Deseta koncertna sezona u Lipiku
Deseta koncertna sezona u Lipiku
Motocross utrka Bljesak 2017
AGROINFO - 7. dio

I prođe još jedna žetva

31.07.2015. 12:08 | 1284 pregleda | Kolumne

Jesmo li zadovoljni ili nismo, zavisno je o tome kako smo radili, prinosi od skromnih pa do jako visokih. I opet ista priča. Dakle, naša uglavnom siromašna tla treba melioracijom, gnojidbom i drugim potrebnim agro–tehničkim zahvatima obogatiti i urediti, a tek onda raspravljati o eventualno nepovoljnoj klimatskoj godini.

Piše:
Željko Klaić

Kao što sam i prije napominjao, zemlju smo samo posudili od naših potomaka pa se s dužnim poštovanjem prema njoj moramo i odnositi, kako su davno mudro kazali američki Indijanci.  

Od tla koje je na bilo koji način neodržavano, a suprotno dobroj poljoprivrednoj praksi, niti mi, ni naši potomci ne možemo, a krivo bi i bilo očekivati nekakve visoke prinose. Ozima pšenica, ove godine oko 5t/ha u prosjeku, što za naše krajeve i nije loše naša je sadašnjost. Netko se našao iznad, a netko ispod. Uljana repica u granicama prosjeka, a suvremeni hibridi nešto su duže vegetacije u odnosu na stare sorte pa se i kombajniranje premjestilo na početak srpnja. Ozima zob iznadprosječno je dobra, jara zob i jari ječam uvijek su upitni i ovisni o rokovima sjetve i kvaliteti primijenjenih agro–tehničkih mjera pa su i prinosi isto tako različiti.  

Sve više primjećujem neobrađenih površina i nekako me ova godina podsjeća na rane 90-e. Kažu mnogi, "ne isplati se". Zemlja se u nas teško prodaje, stoke je sve manje i sve smo stariji jer mladi odlaze, a po meni su to u našim (i ne samo našim) krajevima ključni problemi danas u poljoprivredi.

Na našoj Županiji poticaj je od planiranog iznosa isplaćen u iznosu oko 74%, slično je i u drugima, planovi su ipak jedno, realnost drugo, a kriza sve više stišće. No, moramo živjeti i prilagođavati se.   

I suša nas opet stišće i dok ovo pišem, u gradu Pakracu palo je 15mm kiše, Badljevini 4 mm, a između Dobrovca i Marinog Sela gotovo zanemarivo. Ako vrlo uskoro ne padne jako ozbiljna kiša, sve jarine biti će ugrožene od suše. Sada, kada su noćne temperature i preko 20, a dnevne iznad 30 stupnjeva kukuruz staje s rastom, oplodnja izostaje, a soja abortira odnosno odbacuje cvjetove.  

Vratio bih se žetvi, ali malo u povijest. Sjećam se jasno, stariji od mene jasnije vremena dok nisu došli ovi moćni kombajni nego se mašinalo, vršilo pšenicu i druge žitarice s vršalicama, drešovima, mašinama, ili kako smo ih već zvali. Trebalo je majstoru Jogunu pola dana da sa svojim „Fergusonom“ i „drešom“ izvrši pšenicu na jednom gospodarstvu. U Lipiku, a tako i drugdje, prijatelji i rodbina, ma skoro pola ulice imalo je posla. Svatko svoj zadatak i radilo se polako, ali se sve stiglo. Za ručak juha od kokoši, svakojakog mesa i kolača, a piće se u vodi u drvenoj kaci hladilo. Ma baš kao iz pjesme dragoga mi Đoke Balaševića, Dida moj Vinko nadgleda, zrno ide u ambar, odvaja se slama i pljeva za hranu stoci.  Često je pjesme bilo, one naše, slavonske. Znači prava svečanost kao mali svatovi. I sada poslije svega zamislite to razočaranje, nemoć i poniženje kada su došli "oni" kako ih je moj tata Ivan zvao. Nikada nije imenovao, ali nije ni zaboravio. Obaveze su se to zvale, dođu i pometu tavane i ambare do zadnjega zrna. A zima ide, treba dočekati i preživjeti, ali bivša država morala je prehraniti gladne krajeve. Pritom da se razumijemo, isto su u Slavoniji prošla katolička i pravoslavna sela.

Kažem bilo pa prošlo, ali neka se ne zaboravi. Neka ste mi zdravo i živo.