Uskrs je slavlje svega stvorenja. Krist je patio u Velikom tjednu, ali raj je bio u patnji od prvog grijeha sve do sada. Sve do Uskrsa Božja obitelj bila je bez jednog svoga čla­na. Danas je s Isusom Kristom čovjek ponovno po­stao stanovnik neba. Božja obitelj opet je ujedinje­na i to je razlog slavlja na koje su pozvana sva Božja djeca. Zato Isus ide pred ženama u Galileju, a anđeo ih šalje ostatku učenika. Sav svijet treba sabrati u uskrsnom slavlju. Ta poruka nikoga ne može osta­viti ravnodušnim. Od nje se može zadrhtati i oba­mrijeti, ili osjetiti strah pred težinom zadatka, ali i veliku radost koja je poticaj na žurno djelovanje. Iako je pobjeda postignuta, bitka nije završena. Krist nam je otvorio prolaz, ali svatko treba proži­vjeti vlastito uskrsnuće i izabrati ulazak u darovani život.

Zato Isus učenike šalje u Galileju - u njiho­vu svakodnevicu. Šalje ih nastaviti tamo gdje je on stao: propovijedati, liječiti bolesne, koračati ljud­skim stazama živeći od milosti uskrsnuća i svjedo­čeći zajedništvo djece Božje. Evanđelist ne bilježi ni jedne riječi koju su izgovorile žene, jer se Uskrs manje naviješta riječima, a više svjedoči životom. Dokaz Uskrsa nije prazan grob, čak niti ukazanje ženama i učenicima, nego život. Znak uskrsnuća je novi život koji ih je zahvatio, polet koji je od po­raženih učinio pobjednike, od kukavica junake, od izgubljenih slučajeva nositelje nade, od tužnih ne­osmišljenih života svjedoke radosne vijesti koji su spremni i život žrtvovati da bi prenijeli poruku.

U evanđeoskom izvješću o uskrsnuću dva put se po­navljaju riječi »Ne bojte se«. Anđeo govori ženama »Vi se ne bojte«, a nešto kasnije prve riječi uskr­slog Krista su »Ne bojte se«. On će se tim riječima obratiti i ostalim učenicima kad dođe k njima i na­đe ih skrivene. Najavljujući Kristovo rođenje anđeo se obraća Mariji riječima: »Ne boj se«. Pri Isuso­vu rođenju javlja pastirima: »Ne bojte se«. Danas istim riječima najavljuje njegovo uskrsnuće. Me­đutim, one imaju i svoj nastavak koji ih objašnjava, daje im težinu te određuje njihov učinak povezan s poslanjem onih kojima su upućene. Iza tih riječi sli­jedi: »Idite«. Anđeo pastire šalje vidjeti novorođen­če u štalici. Marijama govori da pođu vidjeti grob. Anđelovo »Ne bojte se« još nije dovršeno. Strah još uvijek postoji i tek se treba mjeriti da je bezrazlo­žan. S druge strane, Isus jednako govori: »Idite«, ali njegovo» Ne bojte se« je dovršeno. On je jamac da nema više razloga za strah. Zato ne šalje žene da se uvjere, nego da idu i jave, naviještaju i svjedoče. Jednako govori i učenicima: »Ne bojte se«, ali idi­te i učinite mojim učenicima sve narode. Već ste vi­djeli pa idite i recite, propovijedajte i svjedočite!

Sva čitanja u noći vazmenog bdijenja imaju istu poruku: Čovje­če ne boj se! Slika si Božja, dijete Božje, sestra i brat međusobno. Nemaš više razloga za strah ni od Bo­ga, ni od drugoga. Ne boj se, jer ako si ti napustio Bo­ga, nije on tebe. Ako ti ne možeš doći do njega, mo­že on do tebe. Ako ti imaš za njega srce od kamena, on radi tebe uzima srce od mesa i dopušta da ga ko­pljem probodu. U kakvu god nevolju zapao, u kakvu god grijehu ogrezao, u kakvom god blatu bio, Bogu nije ispod časti doći k tebi. Zato pjevamo u hvalospjevu uskrsnoj svijeći o sretnoj krivici, o potrebno­me Adamovu grijehu, o neshvatljivoj ljubavi Božjoj koji Sina predaje da roba otkupi. Njegovo nas pre­danje čini slobodnima, oslobođenima od straha. To više nije nada i neizvjesna budućnost, nego sadaš­njost. Sveti Pavao poručuje da smo u krštenju umrli grijehu, da bi uskrsnuli na novi život s Kristom.

Iako je liturgija Uskrsnog bdijenja sadržajno naj­bogatija, pa zasigurno i vremenski najdulja, tek na­kon nje slijedi »najvažniji dio« koji nije zapisan u knjigama. Život svakoga od nas treba biti jedno po­glavlje knjige o uskrsnuću. Uskrsna svijeća, simbol samoga Krista, donijela je plamen svjetla u tamu liturgijskoga prostora. No, tek naše brojne svijeće, na njoj zapaljene, u potpunosti su osvijetlile tamu prostora. Isus je donio svjetlo u tamu svijeta, ali tek zajedno možemo učiniti da svijet bude mjesto svje­tla, života, toplote i ljepote. Krist je umro, ali i uskr­snuo te pokazao da je milosrđe jače od bezakonja, milost od grijeha, život od smrti. Zato i nama govo­ri: »Ne bojte se!«. Idite i svjedočite radost vazmene noći, snagu uskrsnuća. Živite dostojno svoga krštenja i svijetlite da ljudi vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima (Mt 5,16).