AS Obrt - vertikalni do 21.8
AS Obrt - vertikalni do 21.8
Baner Silver od 3.1.2017
DR.SC. IVAN DE ZAN

U očekivanju školske reforme

02.03.2016. 11:03 | 1136 pregleda | Kolumne

Gost kolumnist 25. broja Compasa je dr.sc. Ivan De Zan, sveučilišni profesor i znanstvenik u mirovini. Bio je učitelj, nastavnik i profesor u osnovnoj školi i gimnaziji. Vrsni pedagog i metodičar nastave prirode i društva, autor mnogih osnovnoškolskih, gimnazijskih i sveučilišnih udžbenika. Prenosimo kolumnu profesora De Zana u cijelosti.

U novije vrijeme elektronski i tiskani mediji svakodnevno nam donose vijesti o cjelovitoj kurikularnoj reformi, primjerice,  Kada psiholozi vode kurikularnu reformu; Apsurdnosti priče o kulikularnoj reformi; Sazrelo je vrijeme za reformu; Hrvatski osnovnoškolci odlični u čitanju i prirodoslovlju, lošiji u matematici, Hrvatski učenici nemaju razvijene vještine za snalaženje u životu, Cjelovita kurikularna reforma je nacionalni projekt i traži jasnu potporu svih političkih aktera.

Što je kurikulum? Što je cjelovita kurikularna reforma? O čemu se radi? Što se događa?  Zašto je ona važna za Republiku Hrvatsku?
Upravo će se ovih dana objaviti svi dokumenti Cjelovite kurikularne reformne i pozvati nas na javnu raspravu, da o njoj damo svoje mišljenje.
Pođimo redom.
Kurikulum  (Curriculum) je pedagoški pojam koji obuhvaća cjelovitu, sustavnu i ukupnu planiranost obrazovanja i odgoja, koji se odnosi na određivanje ishoda i sadržaje učenja,  strategije, metode i postupke učenja, nositelje (učitelje/ce i učenike/ce), vrijeme te naputke za vrednovanje učeničkih postignuća i usvojiti na primjerenoj razini znanja i umijeća.
Prema tome radi se prvoj cjelovitoj školskoj reformi u Republici Hrvatskoj. Za nju su prvenstveno zainteresirani prosvjetni djelatnici (učitelji/ce, profesori/ce), učenici/ce, roditelji, znanstvenici/ce, gospodarstvenici/ce, jer o obrazovanosti građana ovisi sav standard života u nekoj državi.
Podsjećam vas na obrazovne i odgojne ustanove na području Lipika i Pakraca, koje će svoj rad trebati uskladiti sa zahtjevima cjelovite kurikularne reforme.
Rani predškolski odgoj i obrazovanje na području Lipika i Pakraca odvija se u dva dječja vrtića u cjelodnevnom i poludnevnom boravku s 375 djece s kojima radi 32 odgajateljice. Materijalni uvjeti rada u vrtićima su dobri.
Osim redovne odgojno obrazovne djelatnosti vrtići ustrojavaju predškolu, rano učenje stranih jezika i glazbeno obrazovanje. Poboljšanje očekuju u osnivanju stručnih službi.
Osnovno školski odgoj i obrazovanje ustrojava se u tri osnovne škole (Lipik, Poljana, Pakrac) s 1045 učenika, 130 učitelja , 9 djelatnika u stručnim službama.
Materijalni uvjeti rada su dobri.
Osim redovite nastave u školama je organizirana izborna nastava stranih jezika (engleski, francuski, talijanski, češki, srpski). U slobodnim aktivnostima zastupljene kulturno-umjetničke skupine, proizvodne skupine, tehničke skupine, dok su znanstvene skupine manje prisutne.
Gimnazijsko i strukovno obrazovanje ostvaruje Srednja škola u Pakracu s 532 učenika 74 profesora i 8 stručnih suradnika. Osim gimnazijskog obrazovanja u školi se obrazuju medicinske sestre opće njege, fizioterapeuti, građevinski tehničari, zanimanja zidar, stolar. Uz školu je vezan dom za učenike.
Materijalni uvjeti rada su jako dobri.
Osim redovite nastave u školi je zastupljena izborna nastava iz informatike, biologije i građevinskih predmeta. U školi i domu su ustrojene slobodne aktivnosti.
Glazbeno umjetničko obrazovanje odvija se u Osnovnoj glazbenoj školi u Pakracu sa 120 učenika i 9 učitelja glazbe, primjerice na klaviru, gitari, flauti, tamburicama. Uvjeti rada su kao i rezultati učenika dobri, što je vidljivo iz rezultata postignutim na susretima i natjecanjima.
U oblikovanju nove hrvatske škole potrebno je uvažavati pozitivne povijesne tradicije kao i suvremena pedagogijska, psihologijska i metodička rješenja.
Prve spoznaje o neposrednom okruženju dijete stječe u obitelji. Većina naše djece obuhvaćeno je nekim oblikom ranog  predškolskog  odgoja i obrazovanja koje je važno za socijalizaciju djece i pripremu za školu. Roditelji (za moje dijete vrijedi sve učiniti) i stručnjaci, primjerice, (Robert Fulghum, Sve što trebam znati, naučio sam u vrtiću; Milivoj Jovančević, Prve tri su najvažnije) imaju svoje mišljenje o razvoju djeteta. U tim nastojanjima dijete često nema dovoljno vremena za igre u prirodi s vršnjacima.

