Compas - lipički mjesečnik
Treći dio

Stjepan Godić, lirik iz Lipika (3)

07.10.2018. 11:26 | 630 pregleda | Lifestyle

Piše:
Nives Matijević

...Pišite mi češće, jer znate: kako god vi željno očekujete kartu od mene, toliko, ali još i više čekam je ja od vas... piše Godić roditeljima s Golog otoka. Svako pismo koje dobije mu je dragocjeno i opetovano ga iščitava. ...čvrsto sam riješen da ostvarim najveći ideal svoga života, a put k njemu je samo sa što većim žarom učiti, učiti i uvijek učiti, a sve ostalo ću podrediti tome da ne budem samo ja sretan nego i Vi... Zašto se ti, mama, sad nepotrebno sekiraš, kad smo mi blizu časa da se vratimo kući... Znam, da je Tebi teško kad vidiš kako moji školski drugovi sada završavaju studije. Ali ja sam zahirio, pa sam morao prije ili kasnije odgovarati...

 

 30. listopada 1952.

...Đuka i ja primili smo Vaše pismo upućeno meni, pa vam se sada zajedno i javljamo. O nama ne vodite brige, jer nam je dobro i zdravi smo. Da li ste mi uopće poslali naočale? Do sada ih ja nisam primio. Također ni one ‘Brodske listove’, što ste pitali, da li ste mi poslali. Kod nas je toplo vrijeme. Sinoć smo gledali film ‘Hitac kroz prozor’. Đuka je u prošlu nedjelju izgubio s 3:0.

Mnogo pozdravite sve, koji za mene pitaju. Da li mi je Vlado kupovao ‘Glas mladih’. Čitao sam u ‘Brodskom listu’ da je D. Jelčić pokrenuo časopis ‘Vidici’, koji izlazi jedanput mjesečno i cijena mu je 20 Din. Nadam se, da će Vlado toliko mjesečno zaraditi i kupovati mi. Neka mi napiše jedno dugačko pismo o zabavama na koje ide i o brodskim zvekanima...

 

3. veljače 1953.

...U januaru uopće nisam dobio pošte. Zašto mi ne pišete? Mislim, da bi mi Ivica mogao dosta pisati ozbiljnoga o književnom stvaralaštvu u Brodu. Đuka je baš danas dobio od Mare pismo, a ja ništa. Drago mi je da je Ivica dobar i poslušan. Da li mi je kupio pjesme Jesenjina? Neka se bori za liniju naše Partije, koju smo Đuka i ja izdali onda kada je bilo sve jasno...

...Pišite mi češće, jer znate: kako god vi željno očekujete kartu od mene, toliko, ali još i više čekam je ja od vas...

...Đuka je do sada primio duplo više pošte, nego ja....

 

1. ožujka 1953.

...U februaru mjesecu primio sam samo jedno pismo i vjerujte mi, da sam u tom pogledu najzadnji, budući da primam najmanje pošte...

...mislim i čvrsto sam riješen da ostvarim najveći ideal svoga života, a put k njemu je samo sa što većim žarom učiti, učiti i uvijek učiti, a sve ostalo ću podrediti tome da ne budem samo ja sretan nego i Vi. Jer znam da ću najbolje savjete dobiti od svojih roditelja. Kamo sreće da sam Vas uvijek slušao. Već sam vam pisao da živimo ovdje dobro i to ponavljam i sada, pa uopće nemojte voditi o nama brige...

 

1. svibnja 1953.

Dragi moji mili roditelji!

Primio sam ‘Vidike’, Remove pjesme i sliku Kreše (nećak, op. a.) što me je neobično obradovalo. Pjesme Jesenjina nisam primio. Sigurno niste ni poslali. Drugi put nemojte slati u omotu, nego jednostavno na korici napišite moju adresu, koštat će vas jeftinije. ...Da li je Vlado boksovao protiv Austrije? Nisam ništa čitao u novinama o njegovom nastupu...

...Sve bliže smo mome času kada ćemo se opet vidjeti. To nije daleko...

