Deseta koncertna sezona u Lipiku
Deseta koncertna sezona u Lipiku
Baner Silver od 3.1.2017
mr.sc. Berislav Schejbal, dipl. arheolog i prof. povijesti

Povijest Lipika još je dosta neistražena

21.05.2016. 12:00 | 1677 pregleda | Kolumne

Berislav Schejbal, diplomirani arheolog i profesor povijesti, koji je diplomirao u Zagrebu, magistrirao u Budimpešti, bavi se istraživanjem gotovo svih vremenskih razdoblja, a stručnjak je za protopovijesne egejsko-balkanske seobe, antiku i srednji vijek. Član je Hrvatskog arheološkog društva, Hrvatskog muzejskog društa i Društva konzervatora Hrvatske. Sudjelovao je i objavljivao radove u nekoliko međunarodnih istraživačkih projekata. Pored povijesnih i arheoloških istraživanja, vodio je arheološke kampove za mladež, surađivao je i s turističkim institucijama, radio je na izradi brojnih Prostornih planova i konzervatorskih podloga općina i županija, turistifikaciji lokaliteta i izradi turističkih staza. Od 1995. šest godina vodio je Odjel za zaštitu kulturne baštine Grada Daruvara i intezivno surađivao s Ministarstvom kulture. U zadnje vrijeme dosta je aktivan na istraživanju povijesti Lipika. Već kao dijete često je dolazio u Pakrac i Lipik na bazene jer mu je majka Pakračanka, porijeklom iz Španovice.

U istraživanje povijesti Lipika uključio sam se prvi put prije nekoliko godina prilikom suradnje s Institutom za turizam na izradi Strateškog plana razvoja turizma gradova Lipika i Pakraca da bi ove godine za Toplice Lipik napisao povijesni tekst o Toplicama Lipik za web stranicu bolnice. Zanimljivo je kako kad se malo zakopa u istraživanje povijesti Lipika, uvijek se otkrije nešto novo, pogotovo što se u Lipiku često davno elaborirani povijesni podaci uzimali zdravo za gotovo. Ono što je karakteristično je to kako se o Toplicama Lipik zna dosta, a da se o gradu, kao općini, ne zna puno. Zato se sad u zadnje vrijeme javljaju nastojanja da se baš ta povijest grada bolje prezentira. Naravno, grad je nerazdvojan što se tiče Toplica, oni su živjeli zajedno oduvijek i žive i dan danas, a tako će biti i u budućnosti.

Arheoloških lokaliteta ima uglavnom u okolici Lipika

Ako gledamo baš na povijesne činjenice povijest Lipika se može pratiti defacto od 1691. i oslobođenja od Turaka, ali zapravo od Srednjeg vijeka, negdje u prostoru između feudalnih posjeda Ivanovaca u Pakracu i posjeda Bijele Stijene. Međutim, to ne mora značiti da tu nije bilo posjeda nižih plemića jer postoje lokaliteti uz rijeku Pakru. Kukunjevac se spominje kao utvrda (castrum) 1540., tamo je lokalitet Gradina. Postoji toponim Tabor sjeverno od centra Lipika. Nešto dalje nalazi se i toponim Klisa što dolazi od latinski ecclesia – crkva. Sve je izmaknuto od geotermalnih izvora.

Što se tiče Rimskog razdoblja ništa nije pronađeno vjerojatno zato što je područje bilo zamočvareno, a Rimljani su tad izbjegavali ovo područje ili su se dolazili kupati u određeno vrijeme; preko ljeta u podne kad ne bi bilo insekata ili po zimi. Sve je to još uvijek u zraku jer ništa nije nađeno. Još ranije gledano, u prapovijesti, da je tu nešto bilo dokazuju okolni lokaliteti, a i sam Lipik zbog izvora tople vode je morao biti privlačan ljudskoj populaciji u svim vremenskim razdobljima. Izgradnjom novovjekovnih kupališnih objekata u 19. st. sve je devastirano, teren je nasipan i samo sistematska arheološka istraživanja bi mogla odgovoriti na činjenicu zašto nema rimskih nalaza. Općenito govoreći, arheoloških nalaza bi moralo biti jer su geotermalni izvori odvijek bili “Svetinje“ u koje su se bacali ili prilagali zavjetni darovi i koji su bili tisućama godina besplatan eko-resurs koji liječi. Od Daruvara do Varaždinskih Toplica ima 25 geotermalna izvora gdje je živio stari narod Iassa – u značenju „Iscjeljtelja“-„Vračeva“. Sigurno njihov specifikum je bilo liječenje ženskog steriliteta i bolesti živaca.

