ORPOŠTAJNA KOLUMNA UREDNIKA MARKA BARČANA

ODLAZAK UREDNIKA; Nakon medija pokrenuo Pivovaru Slavonica

01.09.2017. 12:21 | 5995 pregleda | Kolumne

Nepunih mjesec dana, od 4. kolovoza 2017. u sudskom registru upisana je tvrtka Pivovara Slavonica d.o.o., prva registrirana pivovara na lipičko-pakračkom području, novi je to projekt kojim ću se ozbiljno pozabaviti nakon što sam gotovo četiri godine vodio medije Lipika u kojima smo pokrenuli mjesečnik i portal Compas. Odlazim, da! Bila je neka moja ideja, a i želja kolega da napišem jednu oproštajnu kolumnu, iako vjerujem, neće ovo biti moj zadnji članak.

Piše:
Marko Barčan

Svojedobno sam, u intervjuu za Pakrački list, rekao kako "Snove treba živjeti jer je život samo jedan". Bilo je to nakon što sam se vratio sa 154 dana dugog putovanja Južnom Amerikom, a danas četiri godine nakon, mogu vam samo to potvrditi tako da sam upravo zato odabrao printscreen tog intervjua za naslovnu fotografiju ovog članka. Većina ljudi danas nema priliku živjeti svoje snove već preživljava i balansira rastrgana obvezama. Čak i ona etiketa "avanturista" kojeg mi je tamo prišio kolega Mario Barać i danas ostaje, jer niti sam više putopisac, niti ono za što me fakultet odredio, niti novinar, niti urednik, a sutra ću već biti pivar.

Sjećam se nekako od prvih radnih dana u medijima, uvijek odijelo i košulja, kao da sam iz one južnoameričke probisvjetske kaljuže želio ispolirati i ugladiti svoj izgled na van. Malo je ljudi znalo da se ja samo dobro i dalje zaj****, da uživam igrati te nove uloge, a posebno su mi bili interesantni pogledi kolega koji su me ispočetka s čuđenjem promatrali kao prvog novinara u odijelu.

Sjedili smo tako u tim odijelima u jednom uredu u središnjici Croatia Osiguranja u Zagrebu, gradonačelnik Vinko Kasana, direktor Lire Dejan Iličić, moja malenkost i jedan od izvršnih direktora, tko bi mu se sad nakon četiri godine i sjećao imena. Bio je vruć sunčan rujanski dan, bio je to sastanak na kojem je realizirana ranije dogovorena prodaja lipičkog parka Gradu Lipiku, no nije sve išlo tako glatko. Direktor Croatije je odbijao dati potpis i predlagao odgodu zbog vanjskih pritisaka, cijelu stvar ipak je još jednom želio dati na Upravni odbor, a pol satna upornost gradonačelnika koja je bila isprepletena povišenim tonovima koji su na trenutke izgledali kao da sva trojica letimo van iz ureda rezultirala je ipak na koncu da je ovaj stavio svoj potpis i pečat na prodaju.

Još pamtim onaj stakleni lift s kojim se spuštamo u prizemlje i gradonačelnika kako govori, "da ga sad nismo, ne bi ga riješili još tko zna kad", a bio je to pokazat će se za Grad bitan posao koji će trasirati put razvoja, razrješenja problema ZRC-a i kasnijeg otvaranja novih prilika...

Istini za volju, iz današnjeg pogleda to pitanje obnove ZRC-a ni danas nije riješeno, iako su iza nas četiri dosta turbulentne godine pune zanimljivih situacija, projekata i napretka.

No, zašto sam spomenuo gornji događaj?  Bio sam još uvijek na vagi, raditi-ne raditi u gradskim medijima, a tad sam shvatio da smo dobar tim i da možemo napraviti dobar posao. Kasnije mi je povjerena odgovornost pokretanja Compasa, a u idućih godina otpetljali smo gordijski čvor negativnih informacija spram Lipika te razdrmali učmalu lokalnu medijsku scenu. Naša deviza nikad nije bila svađa, već isključivo rad. Raditi više od drugih, a protiv toga, vjerujte mi još nitko nije smislio bolje oružje.

Smatram da smo u tome svemu i uspjeli te da smo kroz ovih par godina postigli maksimalno s obzirom na ljudske i materijalne resurse s kojima smo raspolagali. Ostaje i dosta nerealiziranih zanimljivih ideja u Compasu za što je ipak potrebno nešto više.

Više puta sam rekao kako bih volio napraviti 50 brojeva mjesečnika Compas, a onda to prepustiti novim snagama, no eto moj odlazak došao je ipak nešto ranije, na 41. broju...

Na kraju, želim se zahvaliti svima s kojima sam surađivao protekle četiri godine, nastojao sam uvijek biti na usluzi i od pomoći koliko god je bilo moguće. Nemojte zamjeriti za propuste kojih je bilo, niti jedan nije učinjen s namjerom već je to rezultat napornog rada i rastrganosti između obaveza.

Život kažu, uistinu piše priče, moju uredničku je ispisao i došlo je vrijeme da svu svoju energiju usmjerim u nešto novo tako da se u potpunosti posvećujem realizaciji Pivovare Slavonica.