...Zdrav sam, dobro jedem i uopće savršeno ništa mi nije potrebno. Vrijeme je ovdje lijepo, sunčano, nakon nekoliko blagih kišnih dana. Čitam dosta, pišem također, učim pomalo...

 

1. lipnja 1953.

Dragi Ivice!

Primio sam Tvoje i mamino pismo, koje ste pisali u travnju mjesecu. Mnogo se radujem što si nabavio nekoliko lijepih knjiga. Ali mislim, ako bi to bilo skupo bolje da ih ne kupujete. Čuvaj moje rukopise, jer će mi biti potrebni kada se vratim...

... Slušali smo prijenos govora druga Tita iz Broda. Također i utakmicu...

Kako je na zabavama?... Kako li sad izgleda na Korzu?... Jesi li vidio onu iz ličkog šora? Pozdravi ju. Živim dobro, mnogo čitam i pišem. Da li Ti pišeš kakve pjesme? Sjećaš li se, kada smo išli u gimnaziju Ti si bio talentiran. Ja još uvijek mislim o onom tvom romanu o Napoleonu... Sjećam se i nekih tvojih pjesama iz 1951. Iz ovoga pisma što si mi pisao smatram da taj književnički dar još uvijek tinja u tebi i čeka trenutak da ga rasplamsaš. Pratim ‘Nin’ i sve mislim da će se u njemu pojaviti tvoja pjesma... Danas je nedjelja i čekam da slušam prijenos nogometne utakmice Partizan–Zvezda...

 

1. srpnja 1953.

Dragi moji!

Primio sam Vaše zajedničko pismo od 20. V. i 15. VI. te Zlatkovu i Canetovu kartu. Dakle, šesti mjesec bio je za mene plodan sa poštom, pa kad se tu pribroje i časopisi ‘Vidici’ koje sam primio ispada da sam u lipnju obavio obilnu žetvu...

...Vladi čestitam na pobjedi nokautom u Banjaluci. To me mnogo obradovalo kada sam pročitao u sarajevskom ‘Oslobođenju’ i naravno hvaljenju nije bilo kraja. Čitao sam (inače pratim pažljivo izvještaje u novinama iz Broda) da je ‘Proleter’ ispao iz lige. Nema Đuke da zabija golove. Ali, nadam se, da će se on brzo vratiti, jer je dobar i popravio se. Istina, za sada nismo zajedno, ali za njega ne brinite i pišite nam posebno. Kad opet budemo bili skupa javit ćemo vam se na jednoj karti...

...Kako naši Brođani? Mnogo pozdrava Remu, Pandi, Saši B. i drugima koji pitaju za mene. Rem neka uruči pozdrave nekadašnjem našem veselom društvu...

...Često mislim o onim sretninm danima. No, i oni će se brzo vratiti. Inače, debljam. Za sada imam ‘samo’ 68 kg. Kupam se, voda je topla, ali je preslana. Kao kad mama napravi juhu (šalim se). Još nisam dovoljno pocrnio, a i kako bi. Pjesnici su obično plavi ljudi. Sinoć smo gledali lijepo meksički film ‘Jedan dan života’. Radim lagan, jednostavan posao koji će mi dobro doći kad se vratim i imam dovoljno vremena za čitanje i pisanje. Na kraju mnogo vas pozdravlja i voli Štefo.

Ovo dajte Cani neka pročita:

Dragi Cane! Primio sam tvoju kartu i ona je za mene neocjenjiva radost i dragocjenost. Oprosti, iako Ti ovako malo pišem, ja iz dana u dan mislim na dobrog, veselog Canu. Želim Ti mnogo uspjeha na studijama...

...Mislim, da nije daleko dan kada ćemo Ti i ja opet biti zajedno, jer ja sam shvatio svoju zabludu i popravio sam se....

...Beskrajno Te voli Tvoj drug Godan. Do viđenja, ako imaš vremena i strpljenja piši mi!...

 

1. kolovoza 1953.

Draga mama!