Polaskom u školu počinju veće obveze kako za djecu tako i za roditelje. Roditelji misle da bi djeca sve trebala načiniti u školi, da su torbe i programi preteški. Torbe se mogu olakšati kao i programi. To ćemo učiniti tako da naše školstvo harmoniziramo sa školstvom u Europskoj uniji.
U nastavi valja uvažavati spoznaje do kojih je došla suvremena edukacijska znanost ne učiti mnogo, nego na mnogo načina, ne učiti što nego kako.
Neposredna iskustva i istraživačke djelatnosti temelj su za znanje, čuđenje, znatiželju, osjećaj brige i odgovornosti za druge ljude i za okoliš.
Ne možemo poučavati učenike; jedino ih možemo staviti u okružje koje potiče njihovu unaprijed programirano učenje. Na međudjelovanju učenika i okružja valja temeljiti cjelokupnu nastavu.
Učitelj/ica koji dobro poznaje materijalno-tehničke temelje nastave, suvremenu nastavnu tehnologiju i specifičnosti ustrojavanja redovne, izborne i izvanučioničke nastave, planiranje, pripremanje, ishode odgojno-obrazovnog rada, suvremeno praćenje i vrednovanje rezultata nastave i odgojno-obrazovnog rada, specifičnosti rada s učenicima s posebnom potrebama, osposobljen je i  kompetentan za izvođenje suvremene edukacije. Današnji učitelji/učiteljice posjeduju  znanje (teorijsko i činjenično), sposobnosti i vještine (kognitivne i praktične) te vrijednosne stavove o obrazovanju utemeljeno na razvoju učeničkih kompetencija, za nastavu usmjerenu na učenike čiji je krajnji rezultat kompetentan učenik/ca za uspješan život.
Suvremena istraživanja daju prilično jasan uvid u postignuća obrazovnog sustava u osposobljavanju mladih za uspješan život. Rezultati takvi  kakvi jesu govore o tome da se sadržaji koje djeca uče u školi prerijetko povezuju sa svakodnevnim životom, da je u školama premalo zastupljena problemska i istraživačka nastava, da je premalo prakse i previše teorije.
O tome govore rezultati međunarodnih istraživanja u Programu za međunarodnu procjenu učenika (PISA), dosad najveće međunarodne procjene znanja i vještina petnaestogodišnjih učenika u zemljama svijeta (2000., 2003., 2006., 2009., 2012.,) naši su učenici postigli katastrofalne rezultate  iz triju područja matematičke, prirodoslovne i čitalačke pismenosti. Iz područja matematičke pismenosti od 65 zemalja OECD-a naši su učenici na 40. mjestu, u području prirodoslovne pismenosti 34 mjestu, a u području čitalačkih sposobnosti na 35 mjestu.
Naprotiv postignuća hrvatskih učenika na kraju četvrtog razreda osnovne škole u istraživanju TIMSS 2001. (međunarodno istraživanje trendova u znanju matematici, prirodoslovlju te čitalačkoj pismenosti)  pokazuju u čitanju s razumijevanjem od 40 zemalja naši su učenici na 8. mjestu, u matematici od 50 zemalja naši su učenici na 30. mjestu, dok su u prirodoslovlju,  iznadprosječni.
Iz ovih istraživanja proizlazi da su naši učitelji/ce bolje educirani od profesora u predmetnoj nastavi te da razredna nastava predstavlja najkvalitetniji dio predtercijarnog obrazovanja u Hrvatskoj.
Temeljna postavka za uspjeh buduće reforme škole je njezino konačno donošenje i harmoniziranja naše škole sa školom u Europskoj uniji. Potrebno je cjeloživotno educiranje učitelja/ca jer su istraživanja u obrazovanju prikazala da je najvažnija sastavnica kvalitetnog obrazovanja educiran i kompetentan učitelj/ica za kojima škole uvijek tragaju. Kompetentan učitelj/ica, će se u svoj  rad temeljiti na znanstvenim spoznajama svoje struke, svojim sposobnostima i vještinama te vrijednosnim stavovima građanskog društva o odgoju i obrazovanju.
Ostaje trajno i aktualno pitanje kako privući i zadržati kvalitetne učitelje naročito u manjim društvenim zajednicama.
Najveće promjene koje cjelovita kurikularna reforma najavljuje su:
1. Nema ocjena u prva dva razredna osnovne škole.
2. Od trećeg razreda brojčane ocjene i obvezna dijagnostika za učenička.
3. Ukidanje općeg uspjeha u svim razredima.
4. Uvođenje fleksibilne satnice.
5. Nakon 2. razreda gimnazije izbor modula.
6. Učenik iz trećeg razreda može slušati predmete iz četvrtog.
7. Stopostotno povećanje sati informatike u gimnazijama.
8. Produljenje nastavne godine.
9. Uvođenje nacionalnih ispita iz opće pismenosti.
10. Radikalna promjene državne mature.