AS obrt
VESNA KLAIĆ

Knjigovotkinja iz Lipika koja u slobodno vrijeme piše pjesme

05.01.2019. 10:12 | 951 pregleda | Lifestyle

Lipičanka Vesna Klaić, vlasnica je knjigovodstvenog obrta koja u slobodno vrijeme piše poeziju. Ukratko ćemo predstaviti gospođu Klaić i po prvi put objaviti dvije pjesme koje je posvetila Lipiku i Pakracu.

Piše:
Compas

Odakle ljubav prema pjesništvu? Od kad sežu Vaši prvi počeci pisanja poezije?

Od kada sam naučila čitati i pisati obožavala sam hrvatski jezik, književnost i poeziju. Pisala sam već od prvog razreda osnovne škole sastavke i poeziju. S obzirom da sam odrasla u Zagrebu, u 7. razredu osnovne škole napisala sam sastavak koji je dobio nagradu na nivou grada Zagreba i izdan je u knjizi.

U čemu pronalazite inspiraciju za pisanje?

Inspiraciju za pisanje crpim iz stvarnih događanja  i iz svega što vidim oko sebe.  Pisanje pjesama mi je način da izrazim svoje emocije i to me čini jako sretnom i zadovoljnom.

Kako su nastale pjesme o Lipiku i Pakracu?

Rođena sam Pakračanka, a u Lipiku sam doživjela Domovinski rat. U Zagreb sam često išla jer su mi roditelji i braća ondje živjeli te smo na kraju, netom prije pada Lipika, moja obitelj i ja otišli kod mojih roditelja u Zagreb. Tamo smo proveli izbjegličke dane pa sve što sam napisala u tim pjesmama su moje emocije vezane za te gradove.

Koliko ste pjesama dosad napisali? Planirate li objaviti svojevrsnu zbirku poezije?

Ne znam točno koliko sam pjesama napisala jer jednu sam pjesmaricu izgubila u ratu u Lipiku. Nakon toga nisam dugo pisala, ali sad ponovno aktivno pišem. Možda jednoga dana ako se ljudima budu sviđale moje pjesme objavim i zbirku poezije.

 

Pjesma Lipiku

 

O Lipiku, grade mali,

Iz pepela izrastao.

Kao paun raširio perje

Pa dozivaš djecu svoju,

A mnogi su za te pali...

 

Skršili ti srce, ali ne i dušu.

Duša ti je rasla i rasla...

Al' fali još malo bezbrižnog smijeha.

I dječice da u maslačak pušu...

 

U tom vrtlogu zalutalih duša,

Što svoj život za te su dali,

Vječni smiraj u Lipiku,

Našli su i veliki i mali...

 

Pa kada zvona crkvena zazvone,

I nedjelja kada dođe,

Na molitvu mira i sreće,

I staro i mlado pođe...

 

Da, svi smo jedno,

U tom molitve trenutku

Za mir, za ljubav

I svi smo braća u tom svetom kutku.

 

 

Vratite se mili moji,

U naš divan Lipik Grad,

Prepun cvijeća, prepun svijećâ,

Neprekidno mlad...

 

 

                                                                                       Vesna Klaić, jesen 2018.

 

  

Pakrac – moj grad

 

O Pakracu rodni grade moj,

gazili te dušmani ne zna im se broj...

 

O hrvatski grade Pakrac moj,

zbog tebe su pali naši mališani, ne zna im se broj...

 

A ti stojiš i ponosno viješ hrvatski barjak svoj

prepun rana, ne zna im se broj….

 

Samo jednu želju imam,

o ljubljeni grade moj…

 

Da se opet tebi vratim,

pa da budem na svom svoj…

 

 

                                                                       Vesna Klaić, jesen 2018.