...Ne znam o čemu da vam pišem. Dani su u zadnje vrijeme bili lijepi, sunčani i kupali smo se. Ja sam se prilično udebljo. Imam vremena za pisanje i čitanje. Svaki dan prelistavam staru poštu iz prošle godine, jer sam ju svu sačuvao. Sada mi vrijeme jako sporo prolazi, što se više približuju trenuci viđenja. Još malo pa 2 godine kako smo se rastali. Čitao sam u novinama i slušao u vijestima, da je u Brodu velika jeftinoća na tržnici. Drago mi je da odlično živite, ali mi je i mnogo žao što nisam s Vama. Ivicu priredite dobro za svatove. Konačno, došao je i na njega red da se oženi. Kako mu se zove djevojka? Radostan sam, kad sam saznao da se oblačite, kupujete, kućite. A ja bih tako volio (ako to Ivica i Vlado mogu) da mi kupite gitaru, pa da vam mogu uvijek svirati i pjevati, i Vladu i Ivicu naučiti. Gitara bi se mogla kupiti na otplatu...

Podravite mnogo Sašu, Rema, Canu i sve moje ostale poznanike. Đuka je na radnoj akciji i ne vodite brige o njemu?...

... Kako su Đukina i Milanova djeca? Dido mi se nije već dugo javio. Da li ide na adu kao prošle godine? Upravo sada čitam jednu interesantnu knjigu: Kome zvono zvoni? od Hemingveja. Sinoć smo gledali film ‘Rapsodija u plavom’. Da li je izašao novi broj ‘Vidika’ i Remove ‘Lirike’? U Brodu sada mora biti jako lijepo. Mnogo vas sve pozdravlja i broji dane

vaš Štefo

 

1. rujna 1953.

Dragi tata!

Budući da mjeseca kolovoza nisam od nikoga od vas primio pošte, sem od Zlatka iz Selca, to vam pišem ovu kartu bez nekih naročitih priprema. Naime, ja sam prije, uvijek pročitao poštu, što je primam tokom mjeseca, pa onda na nju odgovarao. Bojim se da se nije što dogodilo u kući, jer zadnjih mjeseci dobivam vrlo malo pošte. Kako ste sa zdravljem? Ja ću vam ovaj mjesec pisati mnogo opširnije u jednom pismu. Sutra ću igrati malo nogometa. Za mene ne brinite. Radim kao daktilograf, zdrav sam i imam odličan apetit. Do nedavno smo se kupali u moru, ali je u zadnje vrijeme malo zahladilo. Ne znam što bih vam još pisao o sebi a da ne bih ponavljao: brijem se 2 puta tjedno, narastao sam poprilično i salom se opskrbio, kosu sam dobio mnogo čvršću, proljepšao se izgleda nisam ni najmanje, za jednu klasu sam pametniji, a što je najvažnije, shvatio sam ono što prije nisam mogao shvatiti, jer sam bio pojmovno ograničen. Pošaljite mi najnoviji broj ‘Vidika’. Što li je s Removim časopisom ‘Lirikom’, za kojega mi je Ivica pisao, da će poslati. Meni je mnogo drago kad čitam ‘Brodski list’ ili ‘Vidike’, jer volim da čitam o našim Brođanima!

Slušao sam u vijestima da je ‘Proleter’ igrao u Ljubljani 2:2. Ja sada navijam za ‘Partizana’, ‘Proletera’ i ‘Lokomotivu’. Sada tata može uvijek putovati vlakom na utakmice u Osijek. Blizu mu je. Inače, ne bih vam imao nešto naročito pisati nego do skorog viđenja. Mnogo pozdrava svima, a naročito svim malima. Krešo je sigurno već prohodao. Pazite na njega

 

1. listopada 1953.

Draga mama!