Štoviše, naš narod Iassa predao je ishodištu zapadne civilizacije Staroj Grčkoj riječ za liječenje – iasis.

Najnepoznatiji period Lipika u zadnjih 300 godina je doba Izidora Jankovića ili čak prije jer postoji podatak da su postojale jedne zidane kupke oko 1745. godine, a kasnije dvije. Pitanje je što se tu nalazilo i koliko kupališnih objekata oko 1843. kada je osnovana ergela. Potrebna su istraživanja, odlazak u arhive, detaljno iščitavanje svih podataka u periodu između 1730. do 1820. koji je gotovo potpuno nepoznat. Prvi podaci su stare jozefinske karte između 1770. i 1780. gdje su ucrtani zidani kupališni objekti. Njihovi temelji moraju postojati. Jedini objekt koji je sačuvan iz toga vremena i koji se spominje u opisima putopisaca 1783. su Narodne kupke koje još dan danas stoje i možemo reći da je to sigurno najstariji građevni objekt u Lipiku. Za objekt se radi projekt obnove. Da on spada u doba Klasicizma, drugoj polovini 19. stoljeća, potvrđuju to i stara vrata od kovanog željeza koja se još nalaze u zapadnom aneksu objekta. Dakle, i kad razmislimo dobro pošto nema nikakvih arheoloških zabilježenih nalaza, osim što je dr. Kern 1873. rekao da su pronađeni, ali u okolici Lipika, ta vrata su jedna od najstarijih obrtničkih artefakata uopće ovoga grada.

Vrlo je interesantno kad se čovjek malo zainteresira za ostale artefakte koji su u domeni legendi. Jelkina klupa – kad se malo bolje pogleda vidi se da je to „mala“ dječja klupa. Uistinu je postojala Jelka što je izvedenica od imena Elizabeta (Janković). Bile su dvije, jedna je bila Antonija Elizabeta (1783.-1788.), sestra od Izidora pl. Jankovića, a druga Ana Elizabeta (1859.-1937.), sestra grofa Julija Jankovića. S obzirom da o kraju 18. st. ne znamo o Lipiku gotovo ništa, dakle velika vjerojatnost postoji da je na klupi i umjetnom Jelkinom brijegu kao dijete sjedila sestra grofa Julija Jankovića, ali kao izletnik jer je od 1861. kupalište prodano francuskoj kompaniji, a od 1876. vlasnik je vukovarski plemić i trgovac drvetom Antun Knoll kada kreće ubrzan razvoj i gradnja Toplica.

Zatim o porijeklu imena grada. Lipik kao opća imenica ima značenje “lipova šuma”, slično kao bor - borik, vrba - vrbik, hrast - hrastik ili npr. ime mjesta Cernik. Vjerojatno se “lipova šuma” nalazila uz geotermalne izvore i pružala ugodu odmora uz staru komunikaciju prema rijeci Savi. Na karti iz 1780. nalazi se toponim Lipicsine što bi trebalo čitati “Lipičine“. To bi mogla biti izvedenica od Lipik sa značenjem uvećanice kao npr. brijeg – brježina, dakle “Velika lipova šuma”.

Jedno od interesantnijih istraživanja radio sam i za info table za osam apartmana u Ankinom dvoru Toplica Lipik od kojih će svaka nositi svoje ime prema poznatim povijesnim ličnostima koje su boravile u Lipiku. Treba naglasiti da ih je bilo još, i da je ovo tek početak istraživanja. Ako gledamo tko je sve bio u Lipiku možemo krenuti od baruna Trenka, zatim Izidora Jankovića koji je osnovao ergelu. U novom vijeku bio je 1917. mađarski premijer Ištvan Tisza, zna se da je pjevao i Šaljapin, Caruso i Patiera, bilo je tu i veleposjednika i bogataša, plemića, bosanskih aga, pisaca malo manje ili više poznatih.

S obzirom da smo i ovim tekstom dosta ograničeni količinom teksta osvrnimo se i na budućnost. Bit će jako interesantno kad krene projekt Kursalona. Upravo tada smatram kako će to biti odlična sinergija Grada Lipika, Toplica Lipik te Kursalona s hotelom te arhitektonski predivnim kompleksom gradskog bazena. U konačnici to će biti temelj za dobro ispričanu priču. Evo i jednu baš takvu, s oko 40-ak fotografija starog, pa razrušenog i novog Lipika s kratkim tekstom poslao sam prije 7 mjeseci u hrvatski National Geographic te sam razgovarao s glavnim urednikom pokušavajući ih zainteresirati da naprave reportažu o Lipiku dok još nisu nastupile velike promjene.