Primio sam Tvoje zadnje pismo, pa sada odgovaram na njega. Posljednju kartu pisao sam Cani i mislim da Vam je to i rekao. On mi je bio 2 puta već pisao i ja sam mu morao odgovoriti. Zašto se ti, mama, sad nepotrebno sekiraš, kad smo mi blizu časa da se vratimo kući. Ja znam, da ti je teško, ali nije ni meni u tome smislu lako. Ali, glavno je da sam se popravio, da živim dobro i da sada već mislim na skori dolazak. Mi smo sagriješili, odgovaramo za to, doći ćemo kući i bit će opet sve u redu. Đuka mi je poručio, da uči i priprema se za završne ispite, a ja sam ipak još mlad i preda mnom stoji budućnost. Ti znaš da sam bio dobar student, a sada ću biti još bolji u što ćeš se uvjeriti kad dođem. Zaista, mnogo sam pametniji, kao što misli Ivica, pa mislim da nema razloga, da se Ti mama uznemirivaš zbog mene i Đuke. Koristite onu rakiju što je tata zapečatio za mene, a za Štefu i Đuku ostavite recimo samo pola litre. To će nam biti i previše, jer sam se ja ovdje odučio od alkohola, ali zato dosta pušim. Cigareta imam dovoljno. Mislio sam o tome, da mi pošaljete četkicu i kalodont, ali nemojte mi slati. Sada mi baš i nije više tako potrebna.

Znam, da je Tebi teško kad vidiš kako moji školski drugovi sada završavaju studije. Ali ja sam zahirio? (malo nečitko), pa sam morao prije ili kasnije odgovarati. A onaj, tko želi da uči, tome nije nikada kasno (je li tako Vlado?) Što je sa zemljom koju ste dobili u zamjenu? Tata mi je to samo spomenuo, ali ne znam o tome ništa konkretno. Neka mi Vlado piše mnogo opširno o svojim uspjesima u boksu. To ovdje mnoge zanima. ....

...Mama je rekla da će poslati pjesme Jesenjina i ‘Liriku’. Ako nije do sada poslala, neka mi ni ne šalje. Nemojte mi uopće ništa slati. Kad budete htjeli pročitati ovu kartu morate kupiti mikroskop, jer sam tako sitno pisao. Jučer je bila nedjelja i imali smo odličan ručak. Imali smo krofne. A danas za ručak imamo krumpir u tepsijama. Mama ne brini za nas. Mnogo Vas voli Vaš Štefo i željno očekuje dan viđenja.

 

1. prosinca 1953.

Draga mama!

Primio sam Tvoje zadnje pismo, ali ono me je i malo oneraspoložilo, pogotovo sada kada se nadam da ću skoro kući. Ja znam, da je Tebi teško bez nas dvojice, ali tako je moralo biti i dobro je što smo Đuka i ja ovdje naradili? i tu mogli upoznati pravu suštinu stvari, događaje, prilike. Teško Ti može biti što vidiš da svi žive sretni i zadovoljni. Ali za 3 mjeseca bit ćeš i Ti opet sretna, a pogotovo od mene, jer ćeš vidjeti kako sam dobar kao janje, poslušan i marljiv. Ovdje se nisam uopće fizički umorio, ljudi me zovu ‘bucom’ i pjesnikom, a ja pišem stihove i dobro jedem. Za pušenje imam i previše jer sam ‘simpatičan mladić’ kako govore; 29. novembra smo proveli vrlo lijepo. Imali smo kolača i jabuka i danas jabuka...

...Osjećam se dobro i kako sam prije brojio mjesece, tako sada brojim dane. Sjećaš li se mama što sam Ti pisao prije godinu dana? Ne znam da li si mi poslala knjige; ako nisi i ne moj. Jedino što bi mi mogla poslati to je kefica za zube i 2 kalodonta i ništa više, jer inače ne ću ni to dobiti. Jer ovdje imam svega i običaj je, kako i sama znaš da se ništa ne prima. Dakle tako. Tata nek čuva za mene ono što je zapečatio. Inače pomalo sviram na gitari i naučio sam nekoliko lijepih pjesama, koje ću vam pjevati. Zdravlje me dobro služi, a nadam se i Đuku, jer mi se on nedavno javio. Na kraju mnogo poljubaca i želim Vam svima najsretniju 1954. godinu.

Do skorog viđenja! Štefo

Prvi dio: Stjepan Godić, lirik iz Lipika (1)

Drugi dio: Stjepan Godić, lirik iz Lipika